O sihru i o bolestima tijela i duha (tumori, rak, aritmija srca, padavica…)

Lijek u Čurekotovu ulju, medu, mlijeku ‎٤ – باب: الحبة السوداءِ ١٩٦٥ : ‎عن عائشة رضي الله عنهما قالت: سمعت النبي صلي الله عليه و سلم يقول: (ان هذه الحبة السوداءَ شفاءٌ من كل داءٍ الا من السام). قلت: و ما السامُ ؟ قال : (الموت) Aiša r.a. Kaže: Čula sam Vjerovjesnika s.a.w.s. kada je rekao: “Ovo crno zrno je lijek od svake bolesti osim od sãma.” A šta je sãm – upitala sam ja. “Smrt” , rekao je on. Dugostoljetna praksa je pokazala posebno intenzivnu djelotvornost prakticiranja da se na ulje čurekota nauče ajeti iz Kur’ana ili kur’anska rukja! (Ova se praksa odnosi i na maslinovo ulje ali je daleko veći učinak čurekotovog ulja oba puta u kombinaciji sa “naučenim” medom.) Svakako se misli na stopostotno čurekotovo ulje koje se najbolje uzima na “našte srce” (ujutro na prazan želudac jednu malu kašiku) jer samo tad i samo takvo čurekotovo ulje, obzirom da se konzumira svakodnevno, nije “jako” i ne udara na žuč ili na jetru ili pak na želdudac konzumenta ili oboljelog.

Ovdje želim upozoriti na pogrešnu praksu mnogih oboljelih koji u želji za ozdravljenjem prekomjerno konzumiraju jedno ili drugo ulje pa i sami med. Čurekotovo ulje je medikament pa se tako mora tretirati i dozirati. Svako pretjerivanje ima popratne posljedice za jetru, žuč ili za želudac. Med je prirodni antibiotik i uzima se preventivno svako jutro “našte srce” jedna kašika tako da, dugotrajno gledano, čudotvornost meda suzbija eventualne bolesti jer se koristi svaki dan. Većina ljudi praktikuje uzimanje meda u većim količinama tek nakon izbijanja bolesti što opet može imati popratne posljedice.

Sa uljem (najbolje naučenim) se blago minutu-dvije namažu čelo, potiljak i prsa ili po potrebi (zavisno od obima bolesti) cijelo tijelo jer se džin rado kreće kroz tijelo, shodno hadisu, (“Zaista šejtan kôla kroz tijelo kao što krv kôla kroz vene“, Sahihul Buhari), kroz mišiće i oštećuje ih a opsjednuta osoba osjeti podrhtavanje i poigravanje mišića, što opet stvara mlitavost i malaksalost; u ekstremnijim slučajevima osoba se ne voli kretati jer džini napadaju kosti i zglobove hraneći se sa hrskavicom, što opet godi džinu da dalje djeluje vezujući oboljelu osobu za jedno mjesto. Iz gornjeg hadisa se vidi da džin može unići u tijelo a analogno tome i izaći iz njega – to dakle nije upitno!

Pitanje je: šta radi džin kada uđe u jedno tijelo? Sigurno je da odvraća od pokornosti Allahu Uzvišenom i da pravi neku bolest srazmjerno vrsti i svojstvenosti džina ili sihra, fizičkoj i psihičkoj (duhovnoj ili imanskoj) spremnosti osobe i sl. Jedan od vidova ezijeta kroz džina “ljubavnika” je da osoba, pored ostalog, izbjegava mase i javnost, nerado izlazi iz svoje sobe ili kuće, izbjegava brak ili, ako je u braku, izbjegava supružnika, initimu i sl. Naučeno ulje se, kako spomenuh, koristi na gladan želudac uz malo meda da bi se regeneriralo tijelo i organi od napada džina ali se sa njim maže i masira, da bi se zaštitilo tijelo i mišići, posebno mišić srca, jer napadi džina oštećuju ovaj mišić stvarajući aritmiju i preskakanje ili ubrzan rad srca pa oboljeli koristi različite tablete za srce, ili za druge organe i bolesti, što opet odgovara džinu, jer se hrani tabletama i od njih može i sam da pravi sihr ili bolest pa se tako veže za oboljelog.

Savremena medicina je ovdje najčešće nemoćna, a Poslanikova, sallallahu alejhi we selleme, medicina elhamdulillah efikasna. Naučeno ulje smrdi džinu, razdire mu nozdrve i pluća, posebno kad je naučeno ajetima rukje, tada ga može i ubiti Allahovom voljom, a On opet najbolje zna. Džini u tijelu izazivaju najrazličitije bolesti, posebno kod onih koji nisu u ibadetu, stvaranjem krvnih ugrušaka i cisti izazivaju tumore i rakove kao i infarkte srca i mozga. Kod žena izazivaju najčešće rak dojke, a kod muškaraca rak prostate. Džini “ljubavnici” sprečavaju initimni odnos među supružnicima, izazivaju sterilnost i impotenciju ili uništavaju, Allahovom swt dozvolom, plod u utrobi žene pa bračni parovi prolaze kroz teška iskušenja.

Lijek je u povratku Allahu Uzvišenom i u namazu, u činjenju zikra i istigfara, u postu i u različitim nafilama uz učenje Kur’ana i zikrova za zaštitu, u medu i u čurekotovom ulju, u hidžami i u ispravnim rukjama a nikako u zapisima, hamajlijama, zvjezdicama, dilbagijama itd. Oboljela osoba se mora kloniti harama a isto tako mora činiti islamom naređena djela i radnje.

Hfz. Fuad Seferagić
Izvor:n-um.com