PROVJERITE OVDJE DA LI VAŠE IME IMA RUŽNO ZNAČENJE?

Problematika davanja raznolikih imena djeci u Bošnjaka je poznata tema. Parateći generacijske trendove davanja imena možemo vrlo lahko čitati i historijsku dramu koju proživljavaju Bošnjaci zadnjih stoljeća. U ovom tekstu se ne bavimo praskom onih Bošnjaka koji su se udaljili od islama pa daju svojoj djeci imena po zvjezdama iz latinoameričkih ili indijskih sapuni…
ili po zvjezdama iz rok muzike. U ovom tekstu se bavimo onim Bošnjacima koji zbog ne poznavanja orijentalnih jezika ‘zagorčaju sudbinu” svom djetetu i prije nego se rodi.

Ružna i kontradiktorna značenja

Vjerovatno 70 posto Bošnjaka reći će kako su Mirhad i Irhad prava muslimanska imena, i uz to još i lijepa. Ali, prvo ime znači doslovce zahod, a drugo nužda! Vedin znači vlažan, mokar, ukvašen, i ne pristaje čovjeku čak ni u dobu kada većinu vremena provodi upravo urešen takvim pridjevima. I ime Nedib zvuči sasvim pristojno i muslimanski, ali ono ne označava ništa drugo do osobu punu ožiljaka i brazgotina, dok je Hašim tek osoba koja nešto drobi ili mrvi. Ili, jednom riječju, przni.

U bosanskih se muslimana dešava i to da tek rođena djevojčica postane supruga, što je značenje imena Zevdžeta, ili da pak roditelji rode sebi roditelja. A to se desi kada svome sinu date imeValid ili kćerki Valida.

Teško je povjerovati da roditelji koji svoju kćerku nazovu imenom Zevkija znaju šta to znači. Jer, značenje tog imena – ukusna za uživanje i slasna – ne samo da zalazi u gastronomske sfere već ima i erotske konotacije, što ni u kom slučaju ne korespondira sa Kur’anom i Predajom.

Pored ovih imena, a koja imaju kakvo-takvo značenje, postoje i imena koja je teško prevesti a da ostanu u istom rodu u kojem su kod nas. Tako je Nisvet u bosanskih muslimana muško ime, ali ono znači žene. I hajde, ko može sad od toga a da ne traži pomoć hirurga-plastičara i hormonalnu terapiju, napraviti muški rod? Isto je i sa ženskim imenom Ridžala. Ono u prijevodu znači ljudi,muškarci.

U Bosni su česta imena koja označavaju neko zanimanje. Tako imamo radnika (Amil/a), čuvara (Asim/a), pomagača (Azir/a), sudaca (Hakim/a), glasnika (Mursel/a), pjesnika (Nazim/a), kontrolora ili revizora (Nazir/a), pisara ili crtača (Rasim/a), liječnica (Asija), učiteljica (Muediva), zapovjednika na vodi (Admiral), pa čak i ortopeda (Dabir)!

I nebeska tijela i pojave uvukle su se u kuće bosanskih, ali i drugih muslimana. A ona su, nema sumnje, lijepa. Ajnur je mjesečev sjaj, Behram Mars, Huršid i Šemsa su Sunce, Kamer Mjesec, a Nudžeim je zvjezdica. Žensko ime Bedrija znači pun Mjesec, a Jilduza zvijezda. Naravno, nisu zaboravljene ni boje i cvjetovi: Ćatib je tamnosiv, Edhem crn, Samra i Sevda mrke ili crne, Pemba ružičasta, Zerdaje žuta. Đulaje ruža, Rejhan/a bosiljak, a Server čempres.

Aid, omiljeni gost i kao po nekom pravilu, imena koja nam zvuče najrogobatnije imaju najljepša značenja, i obratno. Malo ko se odluči svojoj kćerki dati ime Kuraheta. Iako u našem jeziku izaziva sasvim druge konotacije, ono zaista ima jednostavno značenje – veoma pobožna. Isto je sa ovim, izvornim muslimanskim imenima: Behdžeta je ljepotica, Dirluka srce i duša, Džanfeza ona koja srce uveseljava, Džanuma je dušo moja!, Dževhermisala je urnek dragulja, Fatineta je dražesna, zanosna, Halisa čista, iskrena, otvorena, Hurmeta je dama, Nakbula draga i omiljena, Mubedžela je poštovana, Muenesa ljubazna, Mehfareta ponosna islavna, Melaheta lijepa, ljupka, Mušerifa je poštovana i cijenjena, Pakizanevina, čista, a Sundusa je svileni brokat.

