ONA MORA UMRIJETI!

Jednog dana sam bio pozvan od strane jednog brata da proučim rukju sestri koja je bila jako bolesna. Njena bolest je prouzrokovala veliku štetu njenom tijelu, tačnije na osam mjesta su se nalazili tumori. Iako je sestra izvršila sve medicinske pretrage i podvrgla se raznim medicinkim terapijama, koje su je fizikči iscrpile do iznemoglosti, konačna konstatacija doktora je bila sljedeća: “ Idi kući i čekaj smrt”. Zadnje dvije godine je bila nepokretna, vezana za krevet potpuno ovisna o pomoći porodice. Porijeklom je bila iz Južne Afrike, a jedan dio života je provela u Saudijskoj Arabiji te se potom vratila za Australiju gdje je saznala da ima neizlječivu bolest.

Otišao sam sa bratom njenoj kući i uz prisustvo njene majke i oca ušao u sobu gdje je sestra ležala nepomično. Na moj upit: “Selam alejkum, kako si?”, njeno tijelo se uznemirilo i grubi muški glas iz njenih usta odgovorio: “Ona je loše i mi ćemo joj uzeti život, a ti joj nemožeš pomoći! Idi!”

Kad sam čuo da džinn govori iz nje odgovorio sam: “Allah uzima život i Allah ga daje.” Stanje sestre se prividno smirilo.

Započeo sam da učim rukju. U jednom trenutku sestra je počela da prodorno vrišti, tijelo je počelo da skače, da se uvija i ruke su krenule da svlače nikab sa glave,glasovi su se smjenjivali jedan glas se grohotno smijao, drugi glas psovao, treći glas plakao…vristao. Zamolio sam njene roditelje da je čvrsto drže za ruke, što im nije tako lako polazilo za rukom. Iako je sestra izgledala jako nemoćno, ipak je iz nje izvirala nadljudska snaga i moć.

Nastavio sam sa povišenim tonom učiti Kur’an. Iz njenih usta su se javljali različiti jezici: engleski, indijski, arapski i još mnoštvo nerazumljivih jezika. Tijelo sestre se na momente smirivalo kao da u tijelu nema ništa. Iako sam znao da me džinni pokušavaju prevariti kako bih prestao učiti Kur’an i udaljio se od ove bolesnice.

Jednog trena javio se jedan hrapavi muški glas i molio me da stanem govoreći: “Stani, ubićeš nas! Spalićeš nas!”
Nastavio sam učiti Kur’an, dok se nije javio jedan ženski glas i molio me da s njom razgovaram.

Učač: Koliko vas ima?
Džinn: Ima nas osam.
Učač: Koje ste vjere?
Džinn: Mi smo Hindusi.
Učač: Izlazite iz ove sestre?
Džinn Ja hoću, a ostali ne žele.
Učač: Ko je među vama glavni?
Džinn: On neće da se javi jer mu je zabranjeno.

Započeo sam opet učiti Kur’an. Učenje je trajalo oko jedan sat, da bi se nakon ovog vremena javio isti hrapavi muški glas i molio da stanem, pristajući na sve dogovore.

Učač: Kako ti je ime?
Džinn: Rajmin.
Učač: Koje si vjere?
Džinn: Hindu
Učač: Šta tražiš u ovoj ženi?
Džinn: Hoćemo da je ubijemo, jer ona treba da umre.
Učač: Vi na to nemate pravo i Hoćete li izići?
Džinn: Izišli bi, ali ne smijemo od džinna koji su u kući.
Učač: Koliko ih ima?
Džinn: Četiri.

Ponudio sam mu islam i objasnio mu da ako prihvati islam da mu ti džinni i sihirbaz neće moći nauditi. Ni njemu, ni ostalima jedno vrijeme se nije javljao ,poceo sam da ucim Kur’an ,ponovo se javio govoreci “stani stani prihvatam Islam” On je prihvatio i izgovorio prvi šehadet, što su također i ostali glasovi ponavljali. Nastavio sam da dalje učim Kur’an. Tijelo ove sestre nije davalo nikakve reakcije, već je ona sama rekla: “Sad sam ja, nema više nikog u meni.” Podigla se i stala na svoje noge.Hvala Allahu ja opet stojim i hodam iako je tesko stajala na nogama od velike iscrpljenosti i dugog provedenog perioda prikovanog za krevet.

Ostao sam kod ove sestre i ragovarao o tome šta se s njom desilo, jer mi tu priliku nisu dali džinni pri ulasku u kući te me odmah suočili. Ona je počela pričati: “Prije 4 godine sam se udala za čovjeka koji nije bio Musliman. Porijeklom je iz Indije, a vjera mu je bila Hindu. Nakon našeg vjenčanja on je pristao da uzme Islam. Njegovi roditelji su strogo bili protiv toga. Zbog tih problema mi smo se odselili u Saudijsku Arabiju i tamo smo živjeli 2 godine. Pošto sam primjetila da moje zdravstveno stanje nije dobro moj muž je odlučio da me vrati u Australiju.

