Psihologija namaza: Uskladite svoj bioritam kroz namaze

MIRADŽ VJERNIKA
Namaz

Namaz je stub vjere, a vjera je stub života. Stoga klanjanje namaza u njegovo određeno vrijeme održava taj isti život na visokom nivou. Jer nema drugog Gospodara tog istog života kao i smrti od Allaha, dž.š., koji je naredio namaz. Zašto je namaz dat i određen u vrijeme Kur’anom naređeno? Zašto se u Kur’anu, a.š., upravo potencira klanjanje u njegovo određeno vrijeme? Stoga što je učinak tog i takvoga namaza najveći, upravo u to naređeno i određeno vrijeme.

Ako bolje razmislimo i ako se možemo i znamo samoopažati, uvidjet ćemo, da se u vremenima određenim za namaz, događaju promjene na planu osobnog osjećanja i doživljavanja.

Prvo što možemo primjetiti jeste jedna pospanost i pad aktivacije. Zašto upravo u to vrijeme? To je pitanje koje još čeka odgovor. Pitanje, zašto je namaz određen u to vrijeme, čini se interesantnim s pozicija kauzalnosti odnosno uzročnosti.

O Bioritmu – Čovjek ima određeni bioritam u toku 24 sahata

U tom periodu se smjenjuju vremena budnosti i pospanosti. Taj bioritam je također od Nekoga određen, kao i utjecaj hiljadugodišnjeg taloženja i nakupljanja navika u ljudskom ponašanju i doživljavanju. Postoji pet perioda u toku 24 sahata u kojima dolazi do ovog smjenjivanja sa statusa budnosti na nivo (ili status) spavanja i pospanosti. To je jedan prelaz ili promjena sa višeg nivoa budnosti ili aktivacije na niži nivo. Ukoliko čovjek u tom vremenu stane na namaz, jednostavno briše taj pad aktivacije poput potiskivanja negativnih doživljaja. To ne znači da će ga to brisanje i potiskivanje pada aktivacije koštati kao kod negativnih doživljaja, nego jednostavno taj umor, pospanost i pad aktivacije nestaju. Izlazak i zalazak Sunca djeluju na čovjeka. Takva jedna promjena mora utjecati na čovjeka, na njegov cjelokupni psihofizički status. Zašto je namaz naređen u ta vremena koja se apostrofiraju u Kur’anu?

Zato, između ostalog da bi čovjek dočekao te promjene (bioritma) spreman i udešen za njih, tjelesno i duševno. Da one ne bi izazvale negativne promjene kod čovjeka. Nemoguće je da čovjek bude neovisan o izlasku i zalasku Sunca.

Takva jedna međuplanetarna promjena ne može a da ne ostavi traga na stanovnike jedne od tih planeta – zelene planete Zemlje. Čovjek, kao svjesno biće, za razliku od životinja, treba onemogućiti preplavljivanje sopstvenim strastima. Ujutro, prije izlaska Sunca, ustajanje iz postelje ima višestruku ulogu. Onemogućiti spavanje samome sebi u to vrijeme je od velikog značaja i koristi. Naukom je dokazano, da najveću količinu snova sanjamo upravo u to vrijeme. San, ukoliko je negativan po nas, zna utjecati na raspoloženje tokom čitavog dana. Zrak, a to je naukom dokazano, je također u to vrijeme najpročišćeniji i najzdraviji. Ukoliko odemo na taj namaz u džemat, tj. džamiju što nam Muhammed, a.s., u hadisu dušebrižnički preporučuje, onda smo postigli dvostruki efekat. Što se tiče sna općenito čovjek i u njemu treba da bude umjeren kao i u hrani. Previše sna dovodi do još veće pospanosti, lijenosti, dezaktiviranosti, “umrtvljenosti.“ Čovjek, koji samo leškari i često zijeva nalik je na životinju, koja je nakon hranjenja, usmjerena kako će i gdje će se smjestiti da se dobro naspava.

Dakle, prije izlaska Sunca (“i prije njegova zalaska”) potrebno je da čovjek ustane, razbudi se, onemogući loše snove, izgladnjuje strasti i da klanja namaz u propisano vrijeme.

Bioritmične promjene koje se javljaju u čovjeku izlaskom i zalaskom Sunca se prethodnim klanjanjem ublažavaju i niveliziraju. Namaz je, dakle, predviđen u vrijeme velikih promjena da bi ih čovjek dočekao spreman. Namaz stabilizira, smiruje nervni sistem i fizički relaksira.

Preuzeto iz knjige: Psihologija namaza

Autor: Elharun Selimović

Izvor:Sandžakpress.net