O staklenom prijestolju na vodi koje su džini napravili za kraljicu od Sabe

Sulejman, a.s., je jedan od najistaknutijih, najmudrijih i najzagonetnijih ljudi u cijeloj historiji. Naslijedio je poslanstvo od svoga oca Davuda a.s. Zajedno sa poslanstvom, Gospodar mu je dao brojne blagodati: znanje, mudrost, sposobnost da sudi ljudima pravedno, veliko kraljevstvo i ogromne količine bogatstva.

“Gospodaru moj“ – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!“ I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio – i šejtani sve graditelji i gnjurci, i drugi u bukagije okovani. “Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!“ On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.“ (Sad, 35-40)

Sulejman a.s. je bio odlikovan poznavanjem jezika ptica, mrava i ostalih raznovrsnih životinja. Uzvišeni Allah mu je dao da upravlja vjetrom; vjetar je puhao tamo gdje je on htio i kada je on htio. Također, mogao je da kontroliše džine, da ih zarobi, kazni i da ih učini svojim slugama. Bila mu je potčinjena i grupa džina koji su pred njim gradili što god je on htio: velike rezervoare vode, hramove, palate i mnoge druge građevine. Ukoliko bi mu neki od džina otkazao poslušnost, Allah bi dao da se prisjeti Džehennema, te je ponovo postajao poslušan. U isto vrijeme, Sulejman a.s. je bio pobožan, skroman i zahvalan svome Gospodaru.

A Sulejmanu (potčinismo) vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora bakar rastopljen teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bi smo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izrađivali sve što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!” A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Saba’, 12-13)

Još jedna od blagodati kojom ga je Uzvišeni Allah počastio bila je i mogućnost da za kratko vrijeme otputuje u daleka mjesta. Imao je drvenu platformu koju je nosio vjetar, i njome je u jednom danu mogao da pređe put za koji su bila potrebna dva mjeseca.

Najinteresantnija Kur’anska priča vezana za Sulejmana, a.s., je priča o malenom pupavcu, koji je bio odsutan sa smotre ptica.

I on izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!” (An-Naml, 20-21)

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju pronaći Pravi put pa da se klanjaju Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i Koji zna ono što krijete i što na javu iznosite. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!” (An-Naml, 22-26)

“Vidjećemo”, reče Sulejman, “da li ti govoriš istinu ili ne. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!” “O velikaši”, reče ona, “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’ O velikaši”, reče ona, “savjetujte mi šta trebam u ovome slučaju uraditi, bez vas neću ništa odlučiti!” “Mi smo vrlo jaki i hrabri”, rekoše oni, “a ti se pitaš, pa, gledaj šta ćeš narediti!” “Kada carevi osvoje neki grad”, reče ona, “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim, eto, tako oni rade. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti.” (An-Naml, 27-35)

I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: “Zar da blagom pridobijete mene? Ono što mi je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.” (An-Neml, 36-37)

Izaslanici kraljice Belkise su se vratili u Sabu i izvijestili je o velikoj vojsci Sulejmana a.s. Budući da nisu htjeli da se bore protiv njega, niti da se predaju, tražili su od kraljice da ona od Sulejmana a.s. traži mir. Dok je kraljica od Sabe putovala, Sulejman a.s. je je pitao svoju vojsku ko će, od svih njih, da mu donese njeno prijestolje, prije nego ona stigne. Prvi se javio Ifrit, jedan od džina, i rekao da će ga donijeti prije nego on ustane sa svoje sjedilice, tako pažljivo da se nijedan biser, dragulj ili ukras sa njenog trona ne oštete. Zatim se javio “onaj koji je učio iz Knjige”, te rekao Sulejmanu da će mu donijeti Belkisino prijestolje prije nego što on okom trepne. I zaista, sljedećeg momenta, bio je tu.

“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što dođu da mi se pokore?” “Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džina, “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.” “A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat mog Gospodara, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan, u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan, pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. Promijenite izgled njena prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!” (An Naml, 38-41)

Dok je prijestolje kraljice od Sabe bilo pred njim, Sulejman a.s. odlučio je uraditi još nešto: djelimično će mu promijeniti izgled, da vidi da li će ona primijetiti. Jedna jevrejska predaje kaže da je kraljica Belkisa i sama htjela izmijeniti izgled svog prijestolje ranije, i što god da je poželjela da izmijeni, Sulejman a.s. je za to već znao, i dao je da se tako uredi. U sljedećem trenutku Sulejman a.s. naređuje izgradnju još jedne palate u kojoj će je primiti. Tražio je da je izgrade na vodi, da ima pod napravljen od jako tankog ali jakog stakla, da se ribe i raznovrsna morska flora i fauna, mogu vidjeti pod njenim nogama.

I kada ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” “Kao da je on!”, uzviknu. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.” A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkome pripadala. “Uđi u dvoranu!”, bi joj rečeno. I kada ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!”, reče on. “Gospodaru moj,”, uzviknu ona, “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” (27:42-44)

Kraljica Belkisa tada je shvatila: svo njeno veliko kraljevstvo bilo je ništavno naspram ovoga što je vidjela, sva njena velika vojska bila je malobrojna naspram vojske Sulejmana a.s., čak je i njen raskošni dvorac i ukrašeni tron bio skroman naspram blaga Sulejmanovog. Pred sobom je vidjela Poslanika, kojemu je čak i vjetar bio podređen, čovjeka koji je, bez obzira na bogatstvo i moć, skroman, plemenit, pravedan i zahvalan svome Stvoritelju. U društvu sa Sulejmanom predala se Gospodaru, i skupa sa svojim narodom primila je islam.

Priredila: Maida Halilović

www.divithana.com