Nezaboravna prica o prelasku na islam

Moje ime je Kasi, imam 23 godine. Diplomirala sam kao certificirana sestra ove godine, te samo dobila posao na poziciji sestre za kućnu njegu. Moj pacijent bio je Engleski gospodin u ranim 80-ima koji je bolovao od Alzhajmerove bolesti. Na prvom sastanku mi je dao snimku, iz koje sam mogla naslutiti da je on prešao na Islam, bio je musliman. Znala sam da ću morati, njegujući ga, prekršiti neka pravila koja se kose s njegovom religijom, pa sam pokušala prilagoditi svoju njegu zahtjevima njegove religije. Donijela sam halal meso kako bih…

mu kuhala, i osigurala da nema alkohola i svinjetine, jer sam u nekim istraživanjima čitala kako su oni zabranjeni u islamu. Bolest mog pacijenta je bila uznapredovala, pa mnoge moje kolege nisu shvatale zašto se toliko trudim udovoljiti osobi koja nije svjesna puno toga,ali sam ga ja shvatala kao osobu koja je posvećena svojoj vjeri i ta posvećenost se morala poštovati, čak i ako oni nisu bili u poziciji da to shvate.

Nakon nekoliko sedmica s mojim pacijentom prepoznala sam neke oblike pokreta. Iz početka sam mislila da je to neki pokret koji mu se jednostavno urezao u pamćenje, medjutim te pokrete je ponavljao ujutro, na podne, poslijepodne i navečer. Pokreti su se ogledali u dizanju ruku, i spuštanju glave na tlo. Nisam ih mogla razumjeti. Takodjer je ponavljao neke rečenice na drugom jeziku, koji nisam shvatala zbog njegovog načina izgovora, ali sam shvatila da isto priča svaki dan.

Još jedna stvar koju mi nije dopustao bilo je da ga hranim lijevom rukom(ja sam ljevoruka). Nekako sam znala da je to povezano s njegovom religijom, ali nisam znala na koji način.

Jedan od mojih kolega mi je rekao za “paltalk”, mjesto na kojem se vode rasprave i diskusije, a kako ja nisam znala niti jednog muslimana osim mog pacijenta mislila sam da bi bilo dobro da porazgovaram s nekim i upitam par pitanja. Otišla sam na islamski dio i ušla u sobu “Prava poruka”.

Tu sam pitala o pokretima i jeziku koji je moj pacijent ponavljao, pa su mi odgovorili da su ta djela njegova molitva, iako nisam vjerovala dok mi neko nije postavio link muslimanske molitve na “Youtube”. Bila sam šokirana.

Čovjek koji je izgubio svo sjećanje na svoju djecu, svoje zanimanje, i jedva da je mogao jesti i piti bio je u stanju da zapamti ne samo pokrete koje treba činiti nego i riječi koje treba izgovoriti na drugome jeziku. Nisam ovo smatrala nečim izvanrednim jer sam znala da je on osoba koja je jako posvećena religiji, što me navelo na to da poželim učiti više o religiji kako bih ga mogla bolje njegovati. Dolazila sam u “paltalk” sobu kada god mi se ukazivala prilika i gledala sam linkove s Kur’anom i slušala ga.

Dio o pčelama me opustao pa sam ga ponavljala više puta na dan. Snimila sam Kur’an na svoj Ipod pa ga dala pacijentu da sluša,plakao je i smijao se, a u prijevodu Kur’ana sam mogla vidjeti i zašto. Prijavila sam se na “paltalk” kako bih mom pacijentu pružila što bolju njegu ali sam se zatekla kako pronalazim odgovore koji zapravo mene zanimaju.

Nikada nisam odvojila vrijeme kako bih sagledala svoj život; Nisam upoznala oca, mama mi je umrla kada sam imala 3 godine, brata i mene su odgojila naši djed i baka koji su umrli prije 4 godine tako da smo ostali samo nas dvoje. Ali uprkos svim gubicima, ja sam bila sretna, zadovoljna.

