Odgoj dječaka kroz prizmu islama i nauke

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Kur’an, 16:97)

Allah im daje i mušku i žensku (djecu), a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može. (Kur’an, 42:50)

Razumijevanje razlika između muške i ženske djece je važan faktor u uspješnom odgoju djevojčica i dječaka. Studija o utjecaju okoline na ponašanje muškaraca sprovedena je 1990. godine na John Hopkins Univerzitetu nad 100.000 dječaka. Studija je trajala 15 godina, jer istraživači nisu mogli pronaći nijedan dosljedan razlog utjecaja okoline ili društva zbog čega su ‘dječaci zapravo dječaci’. Od tada su brojne studije pokazale da zaista postoje mnoge biološke razlike između muške i ženske djece (Gurian). Poznavanje ovih bioloških razlika može pomoći roditeljima da udovolje jedinstvenim potrebama svoje muške djece.

Testosteron je glavni faktor kojeg roditelji moraju uzeti u obzir podižući muško dijete. Pored toga, postoje i druge jedinstvene potrebe dječaka koje roditelji moraju uzeti u obzir prilikom njihovog odgoja. Utješno je znati činjenicu da odgajati dijete prema smjernicama islama automatski zadovoljava ove potrebe.

Testesteron je jedan od glavnih faktora u određivanju “muškosti” kod djeteta i odlučujući je čimbenik u tome da li će dijete postati muško ili žensko. Čak iako je dječak hromozomski stvoren kao muškarac, on može izaći iz utrobe izgledajući kao žensko ukoliko nema dovoljno testosterona koji bi ga učinio dječakom. Ovo znači da se ‘normalni’ dječak stvara odgovarajućim ‘dozama’ testesterona od njegovog začeća u utrobi majke do doba zrelosti. Stoga je sasvim prirodno da ovaj testosteron može kontrolisati većinu prirodnog ponašanja kod dječaka.

Testesteron prouzrokuje tri osnovne potrebe kod dječaka (Odgajanje sina-Jeanne Ellium):

1. potraga za brzim i instant zadovoljenjem u obliku: jesti brzo, skakati ili kretati se puno ili čak želja za brzim seksualnim osvajanjem;
2. tendencija za brzinskim djelovanjem i pri ‘rješavanju problema’ čak i u emotivnim situacijama;
3. tendencija da pronađu aktivnosti kroz koje tijelo može izgraditi i osloboditi psihičku napetost – poput sporta.

Testesteron također prouzrokuje da se muški mozak “pali i gasi” umjesto da ostaje samo “upaljen” sve vrijeme kao što je to slučaj sa ženskim mozgom. Kod muškaraca, proces mišljenja je uključen dok je fokusiran na zadatak, a nakon toga se opet isključuje, prenoseći manje serotonina sve dok se ne pojavi sljedeći zadatak koji treba savladati (Gurian). To prouzrokuje da su dječaci više orijentirani na zadatke, dok djevojčice mogu obavljati više od jednog zadatka istovremeno i često mijenjaju stilove igre. Iz ovih i mnogih drugih bioloških razlika istraživači su došli do spiska važnih stvari koje treba uzeti u obzir podižući dječaka.

U ‘Čudu dječaka’, Michael Gurian nudi spisak od 6 stvari koje su važne i moraju se uzeti u obzir prilikom odgoja dječaka. Iako se njegov spisak može činiti obeshrabrujućim, lahko ga je ispuniti vodeći prikladan islamski način života. Michaeloca Gurianova djelomična lista koja odgovara muslimanskim principima:

Potrebe dječaka:

1. Roditelji ili skrbnici

Urin ženskog djeteta mora se oprati, dok mokraću muškarca treba samo splakati sve dok dijete doji. (hadis)

Od vremena dok je dijete još beba muslimanima su dati savjeti kako da se ophode prema muškoj i ženskoj djeci na različite načine. Michael Gurian kaže da u pojedinim kulturama postoje specifični rituali koji su čak nastali kako bi se naglasila razlika između djevojčica i dječaka. U kulturi muslimana dvije ovce se kolju prilikom rođenja dječaka, dok se jedna kolje za djevojčicu; dječaci nasljeđuju više od djevojčica i običaj je da se dječaci predaju ranije očevima nego djevojčice.

Pedijatar i specijalista za roditelje i djecu Barry T. Brazelton navodi da je priroda dječaka znatno naklonjenija majkama do 7. godine kada bi glavni zadatak odgoja dječaka trebao da preuzme otac. On tvrdi da u mnogim kulturama postoje rituali kojima se obilježava taj period u dječakovom životu – tačka kada dječak “odlazi iz sigurnih majčinih ruku u stvarni svijet očevih iskustava”. Pojedine kulture se prema ovom periodu odnose kao dječakovom ‘drugom rođenju’ (Gurian). Stručnjaci preporučuju da u ovom periodu dječaci trebaju što više vremena provoditi sa svojim očevima, i/ili drugim muškim skrbnicima ili rođacima radije nego sa ženskim osobama porodice. Ignoriranje ovog perioda može odgoditi razvoj i neprirodni razvoj kod pojedinih dječaka. Gurian preporučuje da čak iako dječaci nemaju oca u ovom periodu svog života da se mora odabrati muški skrbnik sa kojim bi dječak provodio što više vremena svake sedmice.

