Poznata građevina i njene tajne…
Kineski zid građen je stoljećima – prve utvrde za obranu od napada nastale su još u petom stoljeću prije Krista, a gradnja je nastavljena sve do 17. stoljeća! Najpoznatiji dijelovi zida građeni su ipak između 15. i 17. stoljeća, za vrijeme dinastije Ming, kad je zid dobio prepoznatljiv oblik koji danas najčešće i viđamo na fotografijama.
Neki povjesničari tvrde da je zid gradilo gotovo dva milijuna radnika, te da su mnogi završili s fatalnim posljedicama zbog neishranjenosti, umora ili nesretnim slučajem
Kad je cijeli zid povezan, protezao se na ukupno 8851 kilometara, s prosječnom visinom od 15 metara, a širine od 7 metara. UNESCO ga je u međuvremenu uvrstio na popis svjetske baštine, a do dana današnjeg ostao je jedna od najfascinantnijih građevina koje su napravile ljudske ruke.
Kineski zid je najveća građevina na svijetu – jedina građevina na Zemlji, za koju se pogrešno tvrdi da se vidi sa Mjeseca[1][2]. Proteže se od stepa srednje Azije do Žutog mora, dužinom od 8.851,8 kilometara, visinom od 10 do 16 metara, širinom od 8 metara, predstavlja ubjedljivo najduži zid na svijetu, i najveći odbrambeni objekat.
Početak gradnje Kineskog zida vezuje se za prvog kineskog cara Ćin Š’ huanga, koji je započeo njegovu izgradnju da bi zaštitio svoju zemlju od upada Huna, plemena nomada.
Građen je od zemlje, kamena i cigle, a njegova gradnja trajala je s prekidima u izgradnji, i rušenjima, sve do XVII vijeka.
Duž cijelog zida, u pravilnim razmacima, podižu se stražarnice, a po vrhu se pruža staza široka 4,5 m. Veliki kineski zid je svjedočanstvo znanja, upornosti, i umijeća najmnogoljudnijeg naroda svijeta.
Danas je Kineski zid najveća turistička atrakcija Kine. Turisti iz cijeloga svijeta rangiraju Kineski zid na sam vrh najinteresantnijih turističkih destinacija. Po osnivanju Narodne Republike Kine preduzete se neophodne mjere zaštite Kineskog zida od daljnjeg propadanja. Zid je stavljen pod zaštitu države 1961. godine. Rekonstrukcija je obavljena najviše u oblasti Ba-da-ling, prolazu Šang-hai i prolazu Đija-ji. 1987. godine Kineski zid je uvršten u spisak svjetke baštine pod pokroviteljstvom UNESCOa.
Legende
Zid je zaliven krvlju i znojem nebrojenih vojnika i radnika. Legenda kaže da je za vrijeme vladavine prvog imperatora iz dinastije Ćin, žena po imenu Meng Đijang-nu bila uzbuđena jer se njen muž nije vratio kući ni poslije tri godine od mobilisanja za gradnju Velikog zida. Meng je odlučila da ga pronađe i da mu odnese novu odjeću. Pretrpela je neizrecive muke tražeći ga dok nije stigla do prelaza Šang-hai gde je zapala u neutješnu tugu kada je saznala da je njen dragi muž umro iscrpljen teškim radom, a da su njegovi ostaci ugrađeni u Kineski zid. Njene suze su srušile Veliki zid u dužini od 800 lija (400 km) i ona je našla muževljeve pogrebne ostatke. Legenda govori o teškom prisilnom radu tokom nekoliko hiljada godina i ljudskim patnjama.
Istina ili laž? Nismo sigurni želimo li u ovom slučaju znati pravu istinu.
(nacionalnageografija)