PROUČITE OVU DOVU NAKON EZANA PA ĆE SE MUHAMED A.S ZAUZIMATI ZA VAS NA SUDNJEM DANU
Tekst hadisa u kojem je spomenuta Dova EZANA
Napomena: Nakon ezana prouciti salavat na Poslanika: Allahumme salli ala Muhammed ve ala alihi Muhammed
Vrijednost ucenja EZANA: NATJECANJE U UCENJU EZANA – MANI TE SE PUSTANJA EZANA sa KASETA– evo zasto: U hadisu Ebu-Se’ida el-Hudrija, radijallahu te’ala ‘anh, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ništa neće, džin, čovjek ili nešto drugo, čuti glas muezzina a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buharija, 609.)
Prenosi se od Džabira, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
اَللَّهُمَّ رَبَّ هَذِهِ اَلدَّعْوَةِ اَلتَّامَّةِ, وَالصَّلَاةِ اَلْقَائِمَةِ, آتِ مُحَمَّدًا اَلْوَسِيلَةَ وَالْفَضِيلَةَ, وَابْعَثْهُ مَقَامًا مَحْمُودًا اَلَّذِي وَعَدْتَهُ
Onaj koji čuje ezan pa kaže:
„Allahumme Rabbe hazihi-d-da’veti-t-tammeti ve-s-salati-l-kaimeti ati Muhammedeni-l-vesilete ve-l-fadilete, ve-b-‘ashu mekamen mahmudenil-lezi ve‘adtehu!
/ Allahu moj, Gospodaru ove cjelovite molbe i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu poseban stepen u Džennetu i svako dobro, te uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao“, zadobit će moj šefa’at na Sudnjem danu.
Lanac prenosilaca Hadisa
Hadis je zabilježen s lancem prenosilaca: Alija b. Ajjaš pričao je od Šu’ajba b. Ebi Hamze, a on je pričao od Muhammeda b. El-Munkedira a on od Džabira b. Abdillaha, radijallahu anhuma.
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili:
1) Buharija u Sahihu (1/162, 3/275) i u djelu Halk ef’ali-l-‘ibad (74. str.)
2) Ebu Davud u Sunenu (529)
3) Nesai u Sunenu (1/110-111) i u delu Amelu-l-jevmi ve-l-lejle (46) i od njega Ibnu Sunni s istim lancem prenosilaca
4) Tirmizi u Sunenu (1/413-414)
5) Ibnu Madže u Sunenu (722)
6) Ibnu Hibban u Sahihu (1689)
7) Ibnu Huzejme u Sahihu (420)
8) Tahavija u Šerhu-l-me’ani-l-asar (890)
9) Taberani u Mu’džemu sagiru (140. str.)
10) Bejheki u Sunenu kubra (2009) i Kitabu-d-da’wat el-kebir (49).
11) Ahmed (3/354)
12) I drugi.
Uglavnom u svim spomenutim zbirkama dova je zabilježena na navedeni način, izuzev nekih zbirki. U njima se spominju određeni dodaci na ovu dovu, pa je potrebno ukazati na njih:
Prvi dodatak:
Kod imama Tahavije u Šerhu-l-me’ani-l-asar stoji dodatak „sejjidina Muhammed“ i ovaj dodatak se spominje samo kod imama Tahavije, rahimehullahu te’ala. Ne spominje se ni u jednoj drugoj zbirci s ovim lancem prenosilaca. Tako da je vrlo vjerovatno da je prilikom prepisivanja i umnožavanja ovog vrijednog djela imama Tahavije došlo do ubacivanja ove riječi „sejjidina“. Stoga se ovaj dodatak „sejjidina“ u ovoj dovi ocjenjuje šazom-iznimnim, naprotiv mudredžom-ubačenim i kao takav on nije vjerodostojno potvrđen i nije ga dozvoljeno pisati u ovoj dovi.
Kod imama Abdurrezzaka u njegovom Musannefu (1911) spominje se ovaj dodatak ali u vezi ikameta. Međutim, ovaj hadis imam Abdurrezzak, rahimehullahu te’ala, zabilježio je s lancem prenosilaca među kojima se nalazi prenosilac po imenu Džabir b. Jezid el-Džu’fi. Živio je u generaciji mlađih tabi’ina. Svi hafizi hadisa su ga odbacili i proglasili slabim izuzev Šu’beta a njegova ocjena je proglašena iznimnom. Sufjan es-Sevri, El-‘Idžli i Ibnu S’ad ocijenuli su Džabira mudellisom, tj. onim koji uljepšava hadise ili lance prenosilaca od sebe. Tako da je ovaj lanac prenosilaca bez imalo sumnje slab zbog Džabira el-Džu’fija.
