‘PREDSJEDNIČE BIDEN, ŽELIM DA ZNATE IMENA SVIH 36 ČLANOVA MOJE UBIJENE PORODICE’

Poštovani predsjedniče Biden,

U četvrtak ujutro, probudila me vijest o još jednom masakru u Gazi.

Piše: Ghada Ageel
Ovaj put, Izrael je ubio članove moje šire porodice. Mjesto zločina bio je izbjeglički kamp Khan Younis u južnom dijelu Pojasa Gaze – napominjem, ne na sjeveru, već na jugu, gdje su ljudi trebali biti sigurni, prema izraelskoj vojsci.

Čitavo stambeno naselje logora u kojem sam rođena i odrasla je nemilosrdno bombardirano i pretvoreno u ruševine od strane aparthejdskog Izraela.

Ljudi su to tamo doživjeli kao potres. Brutalan potres koji je izazvao čovjek. Time je završeno putovanje na zemlji za 47 duša koje su se sada vratile Bogu. Od njih, 36 su bili neposredni članovi porodice, a ostali su bili ljudi koji su se sklonili u svoje domove tražeći iluzornu sigurnost.
Kažete: Više ovakvih besmislenih ubistava

Gospodine Biden, prije dvije i po godine u govoru u Bijeloj kući u povodu osude na suđenju Georgeu Floydu, govorili ste o zajedničkoj svrsi ljudi koji su ustali da kažu da su životi Afroamerikanaca važni, ljudi koji su vikali: “Dosta. Dosta. Dosta je bilo ovih besmislenih ubistava.”

Ali danas, dok su članovi moje porodice ubijeni, odbijate čak i priznati da se ta besmislena ubistva događaju. Umjesto toga, Izraelu nudite riječi ohrabrenja. Danas kažete: “Više. Više. Više ovakvih besmislenih ubistava.”

I Izrael će vam rado ispuniti želju.

Kada pripadnika njihove zajednice nemilosrdno ubiju američke militarizirane policijske snage, Afroamerikanci odaju počast svojim žrtvama izgovarajući njihova imena naglas. Dok izraelske snage – koje su po duhu i oružju srodne svojim američkim kolegama – sada ubijaju moj narod, također im želim odati počast izgovaranjem njihovih imena.
Danas, gospodine Biden, žalimo zbog gubitka mog ujaka Nayifa Abu Shammale, starog 79 godina, zajedno sa njegovom suprugom, Fathiyom, starom 76 godina. Oboje su preživjeli Nakbu, etničko čišćenje Palestine koje se dogodilo 1948. kako bi se napravio prostor za stvaranje Izraela.

Njihovo selo, Beit Daras, 30-ak kilometara sjeverno od Gaze, etnički je očišćeno i uništeno zajedno sa 530 drugih palestinskih gradova i sela. Fathiya i Nayif, poput mnogih od 750.000 izbjeglica iz Nakbe, potražili su utočište u izbjegličkom kampu Khan Younis, koji je trebao biti samo privremen do njihovog povratka kući.

Nayif i Fathiya više nisu s nama, gospodine Biden. Umrli su prije nego što su uspjeli ostvariti pravo na povratak u svoju zemlju zagarantovano od strane Ujedinjenih naroda.

Među žrtvama bombardiranja bile su i njihove tri kćeri: Aisha, najslađe, najveselije lice u Khan Younisu; njena sestra Dawlat, jedna od najljepših žena u mojoj porodici koja se upravo vratila iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u posjetu svojoj porodici i Umaima, najmlađa sestra, zajedno sa svojom kćerkom Malak. Došli su u porodičnu kuću tražeći zaklon od neprestanog bombardiranja.

Četiri Nayifova i Fathijina sina su također ubijena: Hassan, Mahmoud, Mohammed i Zuhair zajedno sa svojim ženama Fadijom, Nimom i Eashom. Zuhairova supruga je preživjela samo zato što je otišla drugoj porodici u logor izraziti saučešće za njihove mrtve. Među ubijenim je i troje Hassanove djece: Mohammed, Ismail i Salma. Nayifov i Fatiyin preživjeli sin, Ibrahim, izgubio je svog najstarijeg sina, Nayifa, koji je dobio ime po svom djedu.

Je li život izraelskog djeteta više vrijedan od palestinskog?

Ubijeni su i članovi porodice Qedeih i porodice Allaham koji su također potražili utočište u kući mog ujaka.

Kao da ovo nije dovoljno, gospodine Biden, bombardiran je i dom moje strine. Zvala se Um Said. Imala je 92 godine, preživjela je Nakbu, također porijeklom iz Beit Darasa.

Živjela je u svom domu u Khan Younisu sa svojom kćerkom Najat. Oboje sada nalaze svoje počivalište ispod ruševina. Ljudi su pokušali izvući njihova tijela, ali nisu mogli. Bombardirane su i susjedne kuće njena dva sina, Marwana i Asada, te njene kćerke Mune.

Marwan je preživio, ali su njegova supruga Suhaila i četvero djece – Mohammed, Mahmoud, Aya i Shahd – ubijeni. Muna je također poginula zajedno sa svoja dva sina, Amjadom i Mohammedom. Asaad, njegove žene Imtiyaz i njegovog sina Abdelrahmana, studenta četvrte godine medicine, također nema.

Asaadov dom je izbrisan zajedno s njegovom malom trgovinom. Ovo je bilo omiljeno mjesto za mog sina Aziza kada bismo se vraćali u posjetu našoj domovini. Asaad je bio poznat u cijelom kampu Khan Younis kao nježna duša koja je prodavala robu za malo novca. Vodio je debelu knjigu, ali je često zaboravljao naplatiti dugove i jednostavno ih opraštao. Danas su nam oduzeti Asaadov prekrasan osmijeh, njegova ljubaznost, njegova porodica i njegova trgovina.

Kad je došlo do bombardiranja, mnogi rođaci i susjedi bili su u Asaadovoj trgovini kako bi kupili potrepštine i koristili jedinicu za solarnu energiju koju je kupio kako bi pomogao ljudima da besplatno pune svoje telefone i baterije. Među ubijenim su i Akram, Riman, Beirut, Imad, Niema i drugi čijih se imena ne mogu sjetiti.

Gospodine Biden, vjerujete li da bol izraelske majke boli više od boli palestinske majke? Je li život izraelskog djeteta više vrijedan od života palestinskog? Ovo je jedino objašnjenje koje mogu pronaći za ovo što sada radite – poticanje masovnog ubijanja djece u Gazi.

Nasilje ratnog stroja koji podržavate

Gospodine Biden, vjerujete li da bol izraelske majke boli više od boli palestinske majke? Je li život izraelskog djeteta više vrijedan od života palestinskog? Ovo je jedino objašnjenje koje mogu pronaći za ovo što sada radite – poticanje masovnog ubijanja djece u Gazi.

Kada govorim o djeci, mislim na pravu, ljudsku djecu sa svojim jedinstvenim licima, imenima, smijehom i snovima. Izrael je uzeo živote više od 4.000 djece, uključujući bebe, uz vaše saučesništvo, g. Biden. Oduzeto nam je 4.000 lijepih duša.

Među njima je i unuka moje sestre, Julia Abu Hussein, koja je imala samo tri godine. Moj nećak Amjad i njegova žena Rawan odveli su Juliju zajedno s porodicom moje sestre Samije u Khan Younis u potrazi za sigurnošću. Trebalo im je tri dana da pređu put od svog doma na sjeveru Gaze – putovanje koje bi inače trajalo manje od 30 minuta. Poslušali su pozive izraelske vojske da se evakuiraju. Ali nisu našli sigurnost.

Kad je počelo bombardiranje, Rawan je uzeo Juliju u naručje i odjurio u kuhinju s ostatkom porodice. Sama sila izraelskih bombi oštetila je naš dom i razbila prozore. Nekoliko komada uletjelo je u kuću kroz razbijene prozore, usmrtivši Juliju u rukama njezine majke i teško ranivši njezu tetku Nagham.

Dakle, gospodine Biden, ovo je dijete čiji je život oduzet nasiljem ratnog stroja koji svim srcem podržavate. Možete li to zamisliti? Možete li doista shvatiti veličinu ove i drugih tragedija? Ili još uvijek namjeravate preispitivati je li Izrael kriv za masovno ubijanje Palestinaca?

Dok svaki dan slušam o rođacima i prijateljima koji su ubijeni u Gazi, borim se da pronađem nove načine da opišem smrt – nestali, odvedeni, ispod ruševina, njihove duše u raju. U međuvremenu mi mediji govore ili da nisu mrtvi ili da jesu mrtvi, ali su teroristi.

Prošlog ljeta kada sam posjetila Gazu, Um Said mi je ljubazno dala svoju izvezenu haljinu. Insistirala je da je ponesem sa sobom u Kanadu. Zahvalna sam što jesam. Danas je i Um Said ostala pod ruševinama svoje kuće. Njena vezena haljina je sve po čemu sam je pamtila.

Gospodine Biden, kada se bude pisala historija onoga što se danas događa, uvjerena sam da ćete ući u nju kao čovjek koji je potaknuo i omogućio izraelski genocid nad palestinskim narodom. Ostat ćete zapamćeni kao čovjek čija je vlast aktivno sudjelovala u ratnim zločinima.

Ali što je još važnije, gospodine predsjedniče, kao čovjek koji ispovijeda svoju vjeru u Boga, šta mu govorite u svojim molitvama da opravda krv na vašim rukama?

(Al Jazeera)
Izvor:hayat.ba