Poslanikovo dobročinstvo prema onima koji su ga uznemiravali

Piše: Abdullah Mujić

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je čovjek najboljeg ponašanja i ophođenja, a njegov život pun je izvanrednih primjera dobročinstva, lijepog ponašaja i odgoja koje knjige biografija ne bilježe kod drugih. Samo onaj ko nije čitao vjerodostojnu biografiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, može nešto loše reći o njemu, zbog nedostatka znanja.

Pravednost prema neprijatelju

Biti dobar i pravedan prema onome koga voliš je za pohvalu, ali činiti dobročinstvo, biti pravedan i lijepo se ophoditi prema onome koji te uznemirava i iskazuje neprijateljstvo, tako postupaju samo Allahovi odabrani robovi, i upravo je takav bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Savjetujući kako da se postupa sa drugima, kaže: “Uspostavljaj veze sa onim ko ih sa tobom prekida i udijeli onome ko ti uskraćuje i oprosti onome ko ti nepravdu učini.” (Ahmed, lanac prenosilaca je dobar) Hadis je općenit i nije ograničen samo na muslimane. Primjenjivati ovaj hadis u odnosu sa muslimanima nije nimalo lahko, pa čak bili i rodbina, pa šta tek reći za onoga ko ga primjenjuje u ophođenju sa nemuslimanima?! Upravo primjenu ovog hadisa naći ćemo u Poslanikovom životopisu. Praktično ga je sproveo u praksu: uspostavljao je veze, udjeljivao je i opraštao je, kako pojedincima, tako i skupinama, plemenima i gradovima. Navest ćemo nekoliko primjera njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, dobročinstva prema onima koji su ga uznemiravali i neprijateljski se prema njemu odnosili.

Poslanikovo plemenito ponašanje

Jedne prilike neki je čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, noseći mač u ruci, stao iznad njegove glave želeći da ga ubije. O tome šta se desilo dalje, poslušajmo od Džabira b. Abdullaha, Allah bio zadovoljan njime: “Bili smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pohodu Zatur-Rika’ i pošto smo stigli do jednog drveta koje je širilo dobar hlad, prepustili smo ga Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Potom je došao jedan od mušrika, a Poslanikova sablja bila je obješena o drvo. Mušrik ju je izvadio iz korica i rekao: ‘Da li me se bojiš?’ ‘Ne’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Pa, ko će te zaštititi od mene?’, upita on. ‘Allah’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem… ( Buharija) A u drugom rivajetu stoji: “Pa mu je ispala sablja iz ruke, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo ju je i rekao mu: ‘Ko će te od mene spasiti?’ Mušrik reče: ‘Budi kao najbolji zarobljivač’” (tj. postupi sa mnom lijepo). ‘Da li svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha?’, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ne, ali ti dajem zavjet da se neću boriti protiv tebe i da neću biti sa narodom koji se bori protiv tebe.’ Na što ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustio. Otišao je svome narodu i rekao: ‘Dolazim vam od najboljeg čovjeka.’” ( Ahmed, hadis je vjerodostojan. Ovaj čovjek se zvao Gavres b. El-Haris i Vakidi kaže da je primio islam i da je njegovim posredstvom veliki broj ljudi primio islam.)

Čovjek došao da izvrši atentat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali Allah je dao pobjedu Svome Poslaniku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao je da sa njim postupi po kratkom postupku, ali nije, već mu je ponudio islam – vječni spas. Ovaj mušrik htio je da ubije Poslanika, odbio da prihvati islam, i šta je mogao da očekuje osim da se sa njim postupi po kratkom postupku, kako to danas žele predstaviti oni koji ne govore istinu o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, želeći da ga prikažu kao onoga koji je želio prolijevati krv i nasilno širiti vjeru islam. Njihove predrasude su daleko od onoga kakav je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslat kao milost svjetovima. Poslanik ga nije primorao da primi islam, već je prihvatio njegov zavjet kojim se obavezao da se neće boriti protiv njega i oprostio mu pokušaj ubistva i pustio ga na slobodu. Taj je mušrik otišao svom narodu i, svjestan ukazanog dobročinstva, rekao istinu o čovjeku kojeg je nedavno pokušao ubiti: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka.” Ovo nije bio jedan izolovan događaj pa da neko može reći to je samo jedan primjer i da je tako postupio tada, a kakav je bio kasnije? Zar sa drugima nije postupao drugačije… Praštanje, samilost i dobročinstvo ponavljalo se u jako mnogo primjera i različitih događaja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio takav samo prema pojedincima, već prema plemenima i gradovima, opraštao je velikom broju ljudi. Za takav primjer najbolje je spomenuti Kurejšije koje su ga uznemiravale i toliko su u tome prevazišli poznate norme uznemiravanja da se ne može opisati njihovo neprijateljstvo koje su iskazivali prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Fizički i psihički su ga maltretirali. Uznemiravali su ga dok je bio u Mekki, pa nastavili i dalje u Medini, i tako su ga uznemiravali dugi niz godina.

