Savjet najdražoj…

Voljena moja sestro u islamu, ti koja si još pupoljak mirisne ruže, pupoljak koji zovemo djevojka. Prije svega, želim da znaš da te volim u ime Allaha, jer nas spaja velika stvar, a to je islam. Allah te čuvao i pomogao i bio zadovoljan tobom na oba svijeta! Hvala ti što brineš o stanju ummeta i molim Allaha da te obilato nagradi za tvoj trud i tvoj lijep nijet. Ovo ti piše jedna sekica iz mase, običan insan, udata dovoljan broj godina da imam lijepo bračno iskustvo da ti napišem nekoliko redaka. I ja sam nekoć bila pupoljak, zreo i nezreo, dovoljno zreo da krasim i mirišem u vazi muškarca koji je dostojan njegovati ubrani pupoljak, a istovremeno dovoljno nezrela da sam u vremenu curovanja bila “bračni muftija”. Prije svoje dvadesete i prije bračnog iskustva, nezrelo sam se usudila pričati o nečemu o čemu ništa nisam znala, i tako možda učinila nepravdu, ma koliko “mala” bila, nekome kome nisam smjela. Znaš, voljena moja, i sada, deset godina poslije, korim sebe zbog toga. Nisam imala pravo da govorim o onome o čemu nemam znanja ! Pišem ti kao neko ko sve posmatra sa strane, jer, iako svaki brak, život uopće, sa sobom nosi i pozitivno i negativno, nisam od onih koji će spominjati to negativno. Garantujem ti da moji najbliži, ni roditelji čak, nisu nikada od mene dobili ikakvu žalbu na muža. Također, smatram da imam divan brak, onakav kakav bi poželjela svaka žena. Upravo zbog ovoga, koristim ovaj izraz “sa strane”.

Naime, svaka djevojka vjernica sanja o skladnom braku, o hairli vjerniku koji će pomoći njen dunjaluk, a prije svega ahiret. Ali, lijepa moja, brak je nešto veoma ozbiljno, nešto što zahtijeva puno sabura i puno mudrosti. On itekako može biti lijep, ali se mora puno ulagati. Baš kao ružičnjak, izgledat će lijepo i mirisno samo onda kada se o njemu vodi računa i to detaljno. Jesi li ikada razmišljala o tome kako teško urediš ružičnjak i onda se jedno jutro probudiš i vidiš da je vjetar počupao mnoge ruže, da je jaka kiša savinula predivne latice ? Možda jesi, ali samo onda kada se probudiš i ugledaš tako nešto, pa vješto “zasučeš rukave”, možeš shvatiti ono o čemu razmišljaš. Svaki je brak predivan u svom početku. Ako je žena dovoljno mudra, sposobna i dovoljno naoružana saburom, a i muž isto tako, onda taj brak sa svakom godinom postaje sve bolji, poput predivne oaze u pustinji.. A šta onda kada nam manjka ovih osobina ? Ili smo u nekoj nemogućnosti da ih ispoljimo i praktikujemo? Nekada se i to desi. Nažalost, među nama ima onih koji su nedovoljno spremni za brak, da ne kažem da nismo edukovani u tom pogledu i da olahko shvatamo mnoge stvari. Naučiti živjeti u drugoj sredini, s drugim ljudima iz porodice tvoga muža, velika je umjetnost i umijeće! Znati ih poštovati na pravi način i postići da oni poštuju tebe, veliki je uspjeh. A ne znati to, pak, velika je šteta koja prouzrokuje patnju koja tinja i koja u bračni život unosi nešto poput vulkana: unutra se skuplja gomila problema, a onda, kada više ne bude moguće trpjeti, desi se strahovita eksplozija koja nosi velike posljedice. Zatim, u tom perodu dolazi do jednog stanja koje nekada izaziva potpunu bezvoljnost za životom, a to je trudnoća. Da, to divno stanje koje na svijet donosi novi maleni slatki život, sa sobom nosi mnogo jedva izdrživih situacija. Pa šta misliš zašto je onda Allah obećao toliku nagradi majkama, zašto je Džennet pod majčinim nogama i zašto je žena koja umre na porodu šehid? Upravo zbog žrtve koja se podnosi i tereta koji se nosi i svega onoga što ga prati. Samo to stanje tegobno je i psihički teško, a isto tako i nifas, zatim dojenje. Briga oko djece posebna je priča, posebna žrtva, koja sa sobom nosi neispavanost, stalnu borbu, mnoštvo suza i smijeha, a sve to rezultira posebnim psihičkim naporom koji se osjeti tek onda kada se proživi, tako da je i mene, tadašnjeg “bračnog muftiju” ostavila s “ljepilom na ustima” i probudila u meni neopisiv stid zbog onoga što sam tada pomišljala i govorila.

Sjećaš li se kako se saznalo o vrijednosti Ebu Zerra, radijallahu anha, kao muža ? Tako što su na jednom druženju žene pričale o svojim muževima. Ne, ovim nikako ne opravdavam da žena muslimanka priča loše o svom mužu, jer naši su muževi najprije vjernici, a zatim naši muževi, a nama su važni i vjernici i naše porodice, no samo napominjem da je uprirodi žena da nekada govore i o tome.

Svakako da trebamo paziti šta ćemo pričati, jer neko će biti bačen u Džehennem zbog riječi o kojoj nije vodio računa, a šta je ondas onim riječima i rečenicama o kojima smo vodili računa dok smo ih izgovarali?! Čuvajmo jedni druge na pravi način, savjetujmo jedni druge na pravi način! Nemojmo govoriti o onome o čemu nemamo znanja, jer ćemo tako nanijeti zulum mnogima, kako pojedincima, tako i zajednici, a bračna zajednica je sveta. I vjernici i vjernice trebaju ulagati u svoj brak, ono što je loše popravljati, a na hajru zahvaljivati Allahu i moliti Ga za bereket. Svoje stanje trebamo vagati vagom Kur’ana i sunneta, u pogledu bračnog života i života uopće postupati shodno postupcima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako pogledamo u njegov život, naići ćemo na simpatično ponašanje ljubomorne Aiše, radijallahu anha, koja je odlučno razbila posudu svoje inoće, koja je svojim smišljenim dogovorom sa Hafsom, radijallahu anha, udaljila svog muža od halala, koja se domišljato umiljavala svom mužu onda kada mu je došla u danu koji nije bio njen, a on, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao da joj je poklonjen od njene inoće, koja je pratila čovjeka koji nikada nije varao i lagao. Sve je to, mila moja, svojstveno ženi. Malo je onih koji razumiju ženu i njenu prirodu krivog rebra, ali hvala Allahu pa ih ima. Dovoljno nam je što naše pravo štiti Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Molim Allaha da razumijemo jedni druge, da tražimo opravdanje na osnovu života Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da jedni druge tom metodom savjetujemo! Molim Allaha da nas spoji na Havdu s onima koji su bili iskreni u ime Njega! Amin!

Minber.ba