Nije se pokajao ko je istiharu klanjao

Kod nas je na sceni običaj stran islamu. Naime, mnogi misle da istiharu namaz mogu klanjati drugi za nas te, kad im se nešto ukrade ili kad imaju potrebu da im se “ogleda”, odu kod nekih nena ili deda da im klanjaju istiharu. Navodno, oni su dobri i njihova istihara je sahih, dok su oni kojima se klanja istihara veoma često slučajevi koji namaz i ne klanjaju niti druge šerijatske propise u svom životu praktikuju. Zna se desiti da osoba koja klanja istiharu za naručioca istihare pogodi i dođe sa snom koji odgovara naručiocu…

Istihara je obraćanje Allahu i traženje rješenja kod Njega namazom i dovom. Cilj joj je da od osobe koja klanja istiharu otkloni neodlučnost i kolebanje i uputi je onome u čemu je korist za nju. Veoma često se ljudi dvoume u svojim potezima i odlukama. Ne znaju šta je bolje učiniti u nekom momentu. Boje se lošeg završetka ili pogubnog rješenja. Neodlučnost i dvoumljenje su osobine čovjeka za koje, također, ima lijeka. Dvoumimo se trebamo li ići na neko putovanje ili ne, hoćemo li u poslu povući potez za koji ne znamo hoće li nam donijeti zaradu. Momci se dvoume oko ženidbe. Djevojke se dvoume i neodlučne su kad je u pitanju udaja. Učenik je neodlučan pri pitanju upisa u ovu ili onu školu. Svršenik fakulteta ne može odlučiti koji od dva ponuđena posla prihvati itd.

Sigurnost od pokliznuća

Istihara namaz je propisan upravo kao zaštita od pogrešne odluke, kao sigurnost od pokliznuća. Pošto čovjek po prirodi ne zna posljedice svojih odluka, on će pitati i konsultirati Onoga Koji sve zna. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pitajte svog Gospodara čak i u pogledu načina vezivanja svoje obuće” («Umdetu-l-kari šerhu sahihil», Buhari, 6/41.).

Traženje ispravne odluke kod Gospodara našeg je nešto što smo veoma zapostavili. On sve zna, a mi veoma malo. Zašto ne pitati Sveznajućeg da nas uputi na potez radi kojeg se nećemo kajati?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nije se pokajao ko je istiharu klanjao”.

Obratiti se svome Gospodaru

Kad se pred nas postavi problem koji zahtijeva povlačenje poteza, put ili neki drugi vid akcije, a mi nismo sigurni hoće li neka odluka biti dobra ili ne, tada ćemo klanjati dva rekata namaza i obratiti se svome Gospodaru i Njega upitati. Šta god da uradimo nakon klanjanja i koji god potez da povučemo, bit će dobro po nas, ako Bog da. Džabir bin-Abdullah kaže: “Allahov Poslanik, s. a. v. s., podučavao nas je da obavljamo istiharu namaz u svakoj prilici, kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana. Govorio je: “Kad neko od vas hoće uraditi (neki posao), neka mimo farza klanja dva rekata, a zatim neka kaže: “Allahu moj, ja tražim za sebe što je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi daš Svojom moći i molim Te da mi daš od Tvoje velike blagodati! Ti, zaista, sve možeš, a ja ne mogu! Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si poznavalac tajni! Allahu moj, ako je ovaj posao koristan za mene, moju vjeru, život na Dunjaluku i Ahiretu, Ti mi ga odredi i olakšaj, a zatim mi daj bereket (blagoslov) u njemu. A ako je ovaj posao zlo za mene ili po mene, moju vjeru, život na Dunjaluku i Ahiretu, Ti ga od mene otkloni i udalji me od njega i odredi mi dobro, ma gdje i u čemu se ono nalazilo, a zatim mi daj da s njim budem zadovoljan!” Rekao je: “A zatim čovjek spomene svoju želju” (El-Buhari)

Ovo je dokaz da se čovjek u svim svojim planovima i aktivnostima treba povjeriti Allahu i od Njega tražiti najispravnije rješenje. Jer, koliko god on bio intelektualno sposoban, njegov intelekt ga može prevariti i nikad ne može njime pretpostaviti i odlučiti kao Onaj Koji je i njega i njegov intelekt stvorio.

