Rođenje Djevice Marije – Allah ju je sačuvao od šejtanskog dodira i došaptavanja

Piše: dr. Ali el-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Svemogući Allah spomenuo je rođenje i pojavu Isa, a.s., spominjući rođenje njegove majke, kako bi objasnio zabludu u koju vjeruju kršćani da je on Božji sin. Stil Kur’ana je takav da on istovremeno daje odgovor i opovrgava tu zabludjelu doktirnu objašnjavajući precizno Isaovo, a.s., porijeklo. Kršćani tvrde da je Isus Božji sin, a Isus je imao majku koja se zvala Marija ili Merjem, a Marija je imala majku i oca koji su opet imali svoje majke i očeve, i tako redom sve do Adema, a.s., pa, kako onda on može biti Božji sin? Uzvišeni Allah, objavio je: ”Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”

Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Ali Imran, 35-36.)

Zbog toga je Allah ovdje spomenuo brak između Imranove žene i Imrana, rekavši: ”Kada Imranova žene reče”, aludirajući na Merjemine roditelje. Ovdje nije spomenuto ime Merjemine majke zato što se Isaovo, a.s., porijeklo vraća njegovoj majci Merjemi, a zatim njezinom ocu, a ne njezinoj majci, jer se porijeklo veže za očeve, odnosno mušku lozu. Stoga se kaže: Isa ibn Merjem bint Imran – Isa sin Merjemin koja je kćerka Imranova -, a ne kaže se: Isa ibn Merjem bint Hanna – Isa sin Merjemin koja je kćerka Hanne, kako se zvala Merjemina majka. A uz Isaa, a.s., spominje se njegova majka, jer on nije imao biološkog oca, dok se uz njegovu majku spominje njezin otac Imran. Pa, pošto se Isaovo, a.s., porijeklo ne veže za Merjeminu majku, onda Kur’an nju spominje samo kao Imranovo ženu.

Allah spominje stanje koje je karakteriziralo Hanninu trudnoću sa djevicom Marijom, te njezino rođenje i odgoj. Čitalac primjećuje da je Merjem bila pod okriljem ibadeta i pobožnosti dok je još bila u trbuhu svoje majke, pa sve dok nije odrasla i dok je Allah nije odabrao za veličnastvenu stvar. Majka joj je, još u trudnoći, zavjetovala ono što je u njezinom trbuhu na službu Allahu, da se posveti isključivo ibadetu, molitvi i službi Bejtul-Makdisu (hramu u Jerusalemu), i da ne bude zaokupljen nečim drugim osim ibadetom i obožavanjem Svemogućeg Boga.

Imranova žena je željela da ono što je u njezinom trbuhu bude posvećeno samo Allahu i da bude oslobođeno svih okova ovoga svijeta. Željela je da njezino dijete postigne istinsku slobodu, na način da se oslobodi okova moralnog i duhovnog poniženja i porobljavanja, da ne bude rob strasti i hirova, da ne dozvoli da ga zarobi ovaj svijet i njegovi lažni ukrasi i da se izdigne iznad svih tih okova i prepreka koje ga ograničavaju i ometaju u njegovoj pokornosti Bogu. Ako je vjernik takav onda je on istinski slobodan, a ako nije takav onda je on rob dunjaluka, hirova i strasti.

Ova priča o Isaovoj, a.s., nani po majci otkrila nam je stanje srca Imranove žene ili Merjemine majke i iskreno vjerovanje (iman) koje je nastanjivalo njezino srce, pa je svoju pokornost i predanost Allahu željela iskazati najdragocijenijom stvari, djetetom koje je nosila u svojoj utrobi, a koje je zavjetovala i predala na službu Svevišnjem Bogu, da bude oslobođeno svih okova širka i robovanja bilo čemu ili bilo kome drugome osim Allahu, jer je istinski slobodan samo onaj ko je u potpunosti predan Bogu. Sve osim toga je ponižavajuće ropstvo makar se prikazivalo u obliku slobode, kao što je objasnila Isaova, a.s., nana u svojoj molitvi i dovi koju je uputila Onome Koji sve čuje i sve zna.

Imranova žena rodila je žensko

U Kur’anu dolazi: ”Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko.” Imranova žena čekala je dječaka, jer su zavjetovanja hramu bila vezana samo za mušku djecu koja su služila hramu i bili potpuno predani ibadetu i pobožnosti. No, pošto je rodila žensko, Imranova žena se obraća dovom Allahu i kaže: ”Gospodaru moj, rodila sam žensko”, kao da se time željela izvinuti što nije rodila muško dijete koje bi moglo obavit zadatak za koji se zavjetovala. Nakon toga u ajetu dolazi rečenica: ”A Allah dobro zna šta je rodila.” Svrha ove rečenice je naglasiti i potvrditi Allahovo znanje o tome šta je Imranova žena rodila, jer Allah je znao šta je u njezinom trbuhu i onda kada se ona zavjetovala, Allah je znao spol njezinog djeteta prije nego je zatrudnjela i prije nego ga je rodila.

Allah je odredio da joj podari žensko dijete zbog mudrosti koju On zna, a Božje znanje je sveobuhvatno, On Svojim znanjem sve obuhvata i ništa se ne dešava bez Njegovog znanja. Allah je znao da će Imranova žena roditi žensko i da je to mimo njezinih očekivanja i volje.

”A žensko nije kao muško.” Ovo nisu riječi Imranove žene, već je to potvrda nepobitne činjenice koju je Allah želio objasniti na ovom mjestu. Ova rečenica, posebno u kontekstu u kojem je došla – a to je zavjetovanje onoga što je u trbuhu Imranove žene na službu Allahu i služenju u hramu -, znači da muško nije kao žensko, jer se u pogledu službe hramu i posvećivanja ibadetu i molitvi, ne mogu izjednačiti muškarac i žena. Takva služba zahtijeva dodatni napor, snagu, izdržljivost i stpljenje, tako da žena ne može odgovoriti tom zadatku kao muškarac, jer je on jači, energičniji i izdržljiviji od žene.

Dali su joj ime Merjema

U Kur’anu dolazi: ”Nadjela sam joj ime Merjema”, i ovo je jedino žensko ime koje je spomenuto u Kur’anu, dok se druge žene spominju po svojim nadimcima, poput: Majka Musaa, a.s., (Ummu Musa), Musaova, a.s., sestra (Uht Musa), Žena faraonova (Imre’etu fir’avn), itd. Ime Merjema ili Marija, na njihovom jeziku je značilo – pobožna. Imranova žena je željela da njezino dijete bude pobožno i pokorno Gospodaru svjetova. Nadjevanje takvog imena djetetu odmah po rođenju ukazuje na njezinu potpunu svjesnost cilja koji želi postići sa djetetom, od trenutka kad je poželjela da rodi dijete, zato je požurila da joj dadne takvo ime, sa punim optimizmom i nadom.

Allah je sačuvao Merjemu od šejtanskog dodira i došaptavanja

U Kur’anu dolazi: “I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Ali Imran, 36.) Još uvijek je ovaj govor povezan sa skrušenim i iskrenim dovama Imranove žene koje je uputila Gospodaru svjetova da njeno dijete učini blagoslovljenim i da ga čuva od prokletog šejtana. Jer, Allah, dž.š., je nabolji čuvar, On je od milostivih najmilostiviji i najmudriji Gospodar. U ovoj dovi Imranove žene krije se aluzija na njezinu želju i nadu da joj Allah čuva kćerkicu dok ne odraste i dok joj ne podari potomstvo.

I Allah je uslišao njezinu dovu i sačuvao je i Merjemu i njezinog sina Isaa, a.s., od prokletog šejtana. Prokleti šejtan nije imao puta i pristupa Merjemi i Isau, a.s., čak nije uspio dotaknuti ni Merjemu ni njezinog sina Isaa, a.s., prilikom njihovog rođenja. Ovu nepobitnu istinu potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nijedan čovjek nije rođen a da ga šejtan nije dotaknuo, pa zbog straha od tog dodira zaplače (zavrišti), osim Merjeme i njezinog sina Isaa, a.s.” Zatim je Ebu Hurejre, r.a., proučio spomenuti ajet iz sure Ali Imran: “I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Buharija i Muslim)
saff.ba