Tokom putovanja u avionu sam osjećala jaku pospanost, uglavnom sam spavala. U snu mi je došao muški glas i rekao da ću umrijeti, da bolujem od teške bolesti. Odmah sam se poslije toga probudila sva u znoju, uznemirena i uplašena. Nisam znala šta da mislim, ali osjetila sam veliku tegobu u stomaku. Moje desno oko je počelo da peče i suzi. Osjećala sam jak bol u desnoj nozi. Ponovo sam zaspala. U moj san dolazi muškarac koji je bio potpuno identičan tebi (učač). To džube smeđe boje i crna kapa koju trenutno nosiš na glavi su bili na tebi i u tom snu. (Prije dvije godine ja uopšte nisam posjedovao to džube i kapu, već sam ih kupio 10-ak dana prije dolaska da učim ovu rukiju).

Brat koji me je doveo ovoj sestri je pitao da li je rukija završena, na što sam ja odgovorio negativno: “Moraćemo ponoviti rukiju.“
Sjaj u očima sestreje nestao i na njenom licu se pojavio strah, a tijelo je palo na pod takvom brzinom da je nismo mogli prihvatiti. Iz njenih usta se javio ženski uplašeni glas:

Džinn: “Ne, ja nemogu izići! Ja sam zadužena za sihr.”
Učač: Jesi li izgovorila šehadet?
Džinn: Jesam.
Učač: Znaš li da si Muslimanka?
Džinn: Znam.
Učač: Muslimanima je zabranjeno uznemirevanje drugih Muslimana!
Džinn: To nisam znala
Učač: Sad znaš i izlazi iz ove sestre!
Džinn: Ne, neću. Ja sam lagala. Ja nisam Muslimanka. Ja nesmijem izići. Ako iziđem, sihirbaz će me kazniti.

Nastavio sam sa rukijom. Tijelo sestre je bilo mirno i nepomično. U jednom trenutku sam pomislio da je sestra preselila jer njeno fizičko stanje je bilo jako loše. Počeo sam učiti ajete gdje se spominje sihir, te u jednom momentu iz nesvjestice sestra je počela da naglo povraća u velikim količinama iako sam znao da je zadnjih mjeseci hrenjena samo infuzijom i nije jela nikakvu solidnu hranu. Njene noge su počele da udaraju jedna drugu i ti udarci su se vidljivo nastavili u predjelu stomaka. Stomak se neprirodno nadimao i sužavao. Opet se javio isti ženski glas:

Džinn: Stani ubićeš me! Stani spalićeš me!
Učač: Izlazi Allahov neprijatelju! Boj se Allaha! Boj se Džehennema!
Džinn: Hoću, iziću ako mi dopuste dva džinna koja se nalaze u ovoj sobi
Učač: Izlazi… rekla si da si Muslimanka a vjernici se neboje!
Džinn: Ne nisam, ja sam lagala.
Učač: Hoćeš li primiti islam?
Džinn: Hoću! … izgovorila je šehadet i placljivim glasom govorila sad sam zaista spremna da izadjem.

Dok se ovaj razgovor vodio, sestra je otvarala i zatvarala oči u kojima se nisu mogle vidjeti zjenice i iris. Pitao sam džinnicu: “Šta ti je dužnost da radiš ovoj sestri?”
Džinn: Bol oka, bol stomaka, bol desne noge, paraliza tijela. Ona je morala umrijeti.
Učač: Allah daje život, Allah uzima život.
Džinn: Plakala je i govorila idem idem

Dok sam izgovarao ime Allah tijelo sestre je poskakivalo, te u jednom momentu počela nekontrolisano da kašlje. Nakon nekoliko minuta sestra se smirila i došla svijesti. Sva zbunjena počela je da plače. Njeni roditelji su joj pritekli i smirivali je. Ja sam s prijeteljem otišao kući.

Tu noć oko 1 sat dobio sam telefonski poziv od roditelja sestre da hitno dođem jer se nešto čudno dešava u njihovoj kući. Otišao sam još sa dvojicom braće i u kući sam zatekao sestru na podu u besvjesnom stanju. Sa sobom sa ponio med i vodu na kojoj su bili proučeni ajeti rukije. Prišao sam sestri i sa mirisom – miskom namazao je po nikabu i poprskao je vodom odmah je došla sebi. Upitao sam je šta se desilo. Odogovorila mi je da je bila potpuno budna i svjesna kada su joj u sobu ušla 4 visoka muškarca u odjeći starih Egipćana. U rukama su držali komade krvavog mesa i s tim je gađali, te izgovarali: “Sad nema onog što nas je tjerao i on ti više neće doći, jer mu mi nećemo dati.”