Iz spomenutog hadisa vidimo da je Poslanik, s. a. v. s., poučavao ashabe istihari namazu kao što ih je podučavao nekoj suri iz Kur’ana. Dakle, istihara-namaz je utemeljena šerijatom i važna je kao i Kur’an. I, kako god čovjek ne može bez Kur’ana, tako ne može ni bez istihare.

Ashabi su podučavani da istiharu klanjaju i dovu čine u svakoj prilici, kako za velike, tako i za male stvari. Istihara se klanja onda kada naumimo učiniti neko djelo te bereketom namaza i dove tražimo najbolje rješenje, jer Uzvišeni Allah kaže: “Potpomognite se strpljivošču i namazom”.

Kako se klanja istihara

Iz hadisa se, također, vidi da istihara-namaz ima dva rekata. Oni se klanjaju kao dva rekata sabahskog sunneta. Spominje se u djelu “Tuhfetu-l-ahvezi» da je imam Nevevi rekao da je na prvom rekatu mustehab učiti suru El-kafirun, a na drugom El-ihlas. U nekim predajama se spominje da je Poslanik, s. a. v. s., učio i Jasin.

Nakon namaza, proučit će se slijedeća dova: “Allahumme estehiruke bi’ilmike ve estakdiruke bikudretike ve es’eluke min fadlikel-azim fe inneke takdiru ve la akdiru ve ta’lemu ve la e’alemu ve ente allamul-gujub. Allahumme in kunte ta’lemu enne hazel-emre (spomenuti potrebu) hajrun li fi dini ve meiši ve akibeti emri fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi. Ve in kunte ta’lemu enne hazel-emre (spomenuti potrebu) šerrun li fi dini ve meaši ve akibeti emri fasrifhu anni vasrifni anhu vakdir lijel-hajre hajsu kane summerdini bihi”.

U istihari klanjač traži da ga Allah uputi na ono što je dobro po njega i njegov život na Dunjaluku i na Ahiretu. Oslanja se na Allaha, jer On sve zna, traži uputu i blagodat u Allahovom izboru, jer je Allah Svemoćan. Klanjač sebi pripisuje neznanje, a Uzvišenom Allahu pripisuje znanje. On ne zna rješenje za svoj slučaj i zato ga traži od Onoga Koji je kadar pomoći mu i Koji zna šta je po njega bolje.čovjek će spomenuti svoju potrebu i moliti Uzvišenog Allaha za korisne posljedice djela po njega samog, njegovu vjeru i život na Dunjaluku i na Ahiretu.

Zadovoljstvo u srcu

Nakon završenog namaza i dove, klanjač moli Allaha da, bez obzira o kakvom se rješenju radilo, učini molitelja zadovoljnim. Onaj ko voli Allaha i ko iskreno vjeruje u Njega, zadovoljan je Allahovom odredbom kakva god ona bila. Klanjanjem istihare čovjek u srcu osjeća zadovoljstvo i prije nego što mu se bilo šta pokaže. On ima osjećaj da se oslonio na Nekoga ko mu može pomoći. Šta god ga zadesi, on će se ponašati smireno u smislu hadisa Poslanika, s. a. v. s., koji kaže: “Vjerniku je uvijek dobro; ako ga zadesi kakvo zlo – on se strpi i bude mu dobro, ako ga zadesi dobro – on zahvali Allahu i opet mu bude dobro. Zadovoljan je onaj ko se ne kaje za onim što ga je mimoišlo i za tim ne tuguje».

