Obućarev Hadždž (Utješna priča za sve one koji još uvijek nisu obavili Hadždž)

Prenosi se da je Islamski ucenjak Abdullah bin Mubarek usnio jedan san dok je spavao u blizini Kabe. Abdullah bin Mubarek je u snu ugledao dva Meleka kako se spustaju sa neba medjusobno razgovarajuci. Jedan Melek je pitao drugoga: “Da li znas koliko ljudi dolazi na Hadzdz ove godine?” Drugi Melek je odgovorio: ”Sest stotina hiljada dolazi na Hadzdz.” A Abdullah bin Mubarek je takodje te godine dosao obaviti Hadzdz. Prvi Melek je ponovo pitao druguga: ”A od koliko hadzija je Hadzdz primljen?” Drugi je odgovorio: ”Pitam se da li ce ikome biti uopste primljen.”

Abdullah bin Mubarek je bio ozaloscen kad je to cuo. Pomislio je,”toliko ljudi je doslo iz raznih mjesta; pregazili su mnoge prepreke, rijeke, dzungle, planine, toliko se napatili I sreli se sa raznim teskocama. Zar ce njihov trud biti uzaludan? Allah ne dozvoljava da iciji trud bude ponisten.”

Razmisljao je samo toliko, a vec je cuo drugog meleka kako govori: ”U Damasku zivi jedan obucar. Ime mu je Ali bin al-Mufik. On nije dosao na Hadzdz, ali Allah dz.s. je primio njegov nijet. Ne samo da ce biti nagradjen za Hadzdz, vec ce zbog njega samoga I svim ostalim Hadzijama biti priljen njihov Hadzdz.”
Kad se Abdullah bin Mubarek probudio, odlucio je odmah da ide u Damask I da upozna tog obucara ciji je nijet da obavi Hadzdz bio toliko vrijedan.

Kad je stigao u Damask, Abdullah bin Mubarek se raspitivao da li iko poznaje obucara sa imenom Ali bin al-Mufik. Stanovnici grada su ga uputili ka jednoj kuci. Abdullah bin Mubarek ga je sreo na vratima njegove kuce, poselamio ga I upitao ga za njegovo ime. Covjek je odgovorio: ”Ja sam Ali bin al-Mufik.”

Abdullah bin Mubarek ga je upitao: ”Cime se bavis?”

Ali je odgovorio: ”Ja sam obucar.” Zatim je on njega upitao kako se zove I zasto ga trazi.

Abdullah bin Mubarek je bio veoma poznat I kad se predstavio obucaru, ovaj je postao veoma radoznao zasto tako poznati ucenjak trazi bas njega. Kada je Abdullah bin Mubarek upitao Alija da li je imao ikakve planove da obavi Hadzdz, on je odgovorio: ”Vec trideset godina zivim u nadi da cu nekada obaviti Hadzdz. Ove godine sam konacno sakupio dovoljno novca za to, ali to nije bila volja Allaha dz.s., tako da to nisam uradio.”

Abdullah bin Mubarek je bio mnogo zainteresovan da sazna kako to da je nijet ovoga obucara primljen I blagoslovljen za sve ljude te godine na Hadzdzu, iako ovaj uopste tamo nije ni otisao. Dok je razgovarao sa obucarem, osjetio je cistotu njegovog srca. Islam ne nagradjuje bogatstvo u imetku I moci, vec bogatstvo u dobroti, lijepom ponasanju I dobrotu srca.

Abdullah bin Mubarek ga je I dalje zapitkivao: ”A zasto nisi mogao otici na Hadzdz? ”Ne htijuci otkriti pravi razlog, Ali je odgovorio: ”To je bila Allahova volja.”

Medjutim, Abdullah bin Mubarek je bio uporan I Ali je otkrio razlog: ”Jednom otisao sam do kuce moga komsije. Njegova porodica je sjedila na podu I rucala. Iako nisam bio nimalo gladan, pomislio sam da ce me moj komsija ponuditi da sjednem I jedem sa njima iz uctivosti, ali sam primjetio da je veoma ozaloscen necim I da pokusava izbjeci da me pozove da jedem.

