Prelijepa priča o predrasudama

Moj gazda je vozio luksuzni automobil, a moja svakodnevna dužnost je bila da ga kao nadzornik kuće pozdravim i otvorim mu kapiju. Ali on nikada nije odgovorio na moje pozdrave.
Jednog dana me je ugledao kako otvaram vreće za smeće ispred kuće u potrazi za ostacima hrane. Ali, kao i obično on nikada nije pogledao u mene, bilo je to kao da ništa nije ni vidi

Već sutradan sam pronašao papirnu vreću na istom mjestu, ali bila je čista i unutra se nalazila dobro upakovana hrana. Bila je svježa i dobra hrana baš kao da je upravo donijeta iz supermarketa. Nisam se puno zamarao time odakle dolazi, samo sam uzeo vreću i bio sam jako sretan zbog toga.

Svakog dana sam na istom mjestu nalazio papirnu vreću sa svježim povrćem i svime što nam je bilo potrebno za kuću. To je postala moja svakodnevna rutina. Jeo sam ovu hranu i dijelio je sa svojom suprugom i djecom. Pitao sam se odakle ova hrana dolazi? Ko to svakoga dana zaboravi papirnu vreću punu hrane?
Jednog dana dogodio se veliki problem u kući i rečeno mi je da je gazda umro. Puno gostiju je dolazio u kuću i nisam dobio nikakvu hranu toga dana, pa sam pomislio da je neko sigurno uzeo neko od gostiju. Ali ista stvar se dogodila i drugog, trećeg i četvrtog dana.
Nastavilo se i nekoliko narednih sedmica i bilo mi je teško da prehranim svoju porodicu, tako da sam odlučio da pitam suprugu svoga gazde da dobijem povišicu ili ću morati dati otkaz na mjesto nadzornika.

Nakon što sam joj rekao ona je bila šokirana, upitala me je kako to da se nikada ranije, u prethodne dvije godine, nisam žalio na svoju platu? I zbog čega ova plata nije sada dovoljna? Naveo sam veliki broj izgovora ali je nisam uvjerio.
Konačno na kraju sam odlučio da joj kažem istinu, ispričao sam joj cijelu priču o vreći namirnica i kako sam dobijao svakodnevnu opskrbu. Onda me je ona upitala kada je to prestalo? Rekao sam joj nakon smrti vašeg supruga. I onda sam shvatio da sam prestao da viđam papirnu vreću odmah nakon smrti moga gazde. Zašto o tome nikada ranije nisam mislio? Bio je to moj gazda koji mi je ostavljao hranu. Pretpostavljam da je to zbog toga što nikada nisam pomislio da osoba koja nikada ne odgovara na moje pozdrave može biti toliko velikodušna.

Njegova supruga je počela plakati i rekao sam joj da prestane plakati, da mi je stvarno žao što sam tražio povišicu, da nisam znao da je to bio njen suprug koji mi je ostavljao hranu, da ću dalje biti nadzornik i da ću sretno obavljati svoju dužnost.
Njegova supruga mi je rekla da plače zbog toga što je konačno pronašla sedmu osobu kojoj je njezin suprug ostavljao punu vreću hrane. “Znala sam da moj suprug svakodnevno oprskrbljuje sedam osoba, pronašla sam šest i svih ovih dana sam tražila sedmu osobu. I danas sam je pronašla”.

Od toga dana pa nadalje, ponovo sam počeo dobijati punu vreću hrane, ali ovoga puta njegov sin je donosio vreću mojoj kući i lično mi je predavao. Ali kad god bih mu se zahvalio, on nikada ne bi odgovorio. Baš kao i njegov otac!
Jednog dana sam mu rekao ‘hvala’ jako glasno. On mi je odgovorio da se ne uvrijedim kada mi ne odgovori, jer on ima problem sa sluhom baš kao i njegov otac!

Toliko puta smo pogriješili osuđujući druge bez poznavanja istine koja se krije iza njihovih postupaka. Budite ljubazni i učtivi prema drugima, jer svako ima svoju borbu. Budite obazrivi, ne radi se uvijek o vama. Prije nego što nešto pretpostavite, postoji nešto što se zove- pitajte.
IslamBosna.ba