Poučan primjer kako se oduzeto pravo vraća onome kome i pripada
Islamski učenjak i historičar iz Endelusa (Granada), Jahja ibn Asim el-Granati (rođen početkom devetog hidžretskog stoljeća), u svojoj knjizi Dženetur-redâ fi teslimi lima kadderallahu ve kada’, u kojoj govori o smutnji, patnjama i nedaćama kojima su bili izloženi muslimani Endelusa, kao i o njihovim uzrocima i mudrostima, na str. 183-184., spominje sljedeću predaju:
”Jedan od Allahovih poslanika iz Benu Izraela sjedio je na vrh brda na kojem je bio izvor. U jednom trenutku ugledao je konjanika koji je prilazio izvoru da se napije vode. Konjanik je oko pojasa imao svezanu kesu zlatnika, pa ju je, kada se htio napiti vode, ostavio pored izvora. Nakon što je utažio žeđ uzjahao je svoga konja i nastavio putovanje, zaboravivši na kesu sa zlatnicima. Nedugo zatim, na izvor je došao čoban sa svojim stadom da ga napoji. Kad je prišao izvoru ugledao je kesu sa zlatnicima i, pošto nikog nije vidio u blizini izvora, uzeo je zlatnike i otišao. Poslije čobana na izvor je došao jedan stariji putnik koji je bio umoran i žedan, pa je svratio da se napije vode. Dok se on odmarao pored izvora, onaj konjanik se sjetio da mu je kesa zlatnika ostala pored izvora, pa se vratio da je uzme. Došao je do mjesta gdje je ostavio novac, međutim nije ga našao. Pošto pored izvora nije bilo nikoga osim starca, konjanik je bio ubijeđen da je on uzeo njegovu kesu sa zlatnicima. Međutim, starac mu je rekao da on nije našao ni uzeo nikakvu kesu, a pogotovo ne kesu sa zlatnicima. Konjanik mu nije povjerovao, već je isukao sablju i odrubio mu glavu, a zatim uzjahao na konja i nastavio putovanje. Allahov poslanik iz Benu Izraela posmatrao je sve te prizore i čudio se kako je onaj čoban uzeo kesu sa zlatnicima, a kako je nevin čovjek stradao zbog tih zlatnika. Onda mu je Allah objavio: ‘Zašto se čudiš Mojoj odredbi i Mojoj svemoći?! Znaj da je ona kesa zlatnika bila zalog (emanet) koji je otac onoga čobana dao na čuvanje konjanikovom ocu. Međutim, obojica su umrli prije nego je novac vraćen njegovom vlasniku, tako da čoban nije znao da je njegov otac ostavio novac na čuvanje kod konjanikovog oca, a ni konjanik nije znao da taj novac ne pripada njemu. Tako sam Ja, Svojom moći, odredbom i milošću, učinio da pravo bude vraćeno onome kome i pripada, a onaj starac je ubio konjanikovog oca, pa sam odredio da odmazda nad njim bude izvršena rukom njegovog sina.”’
(saff.ba)