2. Klan ili pleme

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (Kur’an, 49:13)

Do 1950. godine dječaci su podizani u sistemu “tri porodice” širom svijeta. Gurian tvrdi da odgajati zdravog dječaka znači odgojiti ga u “tri porodice”. Prvu čine prirodni roditelji ili posvojitelji, drugo je produžena porodica i treća jeste zajednica. Djevojčice također pate kada ne postoje određene ispravne smjernice. Ipak, kada dječaci ne pronađu odgovarajuću mrežu ili “pleme”, oni će osnivati “bande” ili grupe po svom nahođenju što je često nedostatak ispravnog odgoja od strane odraslih i nedostatka mudrosti u njihovom odgoju. Mnoge od ovih “bandi” okreću se nasilju. Pojedini naučnici kažu da ova tendencija osnivanja grupa kod dječaka je uvjetovana time da se dječaci smatraju plemenskim bićima od kako su prve grupe lovaca naselile ravnice. Druge studije pokazuju da čak i mužjaci primata imaju tendenciju osnivanja grupa više nego što je to slučaj kod ženki. (Tannen) Na sreću, ako obitelj živi u islamskoj zajednici ili blizu džamije njegova druga i treća porodica se lahko mogu oformiti.

3. Duhovni život

U islamu muška djeca su obavezna pratiti oca u džamiju do svoje sedme godine. U ovom dobu oni su odgovorni za pet dnevnih namaza i često počinju učiti napamet ajete iz Kur’ana (ili su do tog doba već završili). Na taj način možemo vidjeti da islam naglašava važnost duhovnog života kod mladih dječaka.

U “Čudo od dječaka” Gurian tvrdi da se dječacima mora pružiti jaka duhovna osnova i da su “priče najstarije metode za podučavanje vrijednostima i moralu”. Priče, naročite one sa jakim prauzorima, su idealne metode za podučavanje dječaka i djevojčica podjednako, ali su posebno utjecajne na dječake. U islamu Kur’an i hadis, kao i priče o ashabima, su idealne nastavne metode za naše dječake.

4. Važnost rada i uloga u životu

Islam daje dječacima važnu ulogu u životu – izdržavanje i snabdijevanje porodice. Ovo je nešto što većina dječaka muslimana radi i čemu teži i čak prakticira kao dijete. Često su mali dječaci ohrabreni da dijele svoje zarade sa porodicama ili sestrama kako bi naučili dužnosti o snabdijevanju porodice u ranoj mladosti.

U priči “Džek i stabiljka pasulja”, najvažnija poruka za majke je ta da je Džekova majka vjerovala dovoljno Džeku da ga pošalje sa posljednjim što su imali od hrane. Kao što je kćerkama potrebno odobrenje majke, tako je i dječacima potrebno povjerenje. Sinovima je potrebno davati važnije zadatke i ukazati im povjerenje kako bi ih dovršili ili uradili ispravno. Najgora stvar koju roditelj može uraditi jeste da ispituje sinovljeve sposobnosti u izvršenju nekog zadatka ili provjeravati ih u obavljanju istih. (Gurian)

5. Poznavanje pravila

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Kupanje petkom je obavezno za svakog muškarca koji je dosegao doba puberteta.

Islam uspostavlja mnoga pravila za dječake i djevojčice podjednako. Ipak, pojedina pravila se spominju u hadisu naročito za muškarce poput zabrane nošenja svilene odjeće. Ova pravila su važna za dječake i pomaže im u kreiranju zdravog pogleda na to ko su i koji im je položaj u društvu i u odnosu na druge. U ‘Čudo od dječaka’ Gurian kaže da zdrava disciplina dječaka mora naučiti da je on dio konzistentnog sistema i strukture o kojoj on ovisi i kojoj se posvećuje, to je ono što dječaci prirodno i čine. A za dječaka koji poznaje pravila svoje ‘tri porodice’ veća je vjerovatnoća da će se posvetiti društvu i razviti pravilno. (Gurian str. 168.)

6. Puno igre

Dvije ovce se kolju za dječaka i jedna za djevojčicu, ali za vas nije zlo jesu li muško ili žensko. (hadis)

Od dana njihovog rođenja, islam utvrđuje presedan za odgoj djece kao različitih ljudi. Iako mnoge djevojke uživaju u sportu i mogu postići slične rezultate poput svojih muških kolega, muškarci uopćeno imaju jaču prirodnu tendenciju da vole igre i sport u odnosu na druge i to se mora uzeti u obzir prilikom njihovog odgoja. “Dječaci su predodređeni da pronađu strukture u kojima će usavršiti agresivno pokretanje objekata kroz prostor.” (Gurian) Zbog ovoga sportske i fizičke aktivnosti obezbjeđuju dječacima fizičko, mentalno i duhovno iskustvo za one akcije koje dosežu dubinu njihovih bića.

Postoji mnogo knjiga o specifičnom podizanju sinova, ipak, ohrabrujuće je primijetiti da većina ovih naučnih studija dokazuje ono što već znamo kao muslimani.

Napisala: Karima Kristie Burns
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba