Podsticanje na brak
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahova poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Allah, dž.š., je u Kur’anu rekao:
I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 21)
Božiji poslanik Muhammed, a.s., je rekao:
Mladići, ko je od vas u stanju da se oženi neka to uradi, jer će tako najbolje sačuvati svoj pogled i svoj spolni organ; a ko to nije u stanju neka posti, jer mu je post najbolja zaštita. (Buhari)
Poštovani džema’ate!
Uzvišeni Allah čim je stvorio prvog muškarca – Adema odmah je za njega, od njega, stvorio i ženu – Havu, da se uz nju smiri. Tako je uspostavljen zakon – muškarci i žene se smiruju jedno uz drugo.
Zašto je muškarcima i ženama potrebno ‘smirivanje’ o kojem govori Kur’an?
Karakteristika ljudskih bića je da ih je Uzvišeni Allah stvorio sa potrebama i nagonima koji traže zadovoljenje. Nezadovoljenje tih potreba uzrokuje nervozu i disfunkcionalnost. Neke prirodne potrebe se trenutno moraju zadovoljiti, kao što je disanje, a neke se mogu kontrolisati i odgoditi na kraći ili duži period.
Islam priznaje sve prirodne ljudske potrebe i ne traži njihovo gušenje. Baš kao što je sasvim prirodno da ljudsko biće zadovolji svoju potrebu za jelom, pićem i spavanjem – naprimjer, sasvim je prirodno da zadovolji i svoj seksualni nagon uz osobu suprotnog pola – radi otklanjanje nervoze i smirivanja.
Ono što islam traži kada su u pitanju potrebe i nagoni je njihovo kontrolisanje i zadovoljavanje dozvoljenim sredstvima i načinom. Mogućnost svjesnog nadziranja i kanalisanja potreba i nagona je ono po čemu se ljudi razlikuju od životinja.
Kada je riječ o seksualnom nagonu i naklonosti koja se ima prema osobama suprotnog pola onda je brak, prema islamskom učenju, jedino prihvatljivo rješenje.
Kur’an poziva na ženjenje mladića i udaju djevojaka. Od onih kur’anskih ajeta koji tretiraju propise, najviše ih otpada na propise o braku. Brak je i praksa Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. Bio je oženjen i druge je na brak podsticao. Čak je i one koji su se mislili odreći braka radi potpunog posvećivanja ibadetu podsjećao na svoju praksu pa je rekao:
“Tako mi Allaha, zaista sam ja bogobojazniji od vas pa ipak postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam, i ženim se pa ko se okrene od moga sunneta taj nije od mene.” (Muttefekun alejh)
Znao je Poslanik, a.s., da je nepotrebno zanemarivati nagone koje imamo, jer postoji način njihovog legitimnog zadovoljavanja. Čak štoviše, za legitimno zadovoljavanje seksualnog nagona imamo i nagradu. Jedanput je govoreći o vrstama sadake i za intimni odnos u braku rekao da je sadaka, poučavajući ashabe da kako god je zadovoljavanje strasti na nedozvoljen način grijeh, tako je zadovoljavanje istih na halal način sadaka – dobro djelo. (Muslim)
Svjestan jačine ovog nagona i svjestan upropaštavajućih posljedica njihovog vanbračnog zadovoljavanja, Poslanik, a.s., je rekao da je brak pola vjere.
Nastojeći odgovoriti na kur’anski nalog (onda se ženite onima koje su vam dopuštene…[1]), nastojeći slijediti praksu Božijeg poslanika i razumijevajući koristi braka za vjeru i normalno življenje, muslimani su cijenili brak i praktikovali su ga.
Danas je brak, kao i sve druge vrijednosti, na udaru bezbošničkih ideologija. Pod njihovim dejstvom se nastoje porušiti sve moralne ograde i etablirati stav da je sasvim normalno da ljudi stupaju u seksualne odnose prije braka. U tome dobrano uspijevaju.
I muslimani su inficirani ovom zaraznom ideologijom. Ono što je prije svega nekoliko decenija bilo neprihvatljivo, sada je postalo kao normalno. O čemu se radi? Neprihvatljivo je bilo da momci i djevojke, bez ikakvog stida i grižnje savjesti, imaju intimne kontakte. Sada je to i na ulici sasvim uobičajeno. Čak štoviše, ti momci i djevojke se mijenjaju poput čarapa, bez ikakvog drugog cilja osim da se čini nemoral. O braku malo ko da i razmišlja. A zašto bi se i razmišljalo kada se prije braka ima skoro sve kao i u braku, bez ikakvih obaveza – stav je većine mladih, pa i muslimana i muslimanki.
I roditelji kumuju takvom ponašanju. Umjesto da vode brigu o očuvanju morala, roditelji zabrinuti za materijalnu perspektivu svoje djece često sprečavaju rane brakove. I nekako se može razumjeti da se od djece traži završavanje školovanja, ali roditelji idu nekoliko stepenica dalje – brak uslovljavaju pronalaskom dobrog posla, kupovinom stana, izborom imućne snahe ili zeta (ne interesujući se za moral)… Neosnovani zahtjevi se često nizaju u nedogled. Drugim riječima, danas se nastoji prije braka obezbijediti sve materijalne pretpostavke za potpuno lagodno življenje. I ono što je najčudnije, šesto se dešava da se ima sve, ali se opet stupanje u brak odgađa. Čeka se nešto… Nije rijetkost da dvoje mladih počnu zajedno i živjeti s ciljem da se vidi kako bi im bilo u braku. Bože sačuvaj!!! Zar smo dotle odstupili od naše vjere i krenuli putem nemorala?! A kada se jednom zakorači u blato nemorala onda se teško izvući. Sva ta nemoralna djela moraju ostaviti posljedice na psihofizičko zdravlje (stresovi, neželjene trudnoće, abortusi…). Nije ni čudo što danas ima toliko isfrustriranih i destruktivnih mladih osoba kojima se nikako ne može ugoditi. Nije ni čudo što se na arenama takvog nemoralnog života pojavljuju bolesti i problemi kojima se ne nazire kraj.
Poštovani džema’ate!
Oživljavajmo sunnet i slijedimo preporuke našeg Poslanika, a.s.
Poručujem mladima da vrijedno uče kako bi što prije stekli pretpostavke za što ranije stupanje u brak. Poručujem im da čuvaju svoj moral, jer je Poslanik, a.s., da će na Sudnjem danu u Allahovom hladu biti i mladić koji se odupirao nemoralu. Poručujem im također da se, uz trud na obezbjeđivanju pretpostavki za što raniji brak, pouzdaju i u Allaha. Samo Allah daje nafaku. Roditeljima preporučujem da se i oni brinu o moralu svoje djece, jer će za to biti pitani.
Molim Boga da našoj omladini omili brak i da im otkloni teškoće na putu očuvanja morala.
Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’ (El-Furkan, 74) AMIN.
Maglaj, ”Vali Recep Yazicioglu” džamija Hatib: Nevres ef. Hodžić