Jedino sam nakon provodjenja vremena s mojim pacijentom osjetila da mi nešto nedostaje. Nedostajao mi je osjećaj mira i smirenosti, koji je imao moj pacijent uprkos bolovima koje je trpio. Željela sam taj osjećaj pripadnosti, željela sam biti dijelom nečega što je on osjetio iako nikoga nije bilo oko njega.

Gospodja na “paltalku” mi je dala listu džamija u mom okruženju, pa sam otišla da posjetim jednu od njim. Gledala sam molitvu i nisam mogla suzdržati suze.

Odlazila sam u džamiju svaki dan, pa su imam i njegova žena mi davali knjige i kasete te pozdravljali svako moje pitanje. Svako pitanje koje sam pitala u džamiji i na “paltalku” je bilo odgovoreno sa takvom posvećenošću i dubinom da nisam mogla nista drugo nego prihvatiti to. Nikada nisam praktikovala vjeru ali sam vjerovala da postoji Bog. Samo nisam znala kako ga poštivati.

Jedne večeri dosla sam na “paltalk-u”, gdje mi se jedan učesnik s mikrofonom obratio. Pitao me da li imam pitanja rekla sam ne, a zatim me upitao da li sam zadovoljna odgovorima koje sam dobila, pa sam odgovorila sa da. Pitao me onda šta je to sto me odvraća od islama. Nisam znala odgovor. Otišla sam u džamiju da gledam molitvu, pa me imam upitao isto, opet nisam imala odgovor.

Otišla sam da njegujem svog pacijenta, hranila sam ga, pa mu pogledala u oči i shvatila da je on meni dodijeljen s razlogom, i da je jedina stvar koja me koči od islama -strah…ali ne strah od nečega lošega, nego strah od prihvatanja nečega dobroga, i onda pomišljanje kako to nije dovoljno dobro kao kod ovog čovjeka.

Tog popodneva sam otišla u džamiju i pitala imama da mi prouči šehadet. Pomogao mi je kao kada se pomaže u hodu, govorio mi je svaki naredni korak. Nisam mogla opisati osjećaj kada sam izgovorila te riječi. Bilo je to kao da me neko probudio iz sna, stvari sam vidjela mnogo jasnije. Osjećaj je bio nevjerovatan, radost, čistoća, i što je najbitnije mir.

Prva osoba kojoj sam rekla za moj prelazak na islam nije bio moj brat nego moj pacijent. Otišla sam do njega, i prije nego sam išta izgovorila nasmijao se i zaplakao. Slomila sam se, dugujem mu tako mnogo. Otisla sam kući, ulogovala se na “paltalk” i ponovila šehadet i u sobi. Svi su mi tako puno pomogli, iako nikada nisam vidjela nikoga od njih, bili su mi blizi nego moj pravi brat.

Zatim sam nazvala brata kako bih mu rekla, iako nije bio sretan, podržao me i rekao da će biti uz mene, nisam mogla tražiti ništa više. Nakon moje prve sedmice kao muslimanke, moj pacijent je preselio na ahiret u snu dok sam brinula za njega. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo!

Umro je mirnom smrću, i ja sam bila jedina uz njega. Bio mi je poput oca kojeg nikada nisam imala, i on je bio moja ulaznica u islam. Od dana izgovaranja mog šehadeta do danas i svakim danom kojim živim ,molit ću Allaha da spusti svoju milost na njega, i da mu upiše svako moje dobro djelo.

Voljela sam ga u Allahovo ime, i svake se noći molim da budem muslimanka koliko i mala čestica njegovog islama.

Islam je religija otvorenih vrata, tu je za one koji zele da udju….

Zaista je Allah najmilostiviji i najbolji.

Dopuna

Sestra Kasi je preselila na ahiret u oktobru 2010 godine,nakon što joj je injen brat prihvatio islam. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo.

Islamika