Nakon sto je oklijevao, moj komsija konacno mi rece: ”Zao mi je sto te ne mogu pozvati da jedes sa nama. Bili smo bez imalo hrane tri dana I nisam mogao više podnijeti da gledam svoju porodicu kako gladuje I gledati bol moje djece. Izasao sam potraziti nesto hrane I nasao jednog mrtvog magarca. U svom ocajanju, odsjekao sam nesto mesa mrtve zivotinje I donio to mojoj zeni da skuha za jelo. To je nama halal zbog preteskog stanja u kome smo se zatekli, ali ja to tebi ne mogu ponuditi da jedes.”

Ali je pricao dalje: ”Kad sam ovo cuo, moje srce je zaplakalo. Ustao sam odmah I otisao kuci, uzeo tri hiljade dinara koje sam bio sakupio za svoj Hadzdz I dao novac mome komsiji. I sam sam gladovao da bih sakupio taj novac,ali mislio sam da je pomoc mome komsiji u teskim trenucima vaznija od toga..Ipak, još uvijek zelim otici na Hadzdz, pa ako bude Allahova volja…”

Abdullah bin Mubarek bio je duboko dirnut ovom pricom I ispricao je obucaru san koji je usnio.

Djelo jednoga obucara, I nijegov iskren I cist nijet, cistota njegovog srca, vrijednija od Hadzdza sest stotina hiljada hadzdzija I vise od toga, podsjeca nas da nasa vjera I njeno obredi nisu samo forma, ona je nuzno djelo, akcija…Zaista do Allaha ne stizu krv I meso nasih kurbana ili nasi obredi Hadzdza, do Allaha stize nase dobro djelo, nasa bogobojaznost I iskren nijet, kao sto ga je imao ovaj obucar. Pomoc muslimanu u nevolji preca je I vrijednija od mnogih ibadeta tvrda srca I nemarne savjesti. Sam obilazak brata u vjeri je kao boravak u Dzennetskoj basti, a tek nesto vise od toga; lijepa rijec, savjet I paznja. Djelo koje se nama nekad cini tako daleko, neznatno, nevazno, mozda je nekoga usrecilo I promjenilo mu zivot iz temelja, vratilo povjerenje u ljude, nadu, ojacalo njegov iman, mozda smo bili sebepom necije upute u Allahovu vjeru, necija blagodat, a da to I ne znamo . Neko nase djelo moze biti vrijednije od necijeg hazdza ili kurbana. To samo Allah zna. Pa ne klonimo ako nismo obavili Hadzdz ili zaklali kurban, Allah nam daje jos mnoge prilike da steknemo Njegovo zadovoljstvo.

Takodje, Allahova volja je cesto nama tajanstvena, ali je ona jedina neprikosnovena, neupitna, jer Allah cini sta On zeli. On zna srca svojih robova, njihove zelje I zna sta je za svoje robove pripremio I sta je za njih dobro. Sve se desava kako Allah zeli, I, iako nekad nama se nesto cinilo lose,u tome za nas je mozda neki veliki hajr. Zaista je sa teskocom I slast I zaista poslije duge noci, probudi nas lijepo sunce sa svojim blagodatima koje nam slijedeci dan nosi. Nije nas moglo mimoici ono sto nas je zadesilo niti nas je moglo zadesti ono sto nas je mimoislo. Allah zna, a mi se Njemu pokoravamo.

Allah je Milostiv I On daje svoju milost onima koji su milostivi prema njegovim stvorenjima. Djelo ovoga obucara je u tolikoj mjeri bilo drago Allahu dz.s., da ne samo da ga je nagradio nagradom koju ima Hadzdzija, vec je nagradio I sve druge koji su te godine dosli obaviti Hadzdz. A Hadzdz je putovanje koje podstice dusu da se podsjeti na vrijeme kad je stvorena I covjeka odvodi van dimenzija ovoga zivota u vrijeme kad ce opet sresti svoga Tvorca.

studiodin.blogger.ba