Teško je povjerovati da su roditelji koji su dali svome sinu ime Dursum znali da ono znači prestar, ili da Dževlan znači lutalica, da je Samir noćni zabavljač, Ibrišim svilen konac, a Mensudzaboravljen?! Imamo i žena koje se zovu zviždaljka ili pištaljka (Ćaniba), djevojka punih, oblih grudi (Nahida), sredovječna žena (Nasveta), ona koja dobro trči (Seniba), luster iliukrasna svjetiljka (Sureja), putnik ili turist (Sevaha), okrnjena i načeta (Mudžalefa) te potpuna ili cjelovita (Selima). (Piše: Snježana Mulić-Bušatlija)

Iz knjige “Muslimanska lijepa imena” dr. Šefika Kurdića vam donosimo par odabanrih odlomaka koji obrađuju ovu tematiku.

Mijenjanje imena

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je mijenjao neka imena zbog određenih razloga, iako ta imena nisu imala ružno ili negativno značenje. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zami­jenio jedne prilike ime Berra u Džuvjerijja, a druge prilike je to isto ime zamijenio imenom Zejneb.

Abdullah b. Abbas, r.a., prenosi predanje u kojem kaže: „Džuvjerijja se zvala Berra, pa joj je Allahov Posla­nik, s.a.v.s., promijenio ime i nazvao je Džuvjerijja, jer je prezirao da kaže: ‘Otišao od Berre!’“[21]

U predanju Muhammeda b. Amra b. Ataa se navodi: „Dao sam kćerki ime Berra, pa mi je Zejneb, Ebu Selemina, r.a., kćerka, rekla: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se nadijeva to ime. Ja sam se zvala Berra, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemojte sami sebe hvaliti, jer Allah najbolje zna ko je od vas bogobojazan!’ Upitali su: ‘Kako ćemo joj dati ime?’ Odgovorio je: ‘Dajte joj ime Zejneb!’“[22]

Inače, ime Berra ima lijepo značenje. Ono, naime, znači: čestita, bogobojazna. Vjerovjesnik, s.a.v.s., očito nije htio kazati da odlazi ili se udaljava od čestite i bogo­bojazne, te je, otuda, izbjegavao davati to ime; ako bi neka od žena imala to ime, on bi ga mijenjao u neko drugo. Drugi razlog, jasno uočljiv iz drugog predanja,leži u tome da se ne uzoholimo i ne počnemo vjerovati kako je osoba s tim imenom čestita, pobožna i neporočna!

Mijenjanje imena u još ljepše ime

Imam Buhari je jedno poglavlje svoga Sahihanaslo­vio: Mijenjenje imena u još ljepše ime.Prvi hadis koji je u tom poglavlju citirao je hadis Sehla b. Sa’da, r.a., koji je upravo spomenut.[23] Dakle, jedan od ashaba je dao jedno ime djetetu, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., dao drugo, još ljepše ime.

Tako poznati tabiin Seid b. Musejjeb prenosi da je njegov otac došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji ga je pitao: „Kako se zoveš?“, na što mu je on odgovorio: „Hazn“ (Tvrd, grub, hrapav, tužan, neveseo). Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je, na to rekao: „Ti si Sehl!“ (lagahan, pode­san, zgodan). Međutim, on se nije složio s Poslanikovim, s.a.v.s., prijedlogom imena, rekavši: „Neću promijeniti ime koje mi je moj babo dao!“ Prenosilac ovog hadisa, njegov sin Seid b. Musejjeb, konstatira: Još uvijek nam je u porodici grubost, strogost i nemilosrdnost”,[24] želeći time kazati da i samo ime emanira osobine oko sebe zavi­sno od toga kakvo značenje ima.

