PISMO DOBROJ FOČANKI KOJA JE VRATILA KUR’AN U ALADŽU: GOSPOĐO, HVALA VAM…

Poštovana gospođo,

Pišem Vam duboko ganut Vašom gestom da nakon svečanog otvorenja obnovljene Aladža džamije u Foči, po mnogima najljepše džamije na Balkanu, napravite duboko ljudski čin i krišom fočanskoj ljepotici vratite Kur’an Časni, svetu knjigu muslimana, koju ste 27 godina čuvali u Vašem domu. Još od barbarskog rušenja ove bogomolje i naše zajedničke baštine u augustu 1992. godine.

Skromna je svaka riječ kojom bi se mogli iskazati zahvalnost i poštovanje zbog toga što ste u jeku bezumnog razaranja, ubijanja i mučenja tolikih Vaših sugrađana, dok je sve još mirisalo na barut i krv, smogli snage i hrabrosti, te nakon miniranja Aladže svetu knjigu muslimana pronađenu pokraj ceste od zemlje očistili, zamotali u peškir i krili od supruga i najmilijih. Postupili ste kao iskrena proavlsavka, hrišćanka, a prije svega ČOVJEK. Bog nas je ionako stvorio da činimo dobro i ukazujemo na zlo.

Pišem Vam, poštovana gospođo, duboko tužan jer vjerovatno neću biti u prilici da vas upoznam ili saznam Vaše ime, poštujući, naravno, Vašu želju da u miru nastavite svoj život.Tužan sam jer neću da upoznam ni Vas ni tolike druge naše zemljake, dobre ljude Bosne, koji nisu učeni da mrze, već da poštuju i svoje i tuđe (mada smo mi od jednog Boga, duboko vezani ovom našom mrtvajom, kako bi zapisao Meša Selimović, koju toliko volimo, “a sve se plaća, pa i ova ljubav”.), koji su učeni da poštuju komšije i da im budu na pomoći, da znaju da na tuđoj nesreći, nema naše sreće, ma kao to ponekad izgledalo…

Za razliku od Vas i brojnih dobrih ljudi, uspjeli smo upoznati tolike ubice, mučitelje, silovatelje, rušitelje bogomolja i drugih najokrutnijih zlikovaca čija nedjela i danas progone ovu zemlju, ne dajući mira ni mrtvima ni živima. Mogli su biti ljudi, kao Vi, ali izabrali su zlo.

Vi ste izabrali dobro.

Za mene je zato Vaše djelo vrijedno kao i gest Derviša Korkuta, muslimana koji je spasio Sarajevsku Hagadu, čija porodica je od nacista sakrila djevojčicu Miru Papo. Oni će vječno ostati zapisani kao “pravednici među narodima “.

Na simboličnoj ravni, Vi ste uz rame sa Srđanom Aleksićem, dr. Sekulom Stanićem, Mladenom Vuksanovićem, dr. Mustafom Pintolom, Amirom Rekom, fra Matom Topićem i pokojnim fra Ilijom Piplicom, fra Jankom Ljubosom i ostalim drugim znanim i neznanim koji su nerijetko rizikovali svoje živote da bi spasili svoju čovječnost.

„Ko spasi jednog čovjeka, kao da je spasio cijeli svijet…“, piše u knjizi koju ste spasili.

I Vi ste svojim djelom spasili cijeli jedan svijet.

Vi niste imali snage da prekinete taj lanac beskrajnog zla, kao što nije mogao ni August Landmasser, čovjek sa čuvene fotografije koji je jedini odbio pozdraviti zlo u liku Adolfa Hitlerta, ali ćete u našim srcima, kao i dobri August, ostati zabilježeni kao pravednica, herojina, ČOVJEK.

„Žali Bože ljudi kojih više nema“, kazali ste Mensuru Kadriću iz Goražda koji je i sam beskrajno dirnut snagom Vaše dobrote.

Tužan sam jer ljudi koji nas i danas vode više poštuju zlikovce i glorificiraju njihova djela, nego ljude popu Vas.

Tužan sam jer ne živimo u zemlji u kojoj bi se djelo poput Vašeg veličalo. Nadam se da će ova država, ili makar vjerske zajednice, ustanoviti priznanje pravednika među narodima koji bi se dijelile osobama poput Vas.

Tužan sam jer ti koji nas i dalje vode bi ranije slali tuđu djecu u ratove, za puste gradove i polja, nego što bi im dijelili stipendije, stanove i poslove od kojeg će moći živjeti život dostojan čovjeka.

Tužan sam, na koncu, jer shvatam da, ipak, morate prikriti Vaše ime da zbog svoje ljudskosti ne biste živjeli u kruženju mržnje i prezira. Kao i svi oni koji su odbili zlo, ma na kojoj strani oni bili.

Hvala Vam što ste u ime svih dobrih ljudi poslali glas, poruku normalnog čovjeka. Raduje nas Vaša poruka mira i poštovanja.

Hvala Vam, jer nam vraćate nadu, nadu da bezumlje ovdje neće ponovo nadvladati, da će se jednog dana djeca bosanskih Srba, Bošnjaka i Hrvata, svih građana, Bosanaca, državljana bosanskohercegovačke države, zajedno pokloniti svim žrtvama i za njih zajedno moliti u crkvama, džamijama, sinagogama, moliti za mir i sreću u našoj jedinoj domovini…

Kako čujemo, čestiti Mensur Kadirić ispunit će svoj zavjet i vratiti Kur’an kojeg ste skrivali njegovoj Aladži.

A Vi znajte da u hladu harema Aladže, u svakom kutku te prelijepe džamije, u svakom ezanu, koji čete čuti ima makar jedna dobra duša koja moli za Vas.

Hvala Vam.

(Hayat / Foto: AA)