Nikada ne zaboravi dobro koje ti neko učini, makar bio i nevjernik

U suri Šuara se spominju mnogi poslanici koji su govorili narodu svome: “Ja od vas ne tražim nikakvu nagradu, moja je nagrada kod Allaha.” Zanimljivo, ovo se ne veže za Musa i Ibrahima, a.s. Zašto?

Zato što se Musa obraća narodu među kojim je i faraon, a on ga je ipak othranio, te iz poštovanja prema svemu dobrom što je učinio za njega, iako je oholi nevjernik bio, on se ne trsi riječima i želi mu pokazati da nije zaboravio njegovo dobročinstvo.
Ibrahim, a.s., ispred sebe ima oca koji ga je hranio, pa iako on pravi kipove, Ibrahim, a.s., pokazuje poštovanje ne govoreći da mu od ljudi ništa ne treba.
Čak Poslanik, s.a.v.s., kada govori zašto je došao kaže: “Poslan sam da upotpunim lijepe vrline kod ljudi.” Dakle, imaju ih ljudi, ali Poslanik hoće da ih upotpuni. I zato mi kao muslimani moramo da vidimo dobrotu običnog evropskog čovjeka koji sa radošću, osmijehom i toplinom dočekuje izbjeglice i našu braću po vjeri. Njihova bi ljudskost bila upotpunjena kada bi priznali Jednog Jedinog i slijedili Odabranog, ali to je dimenzija koju će oni pred Stvoriteljem “raščistiti”, naše je da vidimo ljudskost svakog čovjeka i kažemo HVALA, DOBRI ČOVJEČE!

Hafiz Ammar Bašić