”Allahu moj, oprosti mom narodu jer oni ne znaju!”

Kad je bio dan Uhuda, Kurejšije su ubile sedamdeset muslimana. Ti mnogobošci su na taj dan počinili mnoga zvjerstva, masakrirali su poginule muslimane, rasijecali im trbuhe, odsijecali noseve, uši i spolne organe. (Sira od Sallabija: Ebu Faris, Gazvetu Uhud, str. 104.) Među masakriranim muslimanima bio je i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, amidža. Mušrici su radili takve grozote koje nije poznavalo Arapsko poluostrvo. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo lahko da gleda u unakažena tijela ashaba. Taj dan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imamio je ashabima podne-namaz klanjajući u sjedećem položaju jer je izgubio mnogo krvi, a muslimani iza njega također su klanjali sjedeći. (Sallabi, Sira) Bio je to jedan od najtežih trenutaka u njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, životu. Na dan Uhuda uputio je dovu: ”Allahu moj, oprosti mom narodu jer oni ne znaju!” (Sahih Ibn Hibban. Šuajb Arnaut rekao je za ovu predaju da je dobrog lanca prenosilaca. Ibn Hibban objašnjava da se ova dova odnosi na grijeh povrede njegovog lica, sallallahu alejhi ve sellem, a ne da Uzvišeni Allah oprosti nevjernicima grijeh nevjerovanja.)

Dovio je za njih, pored onoga što su uradili, a nije dovio protiv njih. Pored bola i uvreda koje su nanijeli njemu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima, nije želio da budu uništeni, već spašeni.

Nakon Bitke na Uhudu mušrici su i dalje nastavljali sa iskazivanjem neprijateljstva prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Na dan oslobođenja Mekke pokazalo se svima ko je i kakav je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. ”Svi stanovnici Mekke dobili su opći oprost, unatoč nasilju koje su učinili prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj da‘vi, i uprkos tome što je muslimanska vojska bila u stanju potpuno ih istrijebiti. Opći oprost im je objavljen dok su, okupljeni oko Kabe, čekali šta će presuditi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je upitao: ”Šta mislite šta ću danas uraditi s vama?” Rekoše: ”Učinit ćeš dobro, ti si plemeniti brat, sin plemenitog brata!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ”Ja vas danas neću koriti. Neka vam Allah oprosti!”(Sallabi, Sira)Ovako jednostavno im je oprostio. Kod Ibn Hišama stoji dodatak da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Idite, vi ste slobodni!” Nije bilo ukora, vrijeđanja, niti iživljavanja koje se obično dešava kada jaki pobijede slabe. Iako je bilo za očekivati da se sa onima koji su bili nasilnici, ubijali nedužne muslimane i proganjali postupi oštro, kao vid odmazde, Poslanik je iskazao veliku samilost i blagost. Na to ukazuje slučaj kada je čuo Sa‘da b. Ubadu, radijallahu anhu, kako prijeti Ebu Sufjanu riječima: ”O Ebu Sufjane, danas će biti pokolj, danas se nećemo obazirati na svetost Kabe!” (Buharija), odmah mu je oduzeo zastavu i povjerio je njegovom sinu Kajsu b. Sa‘du rekavši: ”Slagao je ( tj. pogriješio je) Sa‘d! Danas je dan u kojem će Allah počastiti Kabu! Danas je dan kada će se Kaba ukrasiti novim ogrtačem!” (Buharija)U drugom rivajetu prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Danas je dan milosti! Danas je dan u kojem će Allah počastiti Kurejšije! (Ibn Hadžer, Fethul-bari)

”Ovaj opći oprost značio je da su njihovi životi pošteđeni, da neće biti porobljeni i da im neće biti oduzeta ni pokretna ni nepokretna imovina, niti će im se nametnuti porez na zemlju koju posjeduju.” (Sallabi, Sira)

