Oče, da se radi o nečemu drugom mimo Dženneta, ja bih ga se odrekao u tvoju korist

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (Et-Tevba, 111.)

Sa’d ibn Hajseme, radijallahu anhu, bio je jedan od dvanaest uglednika i vođa ensarija, a jedan od trojice vođa iz plemena Evs. Bio je među onima koji su dali prisegu na vjernost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom drugog susreta na Akabi. Zakletva vjernosti podrazumijevala je borbu i žrtvu u ime Allaha u zamjenu za Džennet.

Da, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije obećao muhadžirima i ensarijama ništa od ovoga svijeta, ni položaje, ni ugled, ni novac, već samo Džennet, a ima li nešto bolje i vrijednije od Dženneta?! Pa su ashabi prodali ovaj svijet i kupili Ahiret, i Uzvišeni Allah je primio i blagoslovio njihovu trgovinu.

U predaji se navodi da im je, prilikom davanja prisege na vjernost, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vi ste jamci za svoj narod, kao što su havarijjuni ili apostoli bili jamci Isau, alejhi selam, a ja sam jamac svom narodu (tj. muhadžirima).”

Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru iz Mekke u Medinu, Sa’d je živio najsretnije dane svoga života. Osjetio je silnu radost koja mu je ispunila biće, i osjetio je da je ponovo rođen u okrilju islama, sve dok nije došao trenutak za koji je Sa’d živio. To je trenutak kada je glasnik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao u džihad. Čim je čuo poziv glasnika, odmah je otišao svome ocu, Hajsemi ibn Harisu, radijallahu anhu, a lice mu je sijalo od sreće. Otac ga je upitao: ”Šta se dešava, Sa’d?” Sa’d je rekao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je izaći na Bedr da se suprostavi mušricima.”

Hajseme je pokušao odvratiti Sa’da od odlaska u borbu, pa mu je rekao: ”Sine moj, ti znaš da nema ko da štiti našu djecu i ženske članove naše porodice. Ja želim da ti ostaneš s njima, a ja ću izaći u borbu na Allahovom putu, jer sam ostario, kosti su mi oslabile, a smrt mi se približila. Ovo je prilika za mene, možda će Allah dati da poginem kao šehid.”

Sa’d je glatko odbio očev prijedlog, jer je vidio da je ovo nezamjenjiva prilika za džihad na Allahovom putu, pa je rekao: ”Allaha mi, oče, ja neću ostati sa ženama. Ženski članovi naše porodice imaju Allaha za zaštitnika. Ne postoji ništa na ovom svijetu što moja duša želi više od šehadeta na Allahovom putu.”

Nijedan od njih nije odustao od odlaska u džihad iz želje za šehadetom, tako da su bili primorani izvlačiti strelice koji će od njih ići u borbu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Na kraju su izvukli Sa’dovu strelicu, pa mu je otac rekao: ”Sine, daj prednost meni danas.” Sa’d je rekao: ”Oče, da je u pitanju bilo šta drugo osim Dženneta, ja bih ga se odrekao u tvoju korist, ali kad je u pitanju Džennet, Allaha mi, ja nikom ne dajem prednost nad sobom.” (Ibn Hadžer el-Askalani, El-Isabe fi temjizi es-sahabe, II/23.)

I Sa’d je krenuo sa muslimanskom vojskom prema Bedru, a kada je borba počela, on se borio poput lava, sve dok ga nije pogodila strelica Tu’ajma ibn Adija, a u nekim predajama se navodi da ga je ubio Amr ibn Abdul-Vudd. Tako se Sa’d pridružio karavani šehida koji su žrtvovali svoje živote za Allahovu vjeru.

Godinu dana nakon toga, ashabi su se pripremali za novu bitku, bitku na Uhudu. Prije bitke na Uhudu, kako se navodi u nekim predajama, Sa’dov otac Hajseme je razgovarao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i u toku razgovora mu je rekao: ”Allahov Poslaniče, ja nisam učestvovao u Bici na Bedru, a toliko sam želio ići u tu bitku da sam izvlačio strelice sa svojim sinom Sa’dom ko će od nas dvojice ići na Bedr, pa je izvučena njegova strelica i on je na Bedru preselio kao šehid.

Sinoć sam u snu vidio svoga sina Sa’da u najljepšem liku kako uživa u džennetskim plodovima i na džennetskim rijekama. U snu mi je govorio: ”Pridruži nam se i budi s nama u Džennetu. Ja sam našao da je istina ono što mi je moj Gospodar obećao!”

I – tako mi Allaha – o Allahov Poslaniče, ja žudim za susretom sa svojim sinom u Džennetu. Ja sam ostario, kosti su mi oronule, i želim susret sa svojim Gospodarom, pa moli Allaha da mi podari šehadet na Njegovom putu i da se sretnem sa svojim sinom Sa’dom u Džennetu.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je dovu za Hajsemu i on je poginuo kao šehid na Uhudu.

Slučaj ove dvojice ashaba, oca i sina, i njihove riječi potresaju srca vjernika. To su svijetla izdanja prve i nedostižne generacije muslimana, i veličanstveni primjeri njihovog nadmetanja oko odlaska u džihad. Budući da obojica nisu mogli ići u borbu, jer su imali mnogo djece i ženskih članova u porodici, pa je neko morao ostati da brine o njima. Međutim, ni otac ni sin nisu željeli odustati od odlaska u džihad zbog želje za šehadetom na Allahovom putu, tako da je na kraju žrijeb odlučivao ko će od njih ići na Bedr.

Kako je samo velika generacija muslimana koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgojio. Generacija koja je sklopila trgovinu sa Allahom i prodala dunjaluk za vječni Ahiret, pa im je Allah dao i dunjaluk i Ahiret, i njihov život je bio u znaku ponosa, slave i veličanstvenih pobjeda, za razliku od današnjih muslimanskih generacija čiji život je u znaku poniženja i stalnih poraza, jer smo prodali Ahiret za bezvrijedni dunjaluk i odustali od trgovine sa Allahom, pa nam je podjednako neizvjestan i dunjaluk i Ahiret.

Izvor:saff.ba