Priča o Poslaniku, a.s. i kršćaninu Addasu

Kada se Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, izložen napadima Taifljanja, sklonio u baštu Rebi’inih sinova Utbeta i Šejbe, njih dvojica se sažališe te pozvaše slugu kršćanina po imenu Addas i rekoše mu: „Uberi grožđe u ovaj tanjir i odnesi ga onome čovjeku i ponudi da jede.“ Addas je donio tanjir,  stavio ga pred Allahovog Poslanika i rekao mu: „Jedi.“ Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, uze grožđe i reče:„Bismillah.“

Gledajući ga u lice, Addas reče: „Ljudi u ovim krajevima to ne izgovaraju?“

„A odakle si ti, Addase, i koje si vjere?“, upita ga Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.

„Ja sam kršćanin iz Ninive“, odgovori Addas.

„Iz mjesta dobrog čovjeka Junusa, sina Metaovog!“, reče Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.

„A odkud ti znaš za Junusa, sina Metaovog?“, upita Addas.

„To je moj brat – bio je vjerovjesnik, a i ja sam vjerovjesnik“, odgovori Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.

Addas se sagnuo i počeo ljubiti Poslanikovu, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, glavu, ruke i stopala, a Rebi’ini sinovi rekoše mu: „Teško tebi, Addase! Zašto si ljubio glavu, ruke i stopala onog čovjeka!?“

Addas reče: „Gospodaru, nema na Zemlji boljeg čovjeka od njega! Obavijestio me je o stvari koju samo vjerovjesnici mogu znati.“

Rekoše mu: „Teško tebi, Addase! Pazi da te ne odvrati od tvoje vjere, tvoja vjera je bolja od njegove.“

(Izvor: Dr. Alija Muhammed es-Sallabi, “Život i djelo posljenjeg Vjerovjesnika sallAllahu ‘alejhi ve sellem, prikaz i analiza događaja”)