Poslanikovo,a.s., upozorenje na opasnost razilaženja među muslimanima

Džabir b. ‘Abdullah, r.a., kaže: Bili smo s Poslanikom, s.a.v.s., u nekoj bici, pa je jedan muhadžir udario nekog ensariju po stražnjici.

Ensarija je, tada, povikao: “O ensarije!”, a muhadžir: “O muhadžiri!”
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Odakle džahilijjetska prizivanja?!”
Rekli su: “Allahov Poslaniče, neki muhadžir je udario po stražnjici ensariju.” Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Okanite se toga, to je odvratno!”

To je čuo ‘Abdullah b. Ubejj pa je rekao: “Zar su to uradili?! Tako mi Allaha, kada se vratimo u Medinu istjerat će iz nje jači slabijeg.”

Omer, r.a., rekao je: “Pusti me da odrubim glavu ovom munafiku!”
Rekao je: “Pusti ga kako ljudi ne bi pričali da Muhammed ubija svoje drugove!”
(Hadis bilježi Muslim u “Sahihu”)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., takvu vrstu podvajanja označio je kao nešto gnjilo, odvratno i nepoželjno. Očito je da je na taj način htio ukazati na opasnost razdvajanja muslimana na različite opcije i krugove.
Muslimani su se sasvim legitimno izjašnjavali kao muhadžiri i ensarije, ali prizivanje jednih na štetu drugih ono je što je Poslanik, s.a.v.s., oštro osudio.

Kako bi tek danas osudio muslimane koji se nazivaju raznim imenima i svoju opciju proglašavaju jedinom ispravnom i ističu je u odnosu na druge grupacije unutar muslimanskog ummeta?!

Abdullah b. Ubejj, poznati licemjer, pokušao je to malo razilaženje muslimana iskoristiti i posijati sumnju među ashabima. Naša današnja fanatična razdvajanja na razna ideološka učenja ili mezhepske netrpeljivosti omogućavaju dušmanima islama i licemjerima unutar muslimanskog korpusa da siju klicu sumnje među skupinama muslimana.

Ovaj hadis najbolja je poruka da razilaženje i drugačije razumijevanje nekih problema, posebno pripadanje nekim pokretima ili pravcima unutar ehlisunnetskog učenja, ne smije dovesti do razdora i mržnje među muslimanima koji slijede Poslanikov, s.a.v.s. put.

Dr. Šefik Kurdić