Preseljenje Poslanika s.a.v.s. na ahiret

Posljednji Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret 12. rebiul-evvela 11. godine po Hidžri, u šezdeset trećoj godini života, a ovaj teški trenutak i događaj opisali su njegovi, s.a.v.s., ashabi jer ih ništa slično tome nije zadesilo ni prije ni poslije.

Abdullah ibn Abbas, r.a., pripovijeda: ”Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dolazila je Objava 13 godina u Mekki, 10 u Medini, a umro u 63. godini života.”

Enes ibn Malik, r.a., kazuje: ”Posljednji put sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je u ponedjeljak otkrio zastor. Lice mu je blještalo kao stranica Mushafa. Ebu Bekr, r.a., predvodio je ljude u namazu, a ljudi se uznemiriše. On im rukom pokaza da se smire. Poslije su spušteni zastori i Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro je krajem tog dana.”

Aiša, r.a., pripovijeda: ”Bila sam pokraj Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je umirao. Uzimao je vodu iz posude i vodom potirao lice govoreći: ‘Allahumme e’inni ‘ala sekeratil mewti’ (Gospodaru moj, pomozi mi u smrtnim mukama).”

U drugoj predaji Aiša, r.a., kaže: ”Nikome ne mogu pozavidjeti na lahkoj smrti nakon što sam vidjela smrtne muke Allahovog Poslanika, s.a.v.s.”

Aiša, r.a., takoðer kaže: ”Nakon što je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., njegovi ashabi bili su u nedoumici gdje da ga ukopaju. Tada je Ebu Bekr rekao: ‘čuo sam od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., riječi koje nikada neću zaboraviti, rekao je: ‘Svakom poslaniku Allah uzme dušu na mjestu gdje voli da se ukopa.’ Ukopat ćemo ga gdje mu je postelja.”
Dio trenutaka u samrtnoj bolesti uoči preseljenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na ahiret, opisuje nam Salim ibn ‘Ubejd, r.a., koji pripovijeda: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., utonuo je u nesvijest, a nakon što se osvijestio i došao sebi, reče: ‘Je li nastupilo namasko vrijeme?’ ‘Jeste’, odgovoriše mu.
‘Naredite Bilalu da ezani, a Ebu Bekru da da klanja kao imam.’ Potom je ponovo utonuo u nesvijest, a kada se osvijestio upita: ‘Je li nastupilo namasko vrijeme?’ ‘Jeste’, rekoše mu.
‘Naredite Bilalu da ezani, a Ebu Bekru da da klanja kao imam.’ Aiša mu reče: ‘Moj babo je sažaljiv čovjek, kada stane na tvoje mjesto počne plakati i ne može nastaviti namaz. Naredi nekome drugom da klanja kao imam.’
Potom je opet utonuo u nesvijest, a kada se osvijesti reče: ‘Naredite Bilalu da ezani, a Ebu Bekru da klanja kao imam, vi ste kao žene koje su ogovarale Jusufa.’
I Bilalu je nareðeno da ezani, a Ebu Bekru da bude imam, a kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., osjetio da mu je lakše, rekao je: ‘Naðite mi nekoga da se na njega oslanjam.’
Pa su došla dvojica i on se na njih osloni i prohoda, a kada ga vidje Ebu Bekr, htjede se povući nazad, ali mu on rukom pokaza da ostane na mjestu dok ne završi namaz.
Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro, Omer, r.a., povika: ‘Ko kaže da je Poslanik umro, ovom svojom sabljom odsjeći ću mu glavu.’
Ljudi su većinom bili neuki, jer nikada meðu njima nije bio niti se pojavio poslanik i šutjeli su.
Neki mi rekoše: ‘Salime, idi pozovi druga Allahovog Poslanika, Ebu Bekra.’
Plačući sam našao Ebu Bekra u džamiji, i on me upita: ‘Je li umro Allahov Poslanik?’
Omer reče: ‘Ko kaže da je Allahov Poslanik mrtav, skinut ću mu glavu sabljom.’
‘Hajdemo’, reče mi.
Kada smo stigli, ljudi su već bili ispunili sobu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ‘Ljudi, oslobodite mi put’, reče im Ebu Bekr, i oni ga pustiše, Ebu Bekr priðe, poljubi Poslanika, s.a.v.s., i prouči: ‘Inneke mejjitun we innehum mejjitun… (Ti ćeš doista umrijeti, a i oni će takoðer umrijeti…)’
Ljudi ga upitaše: ‘Prijatelju Allahovog Poslanika, je li Allahov Poslanik umro?’
‘Jeste’, on im odgovori.
Ljudi su shvatili da Ebu Bekr govori istinu, zato upitaše: ‘Klanja li se dženaza Allahovom Poslaniku?’
‘Klanja’, on odgovori.
‘Kako?’
‘Prvo uðe jedna grupa ljudi, pa zanijete, klanjaju, prouče dovu i izaðu. Zatim uðe druga grupa, zanijete, klanjaju, prouče dovu i izaðu, a tako i ostali ljudi.’
‘Prijatelju Allahovog Poslanika , da li se Allahov Poslanik ukopava?’
‘Da, ukopava.’
‘A gdje?’
‘Na mjestu na kojem mu je Allah uzeo dušu, jer Allah uzima dušu poslaniku samo na mjestu koje mu je drago.’
Ljudi shvatiše da Ebu Bekr govori istinu. Tada on naredi da ga okupaju, ogasule, najbliži roðaci…..”

Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda: ”Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., osjetio smrtne muke, Fatima, r.a., kćerka Allahovog Poslanika, povika: ‘Oh, njegovih li muka’, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj reče: ‘Od danas tvoj babo neće osjećati muke. Tvom babi je došlo ono što će doći svakom, susret je na Sudnjem danu.”’

Enes takoðer kaže: ”Na dan kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao u Medinu, sve je u Medini zablistalo, a na dan kada je umro, sve je u njoj potamnilo….”

A Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: ”Onoga kome od mog ummeta umru dva mala djeteta, Allah će ga zbog njih uvesti u Džennet.”
Aiša, r.a., upita: ”A kome od tvog ummeta umre jedno dijete?”
”I kome umre jedno dijete”, reče on.
”A onome iz tvoga ummeta kome dijete ne umre?”, upita Aiša opet.
”Ja sam svome ummetu najveća žalost, ničim neće biti unesrećeni koliko mojom smrću.”

I uistinu, najveća žalost iskrenim vjernicima je smrt Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što je to pogodilo ashabe toliko da je i Omer, r.a., rekao da će žestoko kazniti onoga ko kaže da je Poslanik, s.a.v.s., mrtav i kako kaže da je u tom trenutku zaboravio kur’anske ajete u kojima se govori da će Poslanik umrijeti i da tada nije te ajete čuo od Ebu Bekra, ne bi se sjetio da ih je ikada i učio.

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao brižni roditelj na samrti koji želi sve najbolje za svoje potomstvo, brine za svoj ummet, i kada se budi iz nesvijesti podsjeća ih na ono što im je najvažnije i pita: ”Je li nastupilo vrijeme namaza?”, i ”Jesu li muslimani klanjali?”, tražeći od njih da se uči ezan i klanja namaz iako je u trenutku kada se sa svojom dušom rastaje.

Neka je na njega, s.a.v.s., njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana.
A naša posljednja dova je: ”Enilhamdu lillahi rabbil-alemin” – ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”

Minber.ba