Skraćenice na FB – ko još ima vremena za cijele riječi

Ne mogu da se ne zapitam koliko smo postali površni da i osjećaj žaljenja izražavamo skraćenicama.

Piše: Nataša Gaon – Grujić

Dok sam čitala odličan tekst ”Opet pobijedi, prezimenjače Dragane”, Zvonimira Nikolića, tekst o odličnom glumcu, ali o tome kako su pojedini mediji već par puta proglasili Dragana Nikolića mrtvim, nisam mogla da ne primijetim, kako su čitatelji tih istih portala na neistinitu vijest reagovali ispisivanjem komentara koji glasi – R.I.P. (Rest in peace).

Ne mogu da se ne zapitam koliko smo postali površni da i osjećaj žaljenja izražavamo skraćenicama. Za one koji ne znaju, R.I.P bi se prevelo kao ”počivaj u miru”, ali ko još ima vremena za ipisivanje ovih riječi, jer brže je, lakše je napisati – R.I.P.

RIP-ovati, tugovati

I tako ljudi R.I.P –uju i ispade, kao, tuguju.

R.I.P-ovali su i na vijest o smrti nekih dragih umjetnika, ali iz poštovanja prema njima i njihovim porodicama, degutantno bi bilo navoditi njihova imena.

Čini mi se da se ljudi sve manje koriste riječima, rečenicama, da iskažu svoja osjećanja sreće, tuge ili čuđenja, pa koriste, naročito na društvenim mrežama skraćenice:

LOL : Laughing Out Loud – znači smijemo se glasno, nešto nam je baš smiješno.

OMG : Oh my God ili O, moj Bože – znači čudimo se, ili smo pozitivno iznenađeni.

Čak se i obraćanje Bogu svelo na skraćeni pisani oblik, aBd.

aBd : Ako Bog da – znači molimo Boga, ili ističemo da je sve u Božijim rukama.

Prošle godine je moja mlađa kćerka polagala prijemni ispit za upis na fakultet. Većina ispitnih pitanja bila su formulirana kroz ponuđene odgovore pod: a), b), c) ili d) , a budući studenti su morali zaokružiti jedan od ponuđenih odgovora. Prepričala mi je kako se njeg drug, koji se nije najbolje pripremio za prijemni, odlučio koristiti svojom mantrom, te odgovarao kroz pitanja redoslijedom a) b) d) – ako Bog da, jer ko će mu u tom trenutku više pomoći od samog Boga. Ne znam da li je položio prijemni.

Neizrečene riječi

Riječi koje nam služe da ih ispisujemo, da ih izgovorimo, da istim opišemo, vizualiziramo svoja osjećanja, ostaju nam neopisane, neizrečene.

Primijetila sam da sve više ljudi, naročito ako im se desilo nešto lijepo, taj osjećaj opišu na sljedeći način: ”Nemam riječi da opišem kako se osjećam”. Ruku na srce, zaista postoje određena osjećanja koja nam oduzmu riječi, ali ipak sam ostala začuđena kada je posjetiteljica jednog sajma na novinarsko pitanje: ”Da li Vam se svidio sajam i ono što je pružio?”, odgovorila: ”Sajam je odličan, ma nemam riječi da opišem.”, i tako sajam osta neopisan, a i njegova ponuda.

Svim je jasno da nam ovaj brzi tempo života, brzina protoka informacija, brzina kojom su nam dostupne vijesti, nameće i ubrzano ispisivanje riječi. Da vas ne lažem, i ja se koristim, naročito u poslovnoj korespondenciji, skraćenicama i baš sada mislim – ako mogu napisati ”Lp”, mogu i ”lijep pozdrav”, jer kada ispišem ovako punim riječima zvuči čitaocu iskrenije.

Obično mi najveći problem predstavlja završnica teksta, sada bih trebala napisati nešto čime ću zaključiti ove moje misli, i obično, u tom dijelu zablokiram. Dok mi nove riječi ne napune papir, ja sam ”skoknula” na FB i prvo šta sam vidjela je sjećanje na preminulu osobu, a ispod komentar R.I.P.

Eto, ne mogu bolje završiti ovaj tekst. Ljudi moji, koliko smo se mi otuđili od iskrenih ljudskih osjećanja, pa tako i od riječi i da se vratim na početak teksta – ozdravi nam Dragane Nikoliću, trebaju nam glumci, jer u vašim filmskim i pozorišnim komadima nema skraćenica, riječi su pune, a osjećanja čista.

Izvor: Al Jazeera