Što se tiče pušenja – to je priča za sebe. Nije pretjerano reći da je pušenje kuga modernoga doba. Iako nije predmetno niti predviđeno da ovdje dokazujemo štetnost i zabranjenost pušenja, ipak bih spomenuo da je pušenje, posigurno, haram. Na temelju najnovijih naučnih istraživanja, najviše ljudi na svijetu ubije pušenje ili posljedice konzumiranja cigareta i čini mi se da ne postoji ni jedan grijeh koji se tako često i u tolikom obimu čini, javno i tajno, a da je tako nepravedno minimiziran u očima muslimana i da je objeručke prihvaćen kod širih masa kao nebitan ili kao apsolutno nikakav grijeh. Baš zato i jest pušenje idealno kao tajno oružje za šejtane i džine, jer je grijeh i jer sadrži sve ono što im je potrebno da lakše i brže unište opsjednutu ili opsihrenu osobu.
Cigarete se sastoje od preko 3800 hemijskih spojeva i otrova od kojih je tek desetak najjačih prikazano na pakovanju, jer kada bi njihovi proizvođači navodili sve otrove koje sadrži samo jedna cigara, trebalo bi da prislone popratnu knjižicu od stotinjak stranica uz svako pakovanje cigareta. U nekim evropskim zemljama je zakonom predviđeno da se na pakovanjima cigareta pojedinačno odštampaju užasne slike oboljelih od raka, ne bi li to zastrašilo konzumente, ali pušenje, kao i svaka droga, čini ljude ovisnima tako da se broj pušača skoro nikako ne umanjuje. Ni zastrašivanje smrtnim bolestima niti podizanje cijena cigareta nisu pokazali očekujuće rezultate.
Što se tiče džina, oni najčešće i najlakše ulaze na usta onog koga napadaju, tako da im pušenje samo olakšava “misiju”. Oni nesmetano ulaze preko uvlačenja dima, i isto tako, opet nesmetano i bez ličnog rizika, izlaze na izbacivanje dima iz pluća i tijela. Moglo bi se pomisliti da pušenje, kao grijeh, džinima je poput “autoceste”, sa četiri trake, recimo, prema Amsterdamu, za nesmetan obosmjerni saobraćaj džina u tijelo i iz tijela. Ovo se odnosi i na muslimane “praktičare” koji puše kao i na nemuslimane, jer je muslimanima obaveza izgovoriti “Euzu” i “Bismillu” prije jedenja ili pijenja, a pri pušenju se ova maksima ne može izgovoriti, jer bi to tad bilo svetogrđe Božijeg zakona. Baš zbog ove činjenice je pušenje idealno za ulazak džina u tijelo i za njegov izlazak iz tijela, jer tada praktično ne postoji nikakav rizik za ovaj poduhvat – ne izgovara se “Euza”, ne izgovara se “Bismilla” – što bi ga možda ubilo ako bi se izgovorilo u momentu njegovog ulaska ili izlaska, a Allah najbolje zna.
Osim toga, džin se u stomaku oboljeloga ponaša kao novi šef kuhinje nekog otmjenog restorana; čim preuzme funkciju, između ostalog, on postepeno i neprimjetno mijenja meni i jelovnik restorana. Prvo, iz jelovnika izbaci sve što je korisno za čovjekovo zdravlje, ili to svede na minimum, ili to oboljelome ogadi. Ovdje se podrazumijeva sve ono što se jede ili pije a što je Kur’anom ili Hadisom hrana ili piće u Džennetu, pa tek onda ostala hrana i piće koji su korisni i zdravi za ishranu. Tako oboljelima neprimjetno izbaci iz jelovnika med i mlijeko, hurme, smokve, banane, ingver, masline, nekad čak i meso, naprimjer, i zamijeni ove stvari sa cigaretama, drogom, alkoholom i ostalim “potrepštinama” koje mu olakšavaju “život” u tijelu oboljelih.
Ne mali broj puta sam tokom rukje, preko usta oboljeloga, od džina “iscijedio” priznanja, kako džini ustvari koriste cigarete, to jest njene otrove kao nikotin, ugljični monoksid itd., kako to pomiješaju s telvom od kahve i s ostalim otrovnim sastojcima koji se preko hrane i pića, bez “Euze” i “Bismille” unose u organizam, te sami prave sihr ili bolesti u tijelu opsihrenoga, zavisno od sposobnosti džina i zavisno, naravno, od imana oboljeloga i otpornosti njegove fizičke i psihičke konsitucije.
S obzirom na dugogodišnje učenje rukji, oslanjajući se na lično iskustvo s najrazličitijim bolestima kod opsihrenih, te oslanjajući se i na vlastitu intuiciju, s velikom uvjerenošću i iskustvom tvrdim da su džini, ako su u tijelu neke osobe, u stanju izazvati skoro svaku poznatu bolest, od glavobolje do leukemije, ako to Allah, subhanehu ve teala, dozvoli, što sve zavisi od čvrstoće imana oboljeloga te od njegove tjelesne izdržljivosti. Sigurno je da se slaže s činjenicama koliko oboljeli puši, koliko konzumira alkohol, koliko uzima medikamente ili neke druge supstance štetne po zdravlje i ravnotežu unutar svoga organizma. Džini mogu prividno izazvati ili simulirati neku bolest kako bi pacijent uzimao jake tablete, npr. za glavobolju, migrenu, nesanicu ili za smirenje ćije supstance moze placirati na određena mjesta u tijelu, izazivajući stvarnu bolest. Ovdje u prvom redu mislim na tablete za smirenje i protiv nesanice, protiv migrene i sl. Ve billahi tevfik
Hfz. Fuad A. Seferagić
n-um.com