Onaj sa kime je Allah, neće mu naškoditi vlastita slabost, a onaj sa kime nije Allah, neće mu koristiti vlastita snaga

U suri El-Kasas spominju se dvije priče ili dva slučaja. Slučaj Musaa, a.s., kao tek rođenog dječaka kojeg je njegova majka bacila u rijeku i slučaj faraona koji je, također, bačen u rijeku, odnosno u more. U Kur’anu dolazi: ”I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” (El-Kasas, 7.) O faraonu i njegovoj vojsci, Kur’an veli: ”Pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici!” (El-Kasas, 40.)
Zajedničko Musau, a.s., i faraonu je bacanje u rijeku, odosno u more. Međutim, njihovo stanje i njihova sudbina potpuno se razlikuju.
Musa, a.s., bio je veoma slabašan, tek rođeno dijete, ali mu valovi rijeke nisu mogli naškoditi.
Faraon je bio na vrhuncu moći, vlasti i snage, ali se utopio u morskim valovima.
Stoga, zapamtimo: onaj sa kime je Allah, neće mu naškoditi vlastita slabost, a onaj sa kime nije Allah, neće mu koristiti ni pomoći vlastita snaga.

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba