Riječ-dvije o bradi

1. Nošenje brade vjerski je propis; ruganje vjerskom propisu djelo je koje izvodi iz islama.
2. Svi vjerovjesnici i poslanici nosili su bradu.
3. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je gustu, ali ne izrazito dugu bradu.
4. Brijanje brade nije dozvoljeno prema jednoglasnom mišljenju prvih učenjaka.
5. Onaj ko pusti da mu brada izraste i bude duža od brkova, koji se krate, izvršio je Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijest: “Pustite bradu, a kratite brkove.”
6. Ne postoji nijedan hadis u kojem je jasno određeno da brada mora biti određene dužine.
7. Da dužina brade nije šerijatom određena, smatraju sljedeći učenjaci: Ibn Sirin, Tavus, Ata, Katada, Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, el-Badži, el-Gazali, Ibn Rušd, el-Kadi Ijad, Ibnut-Tin, el-Kurtubi, Ibn Džerir et-Taberi, Ibn Hadžer el-Askalani, ez-Zurkani, šejh Salih el-Megamisi, šejh Halid el-Muslih (Ibn Usejminov zet), dr. Vehba ez-Zuhajli, dr. Jusuf el-Kardavi, šejh Muhammed ed-Dedv, šejh Muhammed eš-Šaravi, šejh Alija et-Tantavi, šejh Selman el-Avda i neki drugi.
8. Odbaciti čovjeka zato što nema dugu bradu dokaz je površnog shvatanja vjere i prvi korak ka nipodaštavanju ljudi.
9. Musliman ne smije dozvoliti da se zbog brade divi sam sebi i da misli da je zbog brade bolji od drugih muslimana.
10. Oni koji ne nose bradu trebaju je pustiti, a oni koji je nose ne smiju svojim ponašanjem omraziti ljudima vjeru i sunnet Poslanika islama, sallallahu alejhi ve sellem. Drugim riječima, trebaju opravdati sunnet koji prakticiraju.

Abdurrahman Kuduzović