Perzijanac ashab koji se nikoga nije plašio

Salim ibn Meakil, Ebu Abdillah, je oslobođeni rob Ebu Huzejfe, r.a. Bio je rob perzijskog porijekla pa ga je oslobodila Ebu Huzejfina supruga Subejta, kao malog dječaka. O njemu se brinuo Ebu Huzejfe i kasnije ga je oženio svojom bratičnom Fatimom bint Velid ibn Utbe. Salim je bio od prvih i vrlo učenih i priznatih muslimana

Salim je čvrsto vjerovao i bio je veoma iskren u imanu i krenuo je Allahovim putem ponašajući se kao pravi, odan i pobožan musliman. Za njega nisu uopće bili bitni ni njegovo porijeklo (bio je rob) ni društveni položaj. Bio je obuzet bogobojaznošću i iskrenošću do najvećeg mogućeg stepena u novom društvu koje je islam izgradio, a islam je i došao da to društvo uzdigne na jednom novom, veličanstvenijem i pravednijem osnovu, osnovu i temelju koji je u sljedećem kur’anskom ajetu ukratko predstavljen: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.“ (49:13), kao i u cijenjenom hadisu: „Arapi nisu ništa bolji od nearapa, i mogu se razlikovati samo u pobožnosti.“, kao i „Sin jedne bjelkinje nije ništa bolji od sina jedne crnkinje, a mogu se razlikovati samo u pobožnosti.“[i]

Bio je poznati učač Kur’ana što potvrđuje hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:„Uzimajte učenje Kur’ana od četvorice: Abdullaha ibn Mes’uda, Salima, Ubejja ibn Keaba i Muaza ibn Džebela!“

Klanjao je kao imam muhadžirima u Medini prije Poslanikovog, s.a.v.s., dolaska a među džematlijama su bili Omer i Ebu Seleme, zato što je on znao najviše Kur’ana napamet.[ii]

Aiša, r.a., priča: Jednom prilikom sam se zadržala u džamiji pa me Poslanik, s.a.v.s., upitao o tome, a ja mu rekoh: Zaista sam u džamiji čula učenje Kur’ana i nikad nisam čula tako lijepo učenje. Tada je Poslanik otišao u džamiju i zatekao je Salima kako uči. Tada je rekao: „Hvala Allahu koji je dao da u mom ummetu bude neko poput tebe.“[iii] Njegova braća muslimani su ga zvali „Dobri Salim.“

Salim je uvijek govorio istinu i nje se pridržavao ne bojeći se pri tome nikoga. To potvrđuje događaj kada je Salim jednom prilikom učestvovao sa Halidom ibn Velidom u jednoj izvidnici. Tada je došlo do nekog incidenta i Halid je oštro postupio povukavši sablju, što je rezultiralo prolijevanjem krvi. Čim je Salim uvidio šta Halid čini, oštro mu se suprostavio i nastavio nabrajati šta je nepravilno učinio. Salim u tom momentu nije Halida gledao kao plemića Mekke, niti to što je on do jučer bio obični rob. Islam je među njima uspostavio jednakost. Čak se prenosi da je i Poslanik, s.a.v.s., za taj slučaj govorio: „Allahu moj, ja se zaista ograđujem od onoga što je učinio Halid.“ Kada je Poslanik kasnije pitao je li se Halidu iko od prisutnih usprotivio, ashabi su mu odgovorili da jeste i to je učinio upravo Salim, r.a.

Prenosi se da je Omer, r.a., nakon što je bio uboden rekao: „Da je živ Salim, ili Ebu Ubejde ibn El-Džerrah, postavio bih nekog od njih za halifu i u njih bih imao povjerenje.“[iv] U tom slučaju ne bi bilo potrebe da Omer imenuje savjetodavno vijeće (šuru) za izbor novog halife. Iz ovoga se da zaključiti koliko je Omer, r.a., cijenio i uvažavao ovu dvojicu ashaba.

Muhammed ibn Sabit ibn Kajs kaže: Kada su muslimani u bici na Jemami ustukli Salim je rekao: „Nismo ovako postupali kada smo bili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.“ Zatim je sebi iskopao rov i junački se borio sve dok nije poginuo. Tom prilikom je Salim, r.a., nosio bajrak muhadžira sve dok mu nije osječena desna, a zatim lijeva ruka i dok na kraju nije pao kao šehid.

Kada su muslimani pretraživali tijela svojih šehida koji su sebe žrtvovali u toj bici, našli su Salima na samoj samrti. Pitao ih je: „Šta je bilo sa Ebu Huzejfom?“ Rekli su mu: „Poginuo je kao šehid.“ On reče: „Položite ga pored mene!“ Oni rekoše: „On je pored tebe, Salime.“ Na istom mjestu je i on ispustio šehidsku dušu. Posljednji put se nasmijao i nije više progovorio ni riječi. On i njegov brat (Ebu Huzejfe) su postigli ono što su željeli. Zajedno su primili islam. Zajedno su živjeli i zajedno jedan pored drugoga poginuli kao šehidi.[v] [i] Ljudi oko Poslanika, str. 499.

[ii] Buharija.

[iii] Sijer e’alamin-nubela’ od Zehebija, 1/168.

[iv] Sijer e’alamin-nubela’ od Zehebija, 1/170.

[v] Ljudi oko Poslanika, str. 502.

Dr. Fuad Sedić

Preporod