Šejh Velijjullah, u knjizi “Hudždžetullahil-baliga”, navodi: “Ljudi u džahilijjetu, kad bi im se ukazala potreba za odlaskom na put, ženidbom ili trgovinom, tražili bi da im u tome presude strjelice, pa je to Poslanik, s. a. v. s., zabranio, jer je to pusta slučajnost i laž na Allaha. Na strjelicama su pisali: “Moj gospodar mi je naredio”, a na drugoj: “Moj gospodar mi je zabranio”. Koju strjelicu izvuku, po njoj bi i postupali. To im je nadomješteno istiharom (2/19.).

Kad treba klanjati istiharu?

Istiharu treba klanjati prilikom odluke da se radi neki posao, svejedno činilo nam se da je posao koji izvršavamo dobar ili ne. Zejneb je klanjala istiharu namaz kad se htjela udati za Poslanika, s. a. v. s., iako se posigurno znalo da je u toj udaji svako dobro. Zato imam Nevevi, komentirajući ovaj slučaj, veli da je upravo u njemu dokaz da je istiharu namaz mustehab klanjati, bez obzira bilo očito kako je neko djelo dobro ili ne” («Sahih», Muslim, 9/229.).

čovjek može misliti da je neko djelo dobro ili loše, ali nikad ne može biti potpuno siguran. Zato je propisana istihara da nam pomogne u odluci da učinimo ovo ili ono. Uvjet da bi istihara bila ispravna jest da osoba koja je klanja nije naumila učiniti nešto što je grijeh prema Allahu ili prema ljudima, nešto što je pokuđeno. Istihara se klanja samo za dozvoljena djela.

Bitno je napomenuti da se istihara-namaz ne klanja za djela koja su vadžib i koja imaju svoja šerijatom precizirana vremena za obavljanje dotičnih vadžiba. Naprimjer, da čovjek klanja istiharu radi posta mjeseca ramazana, da ga posti ili ne. Da klanja istiharu za obavezni namaz. Ili da punoljetna žena klanja istiharu radi pokrivanja mahramom da joj se pokaže je li za nju dobro da se pokrije ili ne.

Isto tako, ne klanja se istihara za ono što je zabranjeno ili pokuđeno, kao onaj koji Allaha pita je li dobro da ide u zinaluk ili ne, ili drugi koji se dvoumi hoće li uzeti kamatni kredit ili ne. Dakle, istihara se klanja za ono što čovjek ne zna šta je u pogledu toga ispravno, a šta je zasigurno dozvoljeno.

Vrijeme u kome se klanja istihara-namaz

Što se tiče vremena u kome se klanja istihara-namaz, ono nije spomenuto u hadisima o istihari. Zato su pravnici dopustili da se ona klanja u svim vremenima, odnosno po potrebi, s tim da se izbjegavaju vremena u kojima je, inače, zabranjeno klanjati. Radi se o vremenu kad sunce izlazi, pa dok ne odskoči za jedno koplje, kad se sunce nalazi u svom zenitu, pa dok se ne pomakne sa njega i kad sunce zalazi, pa dok ne zađe. Ako se pred čovjeka ispriječilo pitanje koje mora hitno riješiti, dozvoljeno mu je klanjati istiharu i u zabranjenim vremenima.

Koliko puta trebamo ponavljati klanjanje?

Pošto nema preciznog dokaza o tome koliko puta se treba ponoviti istihara-namaz, najbolje je postupiti po sunnetu Poslanika, s. a. v. s., koji je običavao dovu ponavljati po tri puta. S obzirom da i istihara namaz sadrži dovu, učinit ćemo to tri puta. Ima mišljenja da se istihara može ponavljati i do sedam puta, kao što ima mišljenja da se ona može ponavljati neograničen broj puta. U svakoj dovi se traži upornost, pa tako i u istihara-dovi.

Onaj ko odluči pitati Allaha i klanjati istiharu mora biti uvjeren da će se Allah odazvati dovi. On kaže: “Dozivajte Me, Ja ću vam se odazvati”. čovjek ne treba požurivati rezultate dove, jer je to, prema hadisu, pokuđeno. “Svakom biva udovoljeno ukoliko ne bude požurivao i govorio: ‘Molio sam ali mi nije udovoljeno’”.

