Nered je zadesio ljude zbog šest stvari

Uzvišeni Allah kaže: ’’A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.’’[1]

Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik Muhammed, a.s., rekao: ’’Najviše se bojim za svoj ummet njihovog slijeđenja prohtjeva i dugoročne nade. Slijeđenje strasti sasljepljuje od Istine, a dugoročna nada odvraća od ahireta i čini da čovjek zaboravlja na njega. Znaj da je opiranje nefsu srž ibadeta!’’

Hasan Kazzaz je kazao: ”Ovo je građeno na trome: da ne jedeš osim kada ti je nužda, da ne ostavljaš ibadet osim kada si iscrpljen i da ne govoriš osim kada si na to prinuđen.”[2

Ibrahim b. Edhem je rekao: ”Čovjek neće postići stepen dobrih ljudi sve dok ne prođe šest prepreka, one su: prva, da se zatvore vrata uživanja, a otvore vrata teškoća; druga, da se zatvore vrata uznositosti, a otvore vrata poniznosti; treća, da se zatvore vrata opuštenosti, a otvore vrata truda; četvrta, da se zatvore vrata sna, a otvore vrata budnosti; peta, da se zatvore vrata bogatstva i neovisnosti, a otvore vrata siromastva i potrebnosti; i šesta, da se zatvore vrata nadanja, a otvore vrata spremanja za smrt.”[3]

Mustafa Es-Siba’i je kazao: ”Posavjetuj svoju dušu da ne slijedi svoje prohtjeve, posavjetuj razum svoj da bude oprezan u svojim razmišljanjima, posavjetuj tijelo svoje da bude škrto u svojim požudama, posavjetuj imatak svoj da se razumno troši, posavjetuj znanje svoje da stalno vodi brigu iz kojeg izvora se crpi.”[4]

Ebu Amr Nedžib kaže: ”Kome je stalo da uzdigne svoj nefs, u takvog su vjera i ugled poljuljani.”[5]

Nasrabadija je rekao: ”Tvoj nefs je tvoja tamnica, ako iz nje izađeš, onda si u trajnoj slobodi.”[6]

Rekao je Mustafa Es-Siba’i: ”Ako tvoja duša stremi grijeh učiniti, podjseti je na Allaha, dž.š., ukoliko te ne posluša, podsjeti je na ahlak dobrih ljudi, ukoliko te ne posluša, podjseti je na sramotu od ljudi, ukoliko te ne posluša, znaj da si već od tog trenutka postao životinja.”[7]

Ebu Osman je rekao: ”Niko ko vidi nešto dobro kod sebe ne može primijetiti svoje mahane. Svoje mahane može vidjeti onaj ko kori svoj nefs u svakom trenutku.”[8]

Rekao je Ibn Hazm El-Endelusi: ’’Nije sramota ako neko po prirodi svojoj teži nekim porocima makar bili i najgori i mahane najveće sve dok to ne objelodani riječju ili djelom svojim. Skoro da to može biti pohvalnije za njega nego što će se pohvaliti onaj kome njegova priroda pomaže da dobar bude. Pokvarena priroda se može samo snagom vrijednog uma savladati.’[9]’

Ebu Hafs je kazao: ”Kako li samo brzo propada onaj ko ne zna svoje mahane, jer grijesi su izaslanici nevjerništva.”[10]

Ebu Sulejman je rekao: ”Šta god mi se svidjelo od mojih djela, za to nisam očekivao da ću biti nagrađen kod Allaha.”[11]

Neki mudrac je kazao: ”Strogo se čuvajte komšiluka bogataša, uličnih pripovjedača i učenih koji su uz vlast.”

Prenosi se od Sufjana Es-Sevrija da je rekao: “Svako loše djelo počinjeno iz strasti moguće je da će biti oprošteno, a bilo koje loše djelo počinjeno iz oholosti nemoguće je da će biti oprošteno – zato što je korijen Iblisove neposlušnosti bio u oholosti, a Adem je svoju grješku počinio iz strasti.”[12]

Zunnun El-Misri je kazao: ”Nered je zadesio ljude zbog šest stvari, to su: prvo, neodlučnosti u ahiretskim poslovima; drugo, tijela su im postala robovima njihovih prohtjeva; treće, nadvladala ih je nada za dug život mada im je smrt nadomak; četvrto, izabrali su zadovoljstvo ljudi i njemu dali prednost ispred Allahovog zadovoljstva; peto, slijede svoje strasti i prohtjeve, a ostavili su slijeđenje sunneta svoga Poslanika, a.s., za leđa; i šesto, svoje riječi su uzeli kao dokaz, a ukopali mnoge pohvalne osobine.”[13]

Ebu Ali Dekkaka pripovijeda: ”Došao mi je neki čovjek i rekao: ”Došao sam ti izdaleka!” – Ja sam mu rekao: ” Ne radi se ovdje o tome kolika je udaljenost i koliko si se kilometara udaljio od svoje kuće! Ako uspiješ da se od svog nefsa udaljiš makar jedan korak, ostvario si svoj cilj!”[14]

Hfz. Muriz Mešić