Mijenjanje imena ružnog u ime lijepog značenja

Treba, svakako, izbjegavati imena koja imaju ružna značenja ili koja prizivaju zlo, kao na primjer Rat, Ratko i si., što smo mogli iskusiti najbolje na svojoj koži, od ljudi sa imenima poput: Ratko, do prezimena Koljević i si. Otuda je Poslanik islama, s.a.v.s., u predanju koje pre­nosi Alija b. Ebi Talib, eksplicite upozorio na to. Naime, kada je Fatima, r.a., rodila Hasana, r.a., došao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i upitao kako su ime dali djetetu. Oni su odgovorili da su mu dali ime Harb/Ratko, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., reagirao i rekao: „Ne, on je Hasan!“ Kada je rođen Husejn, r.a., ponovo su mu dali ime Harb/ Ratko,pa je Poslanik, s.a.v.s., na isti način reagirao i dao mu ime Husejn.[25]

Naravno, ukoliko se djetetu dadne ime koje, uistinu, ima ružno značenje, musliman je dužan promijeniti ga kada dođe do takvih saznanja. To zaključujemo na temelju hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji prenosi Abdullah b. Omer, r.a. Naime, jednoj ženi je bilo ime Asija/ Griješnica,pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., promijenio ime, rekavši: „Ti si Džemila/Ljepotica!”[26]

Zabranjena i pokuđena imena

Poslanik islama, s.a.v.s., je upozorio na neka imena, naglasivši da ih ne dajemo svojoj djeci. To su: Efleh, Rebah, Jesar i Nafi. Semure b. Džundub, r.a., kaže: „Alla­hov Poslanik, s.a.v.s., nam je zabranio da svoje sluge nazivamo nekim od četiri imena: Efleh, Rebah, Jesar i Nafl’!“[27]

Međutim, očito je da se ovdje ne radi o apsolutnoj zabrani, nego o jednoj vrsti preporuke, zbog toga što postoji predanje u kojem se vidi da to Vjerovjesniik, s.a.v.s., nije strogo zabranio, nego je htio zabraniti, ali je, ipak, odustao od toga. Ovo možemo argumentirati predanjem Džabira b. Abdullaha, r.a., u kojem se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, je htio zabraniti nadijevanje imena Jala, Bereke, Efleh, Jesar i Nafi i imena sličnih njima. Međutim, nakon toga ih više nije spominjao i ništa o njima nije govorio.

Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro, a da ta imena nije zabranio. Poslije ih je Omer, r.a., htio zabraniti, ali se naposljetku okanio te namjere”.[8]

Najružnije ime

Najružnije i najponiženije ime kod Allaha je ono koje označava vladara. Samo je Uzvišeni Allah Vladar. Pogo­tovo kada se kaže „kralj kraljeva“ ili „car careva1’. To jasno vidimo u predanju Ebu Hurejre, r.a., u kojem Vjerovje­snik, s.a.v.s., jasno naglašava: „Najponiženije ime kod Allaha je ime čovjeka koji sebe nazove kraljem kraljeva!1′ U drugom predanju stoji: „Vladar je isključivo Allah!11 Sufjan b. Ujejne, tumačeći ovaj hadis, kaže: „To je kao kad neko sebe nazove šahin-šah (vladar vladara)!1130

[21] Hadis bilježi Muslim u Sahihu.Uporedi: Muslimova zbirka hadisa, 2/459, hadis br. 1406.

[22] Muslimova zbirka hadisa,2/460, hadis br. 1407.

[23] Uporedi: Ibn Hadžer, Fethul-Bari,10/591.

[24] Hadis bilježi Buhari u Sahihu:.78 – Kitabul-edeb, 107 – Babu ismil- hazn, hadis br. 6190.

[25] Ovaj hadis bilježi Buhari u El-Edebul-rnufredu,2/288, hadis br. 823 i Hakim u Mustedreku,3/165 i ocjenjuje ga vjerodostojnim predanjem a sa njim se slaže i hafiz Zehebi.

[26] Hadis bilježe Muslim u Sahihu(38 — Kitabu-l-adab, 3 – Babu istih- babi tagjiri-l-ismi-l-kabihi ila hasenin, hadis br. 2139); Ebu Davud u Sunenu(Kitabu-l-edebi, 67 – Babun fi tagjiri-l-ismi-l-kabihi, hadis br. 4952); Tirmizi u Sunenu(44 – Kitabu-l-edebi, 66 – Babun ma džae fi tagjiri-l-esami, hadis br. 2838 i ocjenjuje ga kao hasenun- garibun) i Ibn Madže u Sunenu(33 – Kitabu-l-edebi, 32 – Babu tagjiri-l-esmai, hadis br. 3733).

[27] Muslimova zbirka hadisa,2/461, hadis br. 1410.

[8] Muslimova zbirka hadisa,2/462, hadis br. 1412.

Iz knjige “Muslimanska lijepa imena”

Autor: dr. Šefik Kurdić

(islamzivot.com)