Saznajte ko su stanovnici Dženneta

Da vidimo koje su to osobine koje vode u Džennet, a koje se spominju u ovoj suri

Svaki čovjekov postupak se veže za nagradu i kaznu, a rezultat činjena zla je propast i kazna prema težini učinjenog zla, dok je za dobro ishod dobro.

Kur’an o tome kaže: „Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!“ (Kur’an, Er-Rahman, 60)

”Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” (El-En’am, 160.).

Većina ljudi je zavarana trenutnim stanjem i blagodatima u kojim žive. Ne razmišljaju o posljedicama i konačnom ishodu svojih djela. Sura El-Mu’min je najbolji indikator za svakog vjernika pomoću kojeg može da se testira i utvrdi kojim putem ide. Svaki vjernik se trudi i nastoji da zadobije vječnu božiju milost i spas na budućem svijetu, a nagrada onima koji se trude nije ništa drugo osim Džennet!

Ako pogledamo život i postupke najbolje generacije muslimana, vidjet ćemo da su sav njihov trud i napori koje su ulagali bili usmjereni samo ka tom cilju. Često su imali običaj da upitaju Božijeg Poslanika, a.s., da im ukaže na djela koja će im priskrbiti Džennet. Kada je Aiša, r.a, majka svih vjernika bila upitana o tome kakav je bio ahlak Poslanika, a.s., odgovorila je: „Njegov ahlak je bio Kur’an“, a zatim bi učila suru El-Mu’min sve do ajeta „oni koji namaz čuvaju…“ i govorila bi „Eto takav je bio ahlak Allahovog Poslanika, a.s.“ (Bilježi ga Buharija u el-Edebu’-l-mufred, br.308)

Da vidimo koje su to osobine koje vode u Džennet, a koje se spominju u pomenutoj suri.

Iman/vjerovanje: „Ono što žele – vjernici će postići“
Klanjanje/obavljanje namaza skrušeno: „oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju“
Klonjenje nebitnih stvari koje nisu u domenu interesa: „koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju“
Izdvajanje iz imetka i dijelenje potrebnima: „i koji milostinju udjeljuju“
Čuvanje od nemorala, bluda i zabranjenih veza: „i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju“
Čuvanje povjerenja: „i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu“
Klanjanje namaza u njegovo vrijeme: „i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju“
A onda Kur’an zaključuje navedene osobine i kaže kakva nagrada čeka one koje to ispoštuju: „oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ (Kur’an, El-Mu’min, 1-11)

U navedenim ajetima nabrojane su osnove ibadeta i ahlaka/morala koje su ključne i koje određuju definiciju pojma vjernik/mu’min čime je jasno pojašnjeno šta je to što se od svakog vjernika i vjernice očekuje.

Dio ajeta u kojem se kaže „postići će šta žele“ odnosi se, prije svega, na ahiret, ali to nikako ne znači da praktikovanjem navedenih stvari i težnjom da se iste ugrade u lični moral i ponašanje, ne može ostvariti sreća i na dunjaluku. Mnoštvo je primjera koji govore u prilog tome da su ispravno vjerovanje i život uređen po navedenim principima, jedinku i zajednicu odvele do sreće na ovom svijetu.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije