Sihirbazi uvijek ostavljaju svoje znanje u nasljedstvo

Sihirbazi ne umiru dok nekome ne ostave svoje znanje! Koliko puta ste čuli konstatacije ove vrste! ? Ne možemo kazati da su neistine, ali sušta istina sigurno nisu.

Autor: Almin Omerašević

Smrtni čas svakog čovjeka je unaprijed određen i neće biti promijenjen njegovim grijcšenjem. Istinu je rekao Al lah, dž.š., u riječima: “Kad bi Allah ljude zbog grijehova nj ihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlj i ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu n i odgoditi ni ubrzati .”(24)

Riječ je o nečemu drugom. Sihirbazi sklapanjem ugovora sa džinima samo naizgled imaju glavnu riječ, a u stvarnosti su njihove sluge koje nemaju pravo odlučivanja o ispravnosti djela. Njihova sloboda se svodi na izbor osobe kojoj će napraviti sihir. “Ugovor sihira” je ugovor zasnovan na mržnj i, a nikako na obostranoj želji.

Rezultat svega spomenutog je taj da džini neće dopustiti čovjeku prekidanje ove veze. Obećavat će mu svako dobro, prijetit će ugrožavanjem njegove porodice, i na kraju, ono što će imati najveći utjecaj, prijetit će, pa i smrću, samom sihirbazu. l ovo nas dovodi do pitanja o “produžetku vrste”.

Uvjetuju li ovo džini, sihirbazi sc sigurno neće oduprijeti, i iz panike koja ih obuzima (posebno one starije) po svaku cijenu pokušavaju pronaći svoga nasljednika. Pronaći će ga u svakom zavidniku, gtješniku.

Sihirbazi i sami mogu biti inicijatori vrbovanja novih članova. Ovo čine iz ubjeđenja da je biti sihirbaz nešto uzvišeno ( šejtan im sihir takvim predstavi).

To će učiniti prvenstveno sabiri sa velikim autoritetom među džinima. Džine koje su imali u svome vlasništvu ( hadime) ostavljaju svome nasljedniku, a oni će služiti nasljednika identično kako su to čini li i sa svojim prvim gospodarom. l onda kada slušamo o “veličini” nekog hodže, čujemo kako je njegov otac bio najjači, kako je imao najbolje knjige.

l sve knjige je ostavio svome sinu, kćerki. Naravno sve ovo nema veze sa razumom. Svakome je jasno da sin dobrog hirurga neće biti hirurg ukoliko mu otac u nasljedstvo ostavi knjige preko kojih je on stekao to zvanje. Rješenje zagonetke svakako nije nasljeđivanje knj iga, nego onoga što dolazi uz knjige – nasljeđivanje džina. Ovo stanje se može opisati i drugačijim, obrnutim redoslijedom. S obzirom da džini žive daleko više od ljudi i da su sihirbazi u ovoj vezi potčinjeni, a nikako oni koji vladaju, možemo kazati da, u stvari, džini ne bivaju naslijeđeni nego da oni u nasljedstvo dobivaju nove sihirbaze.( ! ) Za sihirbaze ne postoj i interesna grupa prema kojoj će usmjeriti svoje djelovanje i koju će ugrožavati više nego druge. Imućstvo ili neimaština, snaga ili slabost, životna harmonija ili haos, zdravlje ili bolest.

Ništa od spomenutog nije presudno da bi se neko našao na udaru sihirbaza, ili da bi bio sačuvan njihove smutnje. Dovoljno je da čovjek živi, postoj i na ovome svijetu. Sihirbaz će već pronaći nešto što će mu zasmetati i zbog čega će iskazati svoj gnjev i mržnju na muškarcu, ženi, starcu, pa čak i djetetu.

Samo zbog jednoga će ljudi biti sigurnij i i u prednosti nad drugima. Najjače oružje i najbolj i štit čovjekov je snaga vjere u Allaha, dž.š., Milostivog, Zaštitnika i Pomagača. Što čovjek bude bliži Allahu, dž.š., šejtani (od ljudi i džina) će ga više mrziti i više će ga napadati. Ali njihova mržnja i napadi neće poraditi rezultate. ( ! ) Sihirbazi ni sami nisu zaštićeni od svoga znanja i djelovanja. Njihov život se odvija pod konstantim pritiskom nametnutim im od džina i šejtana.

U ovakvom stanju bivaj u prisiljeni da čine djela sihira više i češće nego što bi to i sami željeli. I tada prave greške. Pogrešnim pripravljanjem sihira, sihir se može desiti (zadržati, vratiti) samom sihirbazu i l i njegovoj porodici. Zatim je moguća situacija da bolesnik ode drugom sihirbazu tražeći lijek. Dotični tada pravi novi sihir koj im zaprijeti, i li već prije ugrozi nekoga iz sihirbazove porodice, i njegovo nepostavljanje ( ili u drugom slučaj u skidanje) uvjetuje skidanjem sihira sa bolesnika. I treća, ponovo nepogodna situacija za sihirbaza jeste kad bolesnik ode tražiti l ijeka kod onih koj i l iječe dozvoljenim ( Kur’ ansko-sunnetskim) metodama.

Učeći Kur’ an nad bolesnikom, učači uplaše, povrijede ili ubiju nekog od napadača. Desi li se ovo, džini će se najvjerovatnije osvetiti sihirbazu, jer on ih je svjesno učinio žrtvama svoj ih nastojanja.

Izvor: ”Kur’anska hamajlija” – Almin Omerašević

www.islam-iman.com

Bilješke:

204- En-Nahl, 6 1 . (Vidjeti i 45 . aj et sure Fatir koji na skoro identičan način govori o “određenom času”)