Potom se jedan od njih pretvorio u crnu zmiju i ušao joj kroz usta. Pokušavala se braniti i bježati po kući. U jednom momentu je izgubila svijest i ništa se više ne sjeća. Započeo sam ponovo sa rukijom i jedan muški glas se javio: “Ostavi nas na miru ili u protivnom mi ćemo se svetiti tvojoj familiji.”

Ništa nisam odgovarao, samo sam oštro i glasno učio Kur’an, sve do momenta dok se tijelo sestre nije potpuno smirilo. Ustao sam i započeo da učim Ezan. Dok sam učio u kući se osjetio hladan vjetar koji je obarao predmete po kući, a sestra je počela svojim glasom da govori: “Bježe, ja ih vidim, ali jedan mi prijeti i govori da će se vratiti.”

Ja lično nisam čuo nikakav glas, niti sam primjetio ikog u tom pravcu u kojem je sestra pokazivala. Uzeo sam vodu i počeo na vodu da učim ajete Kur’ana, te istom da pršćem po kući. Kad bih došao na mjesto gdje je sestra pokazivala, osjetio bih miris izgorjele gume. Allahovom voljom i snagom džinni su tu noć napustili kuću i sestru, ali nisam znao šta me dalje čeka.

Nakon tri dana sestra me je ponovo pozvala. Na izgled nije imala nikakvih vidljivih tegoba iako je još uvijek izgledala fizički iscrpljena. U kući se moglo primjetiti džinnsko prisustvo koje sam zaključio na osnovu jake hladnoće i lične uznemirenosti koje se može opisati kao vrući udarci po mom tijelu.

Na moj upit sestre, da li primjeti išta u kući, ona je odgovorila potvrdno: “Trenutno vidim dvojicu visokih ljudi obučenih u odjeću starih Egipćana. Pitao sam gdje se nalaze, a ona je odgovorila da se nalaze u ćošku sobe.

Pustio sam audio snimak Kur’ana da uči i počeo ponovo da pršćem sa vodom po tom dijelu sobe, a sestra je počela da plače. Vidio sam da to nije bila ona, već džinn.
Upitao sam: “Ko si?”
Džinn: Ja sam novo odaslani džinn, jutros sam ušao nemoj da me diras ja moram da budem ovdje.
Učač: Izlazi iz ove sestre!
Džinn: Hoću, ali prvo uništi sihr!
Učač: A gdje je sihr?
Džinn: U video kaseti
Okrenuo sam se i pitao majku da li posjeduju bilo kakvu video kasetu.
Odgovorila je potvrdno. Bila je to kaseta sa svadbenog veselja i donijela mi je.

Otvorio sam kasetu i u njoj sam našao dva komadića platna. Jedan je bio crvene, a drugi bijele boje na kojima je bilo nešto ispisano na meni nerazumljivom jeziku. Ta dva komadića platna sam potopio u već naučenu vodu i potom ih spalio. Dok sam ovo radio, džinn je plakao i govorio da ima još sihra u kući.

Učač: Gdje je?
Džinn: U njenom stomaku.
Učač: Pa to nije u kući nego u tijelu! Možeš li ga pokupiti iz stomaka?
Džinn: Nemogu, za njega je zadužen drugi džinn koji povremeno dolazi.

Uzeo sam vodu i zasolio, te proučio ajete protiv sihra i dao sestri da pije. Nakon nekoliko minuta, sestra je počela da povraća mješavinu krvi i nečeg bijelog.
Ponovo se javi džinn:
Džinn: Eto ona je sama izbacila sihr!
Učač: Hvala Allahu sad moraš izići, ništa te više ne veže za nju!
Džinn: Dobro, hoću!
Učač: Koje si vjere?
Džinn: Ja nemam vjere
Učač: A bi li volio imati vjeru?
Džinn: Da
Učač: Hoćeš li primiti islam?
Džinn: Da ako ce mi to pomoci.

Ako iskreno prihvatis i pokajes se, spas je u islamu, na šta je on izgovorio šehadet i u tom momentu sam lično vidio jedva primjetljiv dim kako izlazi iz usta sestre, što su vidjeli i prisutni. Sestra je ponovo došla sebi i u njenim očima se vidio sjaj i sreća. Sve je ovo zasluga uzvišenog Allaha i hvala Allahu na blagodatima i bereketu.

Allahovom voljom i bereketom sestra je ozdravila i vratila se normalnom zivotu, ali posljedice medicinski terapija su nacinile stetu njenom zdravlju.

Brat Senad- Australia