On bi da klanja umjesto da se svađa

U svakom odnosu neslaganja su neminovna. Kako reagujete kad vaša voljena osoba pogriješi? Pogledajmo kako je ovaj muž odgovorio i kako je to utjecalo na njegovu suprugu i njihov odnos.

„Kada bih trebala opisati svog muža i sebe bilo bi dovoljno da kažem da pripadamo suprotnim krajevima spektra.

On uživa u gledanju dobrih filmova, dok ja uživam u čitanju dobre knjige. Moja ideja o savršenom vikendu je piknik u parku, dok je to za njega izležavanje kod kuće. Ja bih poskočila na priliku da uživam u ekstremnim sportovima, dok on voli igrice poput ‘Angry birds’ : )

Naš brak su ugovorili naši roditelji i iako su između nas brojne razlike, tu su osnovne vrijednosti koje su nam zajedničke.

Oboje smatramo porodicu prioritetom, posjedujemo nezasitnu ljubav prema stjecanju znanja i neodoljivu želju da putujemo svijetom kako bismo svjedočili Allahovom veličanstvenom stvaranju.

Iako zvuči nevjerovatno naša prva stvarna svađa dogodila se nakon nekoliko godina braka.

Nije to bilo zbog toga što nisam imala zbog čega da se svađam ili ideologije zbog koje bi to uradila. Naprotiv, ja sam bila govornik, vođa i žestoki zagovornik osnaživanja žena kroz cijelo moje djevojačko doba. Međutim, moj muž je uvijek imao auru smirenosti i najvećeg strpljenja koja je u tim ranim danima bila iritantna, ali sada je postala zarazna.

Evo zbog čega nam je trebalo gotovo četiri godine da se posvađamo.

Prošlo je nekoliko mjeseci od kako smo bili u braku, ne sjećam se što ili kako, podigla sam svoj glas i čekala na njegov odgovor. Međutim nije ga bilo. Nastavila sam međutim i dalje je bio miran. Onda sam još više podigla glas, a na moje čuđenje i nevjericu, moj muž je ustao i otišao u kupatilo da uzme abdest i počeo je klanjati. Nakon što je klanjao sjeo je i dugo dovio.

Najgora stvar koja se može dogoditi u svađi licem u lice jeste imati mirnog protivnika. Međutim, najstrašnija stvar koja se može dogoditi jeste da se vaš protivnik obrati Allahu umjesto vama. Dok sam ga gledala moja ljutnja se pretvorila u krivicu, a zatim u kajanje.

Da li sam stvarno povrijedila nevino biće jer sam imala loš dan, što nije njegova krivica? Da li to što sam daleko od svoje porodice me čini toliko ogorčenom da počinjem povrijeđivati svog bračnog druga?

Da li je on stvarno samo ustao i počeo klanjati? Da li se to on žali mom Gospodaru na mene?

Dok su mi te misli jurile kroz glavu osjećala sam krivicu i izvinula sam mu se.

Tog dana sam shvatila, i potajno se osjećala ponosnom, što imam muža kojeg ne samo što volim nego kojeg puno i poštujem.

Tokom godina, naučila sam puno od njega, naučila sam da ga volim, da uživam u njegovom društvu, da cijenim njegov stav o različitim pitanjima. Iznad svega, ne mogu da se dovoljno zahvalim Allahu koji mi je dao nekoga koji mi je pomogao da postanem bolja osoba, bolja muslimanka.

P.S.: Kada su se nekoliko godina kasnije pojavile neizbježne svađe između muža i žene, oboje smo postali jači i bliži Allahu, i jedno drugom, tako da su se završile gotovo jednako brzo kao što su i počele.

Do današnjeg dana, kada pogledam unazad moj muž je uvijek birao da klanja umjesto da mi uzvrati povisivanjem glasa”.

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba