Prava ljubav

Čitam na fb-u neke baršunaste, bajkovite, svilene, magične predstave djevojčica i djevojaka o ljubavi (i braku). Nekad pomislim – da, to je taj period života kada o tome mislimo tako. Nezrelost odradi svoje. A onda mi se nekako skupi u želucu i pobojim se da ne napišem nešto prezrelo i prerealno čime bih ubila njihovu tako lijepu i svjetlucavu predstavu o tome, da im ne uskratim taj jedinstveni period u životu, i da ne zazvučim kao neka matora tetka koju je sve to „prošlo“, pa priča koješta, ili koja možda to nikad nije ni osjetila. To njihovo je posebno, to nema niko.

Oh, sve smo to osjetile i sve osjetimo isto u svakom periodu života.Tada sa 17,18,19….tako, a kasnije sa 25,30,35….ovako. Takav je život. Živimo ga i spoznajemo. Drugačije posmatramo s određene vremenske distance sve, pa i poimanje ljubavi.

Ta baršunasta ljubav mladog djevojčurka je kao balon od sapunice.Prelijep, preliva se u mnogo divnih boja….ali brzo pućne, prsne i nema ga više. Ja ih samo molim da u tom zanosu ne naprave neku grešku koja će ih nakon par godina natjerati da se zapitaju: „Bože, zar sam mogla biti ili zar sam se mogla udati za tog čovjeka??? Ja i on?!! Bljak!!“ – a to se desi kad balončić prsne.

U životu je sve bolje i dugovječnije ako je stabilno. U nestabilnim godinama ne možemo očekivati stabilnost.Jedino što možemo jeste da NE ŽURIMO s odlukama. Ako nam je zapisano dobro, imat ćemo dovoljno vremena da uživamo u njemu.Ako nam je zapisano zlo, uhar je dan manje ili dan kasnije da ga odložimo ako možemo.Ne hitajmo.

Prava ljubav nije zaljubljenost. Zaljubljenost je omaha. Trenutni virus.
Prava ljubav je privrženost. On je u spavaćoj sobi, ti u dnevnoj, a nedostajete jedno drugome.

Kad njegove/njene mahane shvataš kao mahane, ne dramiš niti ih na silu mijenjaš, nego naučiš kako da deveraš s njima, a da to ne ostavi traga na vaš odnos. Kad njegove/njene lijepe osobine shvatiš kao milost i uživaš u njima.Kad i samo prisustvo osobe s kojom živiš doživljavaš kao smiraj, opuštanje, spokoj…

Prava čvrsta ljubav nije bljesak, nisu leptirići u stomaku. Prava ljubav se izgrađuje, kao dom, ciglu po ciglu, a njene cigle su povjerenje, razumijevanje, tolerancija, sabur, požrtvovanje, i još štošta.Ako nezrelo uđemo u brak vođeni onim prelijepim balončićem,nećemo imati sabura ni volje, ni posebne želje da te cigle strpljivo redamo. Ali ako u brak uđemo hladne glave, razumno, predatim srcem, objema nogama, onda i zadnje atome snage ulažemo u redanje tih cigli.

To je život.
To je ljubav.

Autor: Sara Sabri