O odgoju dječaka

Dječak je emanet dat njegovim roditeljima čak šta više, njegovo srce je čisti dragulj i ono prihvaća sve što se ukleše u njega. Ako je on naviknut na dobro on će to primjeniti u svom životu i djelit će nagradu sa svojim roditeljima i učiteljima. S druge strane, ako je naviknut na zlo, on će to primjeniti u svom životu i kaznu za to bi djelio sa svojim skrbnikom. Iz tog razloga, roditelji se trebaju brinuti o svom djetetu, obrazovati ga i oplemeniti ga. Takođe, oni ga trebaju naučiti lijepom ponašanju i držati ga dalje od lošeg društva i ne naviknuti ga na luksuz ili učiniti sredstva blagostanja poželjnim za njega kako njegov život ne bi bio potrošen u traganju za njim nakon što odraste.

Zapravo on treba biti nadgledan od samog početka njegova života. On ne treba biti dojen osim od ispravne vjernice koja ne jede osim ono što je dozvoljeno jer nema bereketa u mlijeku koje je proizvedeno od zabranjene zarade. Potom, kada se te osobine realizuju kod njega, na prvom mjestu stid, onda se mora kod njega razvijati inteligencija i savršeno razmišljanje u vremenu dostizanja puberteta i takvo dijete može biti fino odgojeno korišćenjem njegova stida. Osobina koja prvo dominira djetetom je pohlepa i stoga ono treba biti naučeno osobinama jela. Jedenje previše hrane treba mu učiniti nepoželjnim obznanjujući da onaj ko puno jede nalikuje životinji. Takođe, nošenje bijele odjeće mu treba biti učinjeno poželjnijim od obojene odjeće i svile i treba mu biti učinjeno jasnim da je to odjeća za žene i feminizirane osobe. Nadalje, on treba biti spriječen od druženja sa djecom koja su naviknuta na luksuz i treba biti zaokupljen učenjem časnog Kur’ana, hadisa i biografija ispravnih ljudi kako bi se u njegovo srce usadila ljubav prema dobrim ljudima. Takođe on ne treba učiti poeziju (pjesme) u kojima se spominje zabranjena ljubav.

Kada god dijete pokaže lijepo ponašanje ili dobro djelo ono treba biti pohvaljeno za njega i nagrađeno nečim što mu pričinjava radost i treba biti pohvaljeno pred ljudima. S druge strane ako ponekad uradi suprotno ovome on treba biti tolerisan ali ako ponovi istu grešku on treba biti nasamo ukoren i upozoren na mogućnost da je viđen od ljudi. U isto vrijeme, korenje ne treba biti dugo jer može biti učinjeno nevažno i beznačajno kod njega. Štoviše, roditelj treba brinuti o učtivosti njegova govora. Takođe, majka ga treba naučiti da se boji oca i on treba biti spriječen od spavanja tokom dana jer to vodi ka lijenosti i on ne treba biti sprječen od spavanja po noći već treba biti sprječen od luksuznih kreveta kako bi njegovo tjelo bilo ojačano.

On treba biti naviknut na tvrdoću kreveta, odjeće i hrane. Takođe, on treba biti naviknut da šeta, da se kreće i na sport kako se ne bi naviknuo na lijenost. Osim toga on treba biti sprječen od hvalisanja zbog nečega što njegovi roditelji posjeduju, u hrani ili odjeći već treba biti naviknut na skromnost i darežljivost. Takođe, on treba biti sprječen od uzimanja nečega od djeteta poput njega i treba znati da je uzimanje niskost dok je davanje uzvišenost. Nadalje, ljubav prema zlatu i srebru mu treba biti učinjena odvratnim i on treba biti naučen da ne pljuje ili puše svoj nos na mjestima sjedenja ili zijevanja u prisutnosti drugih ili stavljanjem svoje noge na drugu iili pričanja previše. Takođe, on se treba naviknuti da ne govori osim ako je njegov govor odgovor i da pažljivo sluša kada drugi (koji su stariji od njega) govore i da ustane onome koji je stariji i da sjedi između svojih ruku.

Dijete treba biti spriječeno od nepristojnog govora ili mješanja sa onima koji govore nepristojne riječi. Zapravo, temelj čuvanja djece je čuvanje njih od lošeg društva. Takođe, poželjno mu je dozvoliti da se nakon škole igra sa nečim što će ga odmoriti od škole jer je rečeno: „Učinite da se srca odmore kako bi razumjela sjećanje“. Takođe, on treba biti naučen da bude pokoran svojim roditeljima i učiteljima i da ih poštuje . Kada napuni sedam godina on treba biti naučen namazu i ne treba mu se dozvoliti da zapostavlja čistoću već da bude naviknut na nju. Nadalje, on treba biti ispunjen sa strahom od laži i izdaje i kada dostigne stanje postizanja puberteta on treba biti povjerljiv.

Trebaš znati da je hrana lijek koji služi za jačanje tijela za pokornost Allahu Uzvišenom. Takođe, dunjalučki život je prolazni život čiji će užitci nestati smrću koja može nastupiti svaki čas. Stoga, razborita osoba je ona koja sebe priprema za ahiret i ako je njegov odgoj bio dobar ovo će biti uklesano u njegovo srce poput klesanja u kamen. Sehl ibn Abdullah je rekao: „Imao sam tri godine kada sam imao običaj da ustanem kako bi vidio namaz mog dajdže Muhammeda ibn Sivara. Zatim mi je moj dajdža jednom rekao: „Zar nećeš spomenuti Allaha koji te je stvorio? Na što sam ja rekao: „Kako ga mogu spomenuti?“ On reče: „Reci, Allah je sa mnom, Allah gleda na mene, Allah me posmatra, tri puta u svom srcu bez pomjeranja svog jezika. “ Tako sam govorio noćima pa sam mu to rekao a on mi reče: „Reci to jedanaest puta svake noći. “

„Potom sam to rekao i osjetio sam slatkoću u svom srcu. Nakon godinu dana mi moj dajdža reče: „Vodi računa o onome što sam te naučio i praktikuj to do groba. “ Tako sam nastavio praktikovati to godinama i osjetio sam slatkoću u svom srcu. Potom mi je moj dajdža rekao: „O Sehl, onaj ko ima Allaha sa sobom i ima Njega da gleda na njega, može li mu biti nepokoran? Čuvaj se nepokornosti“. Zatim sam išao u školu gdje sam naučio Kur’an u svojoj šestoj ili sedmoj godini. Zatim sam postio sve dane u godini i nisam jeo osim ječmenog hljeba a zatim sam klanjao svu noć. “

Ibn Kudame al-Makdisi, Muhtesar Minhadž al-Kasidin

Izvor:n-um.com