Onome čije srce grca
Prenosi se da je u nekoj od starijih Objava, Allah Uzvišeni rekao: “ O robe Moj, koliko dugo ćeš ustrajati u griješenju, dok te ja njegujem Svojom opskrbom i postupam s tobom s poštovanjem? Zar te nisam oblikovao Svojim rukama? Zar nisam u tebe udahnuo od vlastitog ruha? Zar ne znaš kako Ja postupam sa onima koji Mi s ljubavlju robuju, a kako kažnjavam one koji to odbiju? Zar te nije stid da Me se sjetiš samo kada ti je teško, a zaboravljaš Me u lahkoći? Oči tvoga srca su zasljepljene tvojim strastima. Kako ćeš Me vidjeti onda?”
“Nepokoran si Allahu, a tvrdiš da Ga voliš,
to je nemoguće, po svim mjerilima nečuveno.
Da je tvoja ljubav iskrena, pokoravao bi Mu se,
jer onaj koji voli svom Voljenom pokoran je.”
Moj dragi brate ili sestro, upravi se kibli pozornosti i pažnje prema Gospodaru, a okreni se od ustrajavanja u prijestupima i niskim strastima. Budi jak i ustrajan u odbacivanju trenutnog zadovoljstva u strastima. Bježi od činjenja zla i teškog bremena grijeha, o ti koji ćeš biti pitan za svoja djela! Nositi se sa iskušenjima u ovom životu je puno lakše nego nositi se sa džehennemskom vrelinom…
Moj Gospodaru, ja sam zaista slabašni rob,
Koji stoji pred Tobom, tražeći od Tebe.
Došao sam Ti žaleći se na bol mojih grijeha,
Jer kome se rob na tugu žaliti može, osim Tebi?
Podari mi Svoj oprost, moj Plemeniti Gospodaru,
Ni u koga se ja ne uzdam, osim u Tebe.
O ti zarobljeni dunjalukom, robe vlastitih želja, o ti koji si ustrajan u grijehu, skupljaš samo teške gubitke – obrati pažnju na ono što tvoje ruke šalju prema nebesima i boj se svoga Gospodara. Strahuj od svojih pogrešnih koraka, od loših dijela koja te odvode od Njegovih vrata, koja te udaljavaju od Njegove blizine i lišavaju društva onih koje On voli – ostavljajući te u potpunom razočarenju.
Razumiješ li zaista šta činiš? Ono što ti je blisko, zamijenio si onim što ti je daleko i nejasno, svoju osjećajnost dao za pretjerane strasti, a svoju vjeru za niskost ovoga svijeta.
Iz tradicije našeg Poslanika ﷺ saznajemo da je Allah Uzvišeni objavio Davudu a.s.: “O Davude, obraduj griješnike i upozori istinoljubive.” On je odgovorio: “Moj Gospodaru, kako to da obradujem one koje su krivi, a upozorim one što dobro čine?” Allah je odgovorio: ”O Davude, obraduj grješnike time da nema grijeha koji Ja ne mogu oprostiti, a upozori istinoljubive da se ne zanose svojim djelima, jer Ja sviđam konačni račun. O Davude, ako tvrdiš da Me voliš, onda iz svoga srca odstrani ljubav prema dunjaluku, jer se ljubav prema Meni i dunjaluku ne mogu zajedno naći u jednom srcu. O Davude, onaj ko Me istinski voli, noći provodi u namazu dok drugi spavaju, spominje Me onda kada to nemarni ne čine i zahvaljuje Mi onda kada bezdušnici od toga odustanu.”
Poslanik ﷺ je rekao: “Suza iz oka vjernika, koja padne iz ljubavi i straha od Njega, je bolja od ovoga svijeta i svega što on sadrži.”
Allah kaže: “O sine Ademov! Dan u kojem ništa ne naučiš, izgubljeni je dan tvoga života, svaki dan imaš od Mene svoju nafaku, ali ti ne zahvaljuješ na tome, niti si zadovoljan sa malo, niti si sretan sa mnogo! O sine Ademov! Nema dana, a da ti ne osiguram nafaku, a opet, nema noći, a da Mi meleki ne predoče tvoje loše djelo, jedeš moj kruh, a neposlušan si, zoveš Me u pomoć i Ja ti se odazovem, Moje dobro tebi dolazi, a tvoje zlo do Mene dopire. Kako sam Ja tvoj Plemeniti Gospodar, a kako si ti Moj loš sluga! Kad od Mene nešto zatražiš, Ja ti udovoljim. Ja stalno pokrivam tvoje sramote i stidim se tebe, a ti se ne stidiš Mene. Mene zaboravljaš, dok drugog veličaš; bojiš se ljudi, a Mene se ne plašiš; bojiš se njihovog gnjeva, a ne plašiš se Moje ljutnje.”
Ovaj svijet i djela tvojih strasti su te obmanuli. Ne vidiš i ne čuješ. Potčinjen ti je svemir, a ti ustrajavaš u ratobornosti i nepokornosti, tvrdoglavo zahtijevajući ostanak u svijetu koji je trebao biti samo most za preći…
On ti ne dozvoljava da okusiš Božansku ljubav i čistoću,
Kada te je vidio da ustrajavaš u izdaji i grubosti.
Ako odustaneš od onoga što tobom vlada i drži te daleko od Njega,
On će biti velikodušan s tobom, jer je On Samilosni.
Uzvišen je On i daleko od bilo kakve nepravde,
Obećao je izbavljenje onima koji izbave sebe…
Kakav je ovo drijemež, kada si ti potpuno svjestan? Kakva je zbunjenost, kada vidiš sve jasno ispred sebe? Zašto takav nemar, a budan si? Zašto pijana otupljenost, kada si trijezan u realnosti? Ova mirnoća, kada te zovu? I ovo tvrdoglavo ostajanje, a odlaziš? Zar nije vrijeme da ustaneš? Zar nije vrijeme da nepažljivi obrati pažnju?
Znaj da je svako na ovome svijetu na putovanju, pa radi da na Danu Susreta spasiš sebe od vatre.
Moj Gospodaru, utopio sam se u vlastitim grijesima,
Molim Te za oprost, moj Najplemenitiji Gospodaru.
Sa dubinom mog siromaštva i moje potrebe
Za Tobom, moj Gospodaru, u ovom vremenu teškoće,
Molim te mojom slabošću, nesposobnošću i siromaštvom.
Molim te onime što su zagarantovale Tvoje Knjige –
Molim te Tvojom beskonačnom Milošću.
–
Dijelovi iz Bahr ad-Dumū’ (Okean suza) od Šejha Imama Ibn Dževzija
Prijevod i prilagodba: Divithana.com/Leila.A