Pravilno formiranje safova

Obavljati namaz u džematu je po našem hanefijskom mezhebu sunneti-muekkede, dok je po hanbelijskom i malikijskom mezhebu fadi ajn, (što svako sobom mora da vrši). Imajući u vidu da ovaj propis varira između sunneti-muekkede i fardi ajna primjećujemo njegov veliki značaj. Ako Poslanik nije nešto nikada izostavljao ne bi onda ni mi to trebali da ostavljamo. Ako nismo u mogućnosti doći u džamiju možemo onda formirati džemat u svojoj kući mada je veći sevap kada se namazi obavljaju u džamiji.

Veoma je bitno da znamo džamijski bonton tj., kako da se ponašamo u određenim situacijama. Zbog tog razloga navešću samo neke od stvari koje bi morali imati na umu kada dolazimo u džamiju.

Po dolasku u džamiju radi obavljanja namaza u džematu vjernici moraju naročito povesti računa o formiranju safova (redova). Pri tome muškarci trebaju nastojati da klanjaju u prvim safovima ukoliko je to moguće, budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. to preporučio. Vrijednost prednjeg safa jasno je istaknuta u slijedećem hadisu: Kada bi ljudi znali kakve su vrijednosti u pozivu na namaz i u prvome saffu, oni bi – kad to ne bi mogli postići na drugi način osim bacanja kocke – bacali kocku za to. Isto tako, kada bi znali kakva je vrijednost poraniti na namaz, zasigurno bi se utrkivali u tome.”

Naši ljudi često griješe u džamijama kod formiranja safova. Pravilo je da se saf (red klanjača) formira od sredine, a ne počevši od desne strane. Dakle, prva osoba koja pristiže staje u sredinu, slijedeća s njegove desne strane, naredna s njegove lijeve strane i tako redom.

Safovi u namazu moraju biti popunjeni i poravnati. Popunjen saf znači red klanjača u kome nema praznog mjesta, tako da se međusobno dodiruju ramenima, a poravnat saf znači red klanjača u kome vrhovi njihovih nožnih prstiju stoje u jednoj liniji. Po mišljenju Ebu Hanife ravnanje i popunjavanje safova je sunnet, što je stanovište i Malika i Šafije. No, ima pravnika koji smatraju da je ravnanje i popunjavanje safova fard, odnosno vadžib. Pravilnim redanjem safova, namazu se daje vanjski sklad i ljepota. Ispravno formirani safovi odaju sliku kompaktnog i disciplinovanog džemata, dok neuredni safovi predstavljaju odraz aljkavog i nemarnog džemata. Naši ljudi često oklijevaju da poslušaju uputu imama te da popune i poravnaju safove, pod izgovorom da “nema potrebe da se tiskaju kad ima prostora u džamiji”. Moramo imati na umu da je Poslanik, s.a.v.s. upozorio da Allah, dž.š. zapostavlja i unazađuje one ljude koji odugovlače i oklijevaju sa popunjavanjem safa. Ukoliko se, nakon donošenja tekbira i vezivanja ruku, ukaže prazno mjesto u safu koji se nalazi ispred, klanjač koji stoji iza tog mjesta napravit će korak naprijed i popuniti prazno mjesto bez odvezivanja ruku i prekidanja namaza.

Jedan od problema sa kojima se pojedini klanjači suočavaju je i pristupanje u namaz. Lice koje klanja za imamom u džematu naziva se muktedi (muktedija). On je dužan da u namazu slijedi imama. Od Enesa b. Malika, r.a. se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao: Imam predvodi namaz i treba ga slijediti. Kada izgovori tekbir, izgovorite ga i vi, kada učini sedždu, i vi je učinite, kada ustane, ustanite i vi, a kada izgovori: “Semi’allahu li men hamideh”, vi recite: “Rabbena ve leke-l-hamd”. Ako imam klanja sjedeći, tako klanjajte i vi. Muktedija će u namazu učiti sve što uči i imam, izuzev fatihe i sura na kijamu (stajanju). Nije mu dozvoljeno da čini pokrete (npr. ide na ruku’ ili se diže sa sedžde) prije imama.

Lice koje zakasni na jedan ili više rekata u džematu naziva se mesbuk. Njegovo uključivanje u namaz i dalji postupci uslovljeni su vrstom namaza i dijelom namaza u kome se nalazi imam. Ako se pristupa nekom od dnevnih namaza, nijjet i tekbir se mogu učiniti momentalno i na taj način prisupiti džematu. Pravilo je da je mesbuk stigao na rekat ukoliko je pristupio džematu na stajanju (kijamu) ili pregibanju (ruku’u). Nakon što imam preda selam, mesbuk će ustati bez pomjeranja sa svog mjesta i nadoknaditi propušteni dio namaza.

Postoje određene aktivnosti koje nisu u službi vjerskog, kulturnog i odgojno-obrazovnog uzdizanja džemata ili, čak, predstavljaju prepreku istom te, stoga, nisu dopušteni u džamijskom prostoru.

Tako trgovina u džamiji nije dozvoljena na osnovu hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Kada vidite nekoga ko prodaje ili kupuje u džamiji, recite mu: “Ne dao ti Allah, dž.š. da zaradiš u svom trgovanju. Ona odvraća pažnju klanjača i potencijalni je izvor nesporazuma i svađa. Trgovina u sklopu zgrade džamije ili džamijskog kompleksa, a izvan samog prostora namijenjenog za obavljanje namaza dozvoljena je. Ona je u tom slučaju obično izvor prihoda za finansiranje džamije i aktivnosti unutar nje. Promocija i distribucija vjerske i obrazovne literature u džamijama, uz odobrenje imama, ne može se tretirati kao klasična trgovina i u službi je vjerskih i odgojno-obazovnih ciljeva koje džamija treba ostvarivati.

U džamiji je dozvoljeno voditi razgovor i diskusiju, ali nije dozvoljeno podizati glas, svađati se i prepirati, a pogotovo ne tući se i razračunavati međusobno.

Često se dešava da ljudi međusobno razgovaraju u džamiji dok imam ili neko drugi uči naglas Kur’an. Ovakvo ponašanje je suprotno naredbi Uzvišenog Allaha koji kaže: A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.

Razgovor u džamiji nije dopušten također u vrijeme hutbe, jer se na taj način poništava sevap i nagrada za džumu-namaz. Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: Ako, dok imam petkom uči hutbu, kažeš svome drugu: “Šuti!”, postupio si neprilično.

Kada se oglasi klanjanje namaskog farza ikametom, nema klanjanja drugog namaza (nafile i sl.), niti razgovora, već je obaveza pristupiti džematu i obaviti propisani namaz. Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: Kad se prouči ikamet, nema klanjanja drugog namaza osim propisanog.

Već smo ukazali na propise oko formiranja safova u džamiji ili mesdžidu. Na osnovu tih propisa i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Neka čovjek ne podiže drugu osobu sa mjesta gdje je sjela da bi on tu sjeo, nego napravite mjesta i raširite se međusobno, možemo zaključiti da u džamiji nema rezervisanih mjesta za klanjanje, već da su vjernici dužni da naprave prostora jedni drugima a ne da “čuvaju svoje mjesto” zarad vlastitog komoditeta i nauštrb pravilnog obrazovanja safova i drugih klanjača.

www.rijaset.ba