Šesnaest malih i velikih životinja spomenutih u Kur’anu
Kur’an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore o glavnim dijelovima prirode: zemlji, vodi, životinjskom i biljnom svijetu i vremenu. Šest sura u Kur’anu nosi nazive po različitim Allahovim stvorenjima: El-Bekara (Krava), En-Neml (Mravi), El-Fil (Slon), En-Nahl (pčela) i El-Ankebut (pauk), a životinjski svijet se u Kur’anu i hadisima spominje u različitim kontekstima.
Brojne su mudrosti spominjanja životinja u Kur’anu i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. One uključuju i mudrosti šerijatskopravne prirode, budući da se za status životinja vežu određeni fikhski propisi, počev od konzumiranja njihovog mesa, korištenja životinja u svrhe lova, držanja u vlasništvu, itd.
Razlozi njihovog stvaranja su po islamskom učenju slijedeći:
– Sastojci prirode su stvoreni radi čovjekove dobrobiti i njemu su stavljeni na raspolaganje: “On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.“ (Kur’an, El-Bekara, 29.)
– Sastojci prirode dokazi su Allahove moći:“On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“ (Kur’an, El-Mulk, 15.)
Važno je napomenuti da se islamski metod korištenja prirodnih resursa i edeb u ophođenju prema drugim živim bićima ogleda u slijedećem:
– Prirodna bogatstva pripadaju svim ljudima. Prirodna bogatstva jedna su od najvećih blagodati Allaha prema čovjeku i stoga je Uzvišeni dao pravo svim ljudima da se njima koriste. Zato nije dozvoljeno da se njima koristi određena skupina, mimo drugih.
-Čovjek je zadužen za prirodu, ali nije njen vlasnik. Zabranjeno je nepotrebno nanositi bol drugim živim bićima, izuzev u stanju nužde i potrebe.
Prenosi se od Hišama ibn Zejda ibn Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: „Ušao sam jednom sa svojim djedom Enesom ibn Malikom, r.a., u kuću El-Hakima ibn Ejjuba. Vidjesmo tu neke ljude kako kao metu gađaju kokoške. Enes im reče: „Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, zabranio je da se (kao meta) postavi neka domaća životinja i da se gađa.“ (Muslim)
U ovom članku ćemo spomenuti 16 životinja i insekata spomenutih u Kur’anu, uz navođenje pojedinih ajeta u kojima se one spominju.
Pčela: „Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.“, En-Nahl, 68-69.
Krava: “Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih – pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali.”, Jusuf, 46.
Kamila: „Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene,“ El-Gašijah, 17.
Slon: „Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!“, El-Fil, 1.
Pauk: „Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!“ El-‘Ankebut, 41.
Konj: „Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.“, Ali Imran, 14.
Zmija: „Baci štap svoj!” I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!“, El-Kasas, 31.
Ptica: „Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Milostivi drži; On, zaista, sve dobro vidi.“, El-Mulk, 19.
Ovca: „A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?” “Ovo je moj štap” – odgovori on – “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.“, Ta-ha, 17-18.
Pas: „I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.“, El-Kehf, 18.
Gavran: „Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.“, El-Ma’ide, 31.
Magarac: „i konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras – a stvoriće i ono što ne znate.“ En-Nahl, 8.
Mrava: „I kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!”, En-Neml, 18.
Koza: „i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: “Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?” Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite.“, El-En’am, 143.
Kit: „I riba (kit) ga proguta, a bio je zaslužio prijekor, i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.“ Es-Saffat 37:142-144.
Mušica: „O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!”, El-Hadždž, 73.
Piše: Nedim Botić/Saff.ba