Poslanikov odnos prema stanovnicima Taifa

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ovo uradio samo sa Mekkelijama, već je to i uradio sa stanovnicima Taifa, Benu Sekifom, plemenom koje je živjelo u drugom najvećem gradu na Arapskom poluostrvu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao im je desete godine po poslanstvu da ih pozove u islam. Zaputio se ka Taifu s velikom željom i nadom da će se njegovi stanovnici odazvati njegovom pozivu. Kada je stigao, planirao se sastati sa trojicom vrlo uglednih i poštovanih ljudi iz plemena Sekif, a radilo se o trojici rođene braće (Abdu-Jalejl b. ‘Amr b. Umejr, Mes‘ud b. Amr b. Umejr i Habib b. Amr b. Umjer). Nakon pozivanja, evo šta su odgovorili: Prvi je rekao: ”Pocijepao ja Kabin ogrtač ako te je Allah poslao!”, drugi reče: ”Zar Allah baš nikoga drugog do tebe nije mogao da pošalje?”, a treći: Tako mi Allaha, nikada neću sa tobom progovoriti. Ako si ti uistinu Poslanik, pa ti si onda toliko opasan da ti ne smijem ni odgovoriti; a ako lažeš na Allaha, onda mi ni ne priliči da ti bilo šta odgovorim!!” (Ibn Hišam) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustade i tužan ih napusti, ali i pored toga ostao je u gradu deset dana pozivajući narod u islam i nije ostavio nikog a da ga nije pozvao. Desetog dana su mu prijeteći rekli: ”Izlazi iz našeg grada!” i na njega i na Zejda b. Harisa nahuškali maloumnike, ludake i robove koji ga počeše vrijeđati, psovati, galamiti i vikati, gađati ga kamenjem, pa okrvaviše njegove, sallallahu alejhi ve sellem, pete, a Zejdu, radijallahu anhu, okrvaviše glavu.

Nakon toga se vratio u Mekku. Sljedeći hadis opisuje šta se zbilo nakon Taifa i prije ulaska u Mekku. Aiša, radijallahu anha, pitala je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Da li si doživio teži trenutak od onog na dan Bitke na Uhudu?” ”Svašta sam doživio od tvoga naroda – reče on – ali najteže što sam doživio bilo je ono na Dan Akabe, kad sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu-Kulalu, pa nije prihvatio ono što sam htio. Otišao sam veoma potišten i nisam se osvijestio sve dok nisam došao u Karni Se‘alib. Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi hlad. Pogledao sam (ga bolje), a ono u njemu Džibril. Poziva me i reče: ‘Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka (koji je zadužen za brda) da mu narediš što god hoćeš u vezi s njima.’ Potom me pozva melek brda, nazva mi selam, a zatim reče: ‘Muhammede, to je (tako), pa šta želiš?’ zatim reče: ‘Ako hoćeš, ja ću nad njima poklopiti dva brijega.’ ‘Ne’, rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘ja se nadam da će Allah dati da od njih postanu oni koji će samo Allahu ibadet činiti i neće Mu pripisivati sudruga.’” (Buharija)

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je draže da osaburi na uvredama i povredama nego da ljudi budu uništeni kao mnogobošci. Da je tražio njihovo uništenje, ne bi bio ukoren, ali on, sallallahu alejhi ve sellem, iz milosti prema narodu, to nije prihvatio. Kasnije je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, traženo da dovi protiv plemena Sekif, na šta je on, sallallahu alejhi ve sellem, dovio: ”Allahu, uputi Sekif! (Tirmizi i Ahmed, za lanac prenosilaca Šuajb Arnaut rekao je da je jak, po uvjetima imama Muslima)

U ovim primjerima se oslikava ličnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i manifestira značenje ajeta koji u prijevodu glasi: ”Ti si doista plemenite ćudi” (El-Kalem, 4)

Pogrešno prenose i rasuđuju oni koji žele Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da predstave u ružnom svjetlu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je da uspostavi lijepo ponašanje među ljudima, a kako će uspostavljati nešto ako on to sam ne posjeduje?! Njegovo lijepo ponašanje se pogotovo istaklo prema neprijateljima, a možemo zamisliti tek kakav je bio prema suprugama, porodici, prijateljima i ostalim muslimanima ako je ovako postupao sa neprijateljima.

El-Asr, br. 54