Nekad čovjek, jednostavno, pristupi nečemu u vezi sa čime je klanjao istiharu i odluči se u bilo kom pogledu. Uradit će ono što odluči i bit će dobro, jer nije se pokajao ko je istiharu klanjao.

Tumačenje snova

Nije uvjet za istihara-namaz da osoba usnije snove, da joj u tim snovima neko nešto kaže ili u dušu ubaci. Mnogo svijeta misli da je istihara-namaz traženje od Allaha da nas obavijesti putem snova i pokaže nam. Zato su izmislili pravila u vezi ovog namaza koje Poslanik, s. a. v. s., nije propisao. Dakle, nije pravilo, kao što i nije nužno, da osoba nakon klanjane istihare usnije u snu rješenje koje treba poduzeti. Međutim, može se desiti da osoba koja je klanjala istiharu vidi u snu šta treba raditi. To je dobro ukoliko se podudari s onim čemu njegovo srvce teži, čemu osjeća naklonost i pri čemu osjeća smirenost duše, isključujući udovoljavanje strastima.

Snovi nam mogu poslužiti kao ispomoć, na njih se ne možemo potpuno osloniti, pogotovo ako nam srce govori jedno, a snovi pokazuju suprotno. Snovi su široko područje. Njih mogu tumačiti posebno učeni i dobri ljudi. I to dobri ljudi kojima drugi svjedoče njihovu dobrotu, a ne ljudi koji se proglase dobrima. Treba izbjegavati da čovjek sam sebi tumači snove ili da pita nekoga ko nije sposoban da snove tumači. Na kraju krajeva, musliman se ne treba ni baviti posebno snovima. Mi ne živimo u njima.

Zna se desiti da se ljudi razočaraju u rezultate koji su nastupili nakon istihare. Zna im biti krivo zašto su neki posao uradili ovako ili onako misleći da bi bolje bilo da su uradili po svome. Međutim, možda je određeno ono što je dobro, a što se čovjeku u datom momentu čini lošim. Uzvišeni Allah kaže: “Možda nešto ne budete voljeli, a ono za vas bude dobro” (El-Bekara, 216.). Zato, ako tražimo rješenje kod Allaha, budimo smireni i zadovoljni Njegovom odredbom. To je odlika vjernika.

Imam Nevevi kaže: “Poželjno je da se osoba, prije nego što klanja istihara-namaz, posavjetuje sa onim za koga zna da joj može pružiti savjet, sa onim koji je saosjećajan prema njoj, koji ima iskustva i u čiju vjeru i znanje nema sumnje. Kad se posavjetuje i učini joj se da je u tome dobro, tada će klanjati istihara-namaz i zamoliti Allaha da joj odabere ono što je najbolje”.

Je li je ispravno tražiti od nekog da za nas klanja istiharu?

Istihara-namaz je individualne prirode kao i svaki drugi namaz, što znači da ga svaka osoba za sebe klanja i za svoju potrebu. Kod nas je na sceni običaj stran islamu. Naime, mnogi misle da istiharu namaz mogu klanjati drugi za nas te, kad im se nešto ukrade ili kad imaju potrebu da im se “ogleda”, odu kod nekih nena ili deda da im klanjaju istiharu. Navodno, oni su dobri i njihova istihara je sahih, dok su oni kojima se klanja istihara veoma često slučajevi koji namaz i ne klanjaju niti druge šerijatske propise u svom životu praktikuju. Zna se desiti da osoba koja klanja istiharu za naručioca istihare pogodi i dođe sa snom koji odgovara naručiocu. To je zato što iznajmljeni klanjač istihare kontaktira sa džinima koji poznaju stanje naručioca i koji poznaju gdje se nalazi njegov novčanik ili gdje se nalazi nevjerni muž ili nešto drugo. Ovakav vid usluga se dobro naplaćuje. Po hanefijskom mezhebu, besmisleno je od drugoga tražiti da nam klanja istiharu.

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimović / Saff.ba