Drugi dodatak:
Kod Ibnu Sunnija spominje se dodatak „ve-d-deredžete-r-refi’a“. I ovaj dodatak, također, je mudredž-ubačen. Ibnu Sunni ovaj hadis zabilježio je sa istim lancem prenosilaca kao kod imama Nesaije a taj dodatak ne spominje se kod imama Nesaije niti se spominje kod bilo koga drugog. Jasno kažu Hafiz Ibnu Hadžer u Telhisu (78. str.) i Sehavi u Mekasidu (212. str.) da ovaj dodatak nije prenešen nijednim lancem prenosilaca. Tako da je i ovdje vjerovatno riječ o dopisivanju prilikom prepisivanja hadiskih zbirki.
Možda je neke navelo da ustvrde ovaj dodatak činjenica da se na ovakav način spominje dova u djelu Ka’idetu dželile fi-t-tevessul ve-l-vesile od šejhu-l-islama Ibnu Tejmijje, rahimehullahu te’ala. Čak naprotiv, tamo se spominje da je na ovakav način bilježi imam Buharija, rahimehullahu te’ala, u svome Sahihu, što je daleko za prihvatiti. Kod Buharije je zabilježena dova onako kako je spomenuto na samom početku bez ikakvih ovih dodataka. Pa je vrlo vjerovatno da je došlo do greške i u samom djelu šejhu-l-islama Ibnu Tejmijje.
Sličan dodatak spominje se kod imama Abdurrezzaka u Musannefu (1911) u kojem se kaže „verf’ea lehu-d-deredžat“. Međutim, kao što je spomenuto u lancu prenosilaca nalazi se slab prenosilac Džabir b. Jezid el-Džu’fi, a riječ je i o ikametu, tako da se ovim predanjem ne može pojačati prethodno.
Treći dodatak:
Kod imama El-Bejhekija u Sunenu kubra (2009) i Kitabu-d-da’wat el-kebir (49) spominje se dodatak: ”Inneke la tuhliful-mi’ad!” I ovaj dodatak je izniman jer se spominje samo kod imama El-Bejhekija i nigdje više, ne spominje se u drugim hadiskim zbirkama s ovim lancem prenosilaca.
Četvrti dodatak:
I, također, kod imama El-Bejhekija, rahimehullahu te’ala, spominje se dodatak: „Allahumme inni eseluke bi hakki hazihi-d-da’weti-tammeti“. I ovaj dodatak spominje se samo kod imama El-Bejhekija i nigdje više u drugim hadiskim zbirkama. Tako da je i ovaj dodatak ocijenjen šazom-iznimnim kao i prethodni dodatak zabilježen kod imama El-Bejhekija.
Na osnovu prethodnog može se zaključiti da svi spomenuti dodaci nisu vjerodostojno zabilježeni, naprotiv većina njih je ubačena, tako da ih nije dozvoljeno spominjati u dovi koja se uči poslije ezana i kao takve pripisivati ih Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
DODATAK:
ŠTA SE IZGOVARA PRILIKOM SLUŠANJA EZANA
“Jekulu misle ma jekulu-l-muezzinu illa fi: “Hajje ale-s- sala-ti ve hajje ale-l-felah” – Ponavlja se za mujezinom osim kod riječi: “Dođite na namaz, dođite na spas”,
– poslije kojih se uči: “la havle ve la kuvvete illa bi-l-Lah” ,-“Nema pomoći niti moći osim (mimo) Allahove ( pomoći i moći ).” ( K )
– Izgovoriti salavat (ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMED ) na Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem, nakon što se prouči prva dova neposredno poslije ezana. (M )“Allahumme Rabbe hazihi-d-da veti-t-tammeti ve-s-salati-l-kaimeti ati Muhammedeni-l-vessilete-l-fadilete ve-b-ashu mekamen mahmudeni-l-lezi ve‘ad tehu.”– Uči se: – Allahu moj, Gospodaru ove cjelovite molbe i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu veliki stepen u Džen-netu i svako dobro, uzdigni ga na uzvišeno mjesto, koje si mu obećao. (B)(1)
– Za sebe se moli Allahu između ezana i ikameta, jer tada se dova ne odbija. ( T.D )
džemat-sabah