Poučna priča: Smrt jednog mujezina

Neki čovjek je četrdeset godina učio ezan (pozivao na namaz), ne želeći ništa osim Allahove nagrade i zadovoljstva. Prije smrti je obolio teškom bolešću koja ga je svezala za posteljinu. Nije mogao govoriti niti u džamiju ići. Kada mu se bolest pogoršala plakao je, a oni oko njeg su primijetili potištenost na njegovom licu, pa kao da je sebi govorio: „O, Gospodaru moj, radi Tebe sam četrdeset godina učio ezan, a Ti znaš da sam time želio samo Tvoju nagradu, a evo sada, u posljednjim momentima života, nisam u stanju učiti ezan.“ Zatim su se na njegovom licu ukazali znakovi radosti i veselja. Njegova djeca kazuju da je, kad je došlo vrijeme ezana, ustao sa postelje, okrenuo se prema kibli i počeo učiti ezan u sobi. Došavši do kraja ezana i riječi „La ilahe illellah“, pao je na postelju. Njegova djeca su mu priskočila u pomoć, ali mu je duša već otišla njegovom Gospodaru Allahu.

Priredio: Esmin Mehić