Šta nije dopušteno jesti od onog što ulovi pas

Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, pripovijeda: “Obratio sam se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Mi u lovu koristimo pse, pa je li to uredu?’ On je rekao: ‘Kada pošalješ svoje lovu poučene pse i spomeneš Allahovo ime, jedi ono što za te ulove makar i ubili lovinu, osim ako je počnu jesti – tada nemoj konzumirati meso ulovljene životinje jer postoji bojazan da ju je ulovio za sebe. Ako se tvojim psima pridruže psi koji nisu poučeni lovu, nemoj jesti ono što ulove.’”[1]

Ovaj isti ashab kazivao je: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kada lovim, pošaljem svoga psa i spomenem Allahovo ime!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mi: ‘Kada pošalješ svoga psa i spomeneš Allahovo ime pa ulovi, a zatim ubije lovinu i počne konzumirati njezino meso, nemoj ga ti jesti jer ju je pas ulovio za sebe.’ Rekao sam: ‘Ako pošaljem svoga psa i nađem s njim drugog psa, a ne znam koji je od njih ulovio?’ ‘Nemoj jesti to meso’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘jer si spomenuo Allahovo ime kada si odaslao svoga psa, a nisi spomenuo Božije ime u pogedu drugog psa.’ Upitao sam ga potom i o lovu pomoću luka i strijele, pa je rekao: ‘Ako pogodiš oštricom, jedi meso ulovljene životinje, a ako pak lovinu pogodiš pljoštimice i ubiješ je – to je ubijeno[2], pa nemoj jesti njeno meso.’”[3]

Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, prenosi i ovaj hadis: “Kada pošalješ svoga psa i spomeneš Allahovo ime pa on ulovi životinju i ubije je, jedi njeno meso. Ako pas pojede dio žrtve, tada nemoj jesti jer ju je ulovio za sebe. Ako se pomiješa s psima prilikom čijeg slanja nije spomenuto Allahovo ime pa ulove i ubiju, nemoj jesti meso te životinje jer ne znaš koji ju je od njih usmrtio. Ako odapneš strijelu na životinju pa je pronađeš dan ili dva nakon toga, a na njoj bude samo trag tvoje strijele – konzumiraj njeno meso, osim ako je nađeš u vodi – tada nemoj njeno meso jesti!”[4]

Ebu Saleba, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako odapneš strijelu na životinju i nađeš je kasnije, konzumiraj njezino meso ako se lovina nije usmrdjela.”[5]

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, dopušteno je da se lovi pomoću psa koji je poučen lovu, shodno kur’anskom ajetu: “Pitaju te šta im se dozvoljava. Reci: ‘Dozvoljavaju vam se lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu podučili, onako kako je Allah vas podučio. Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo sviđa račune.’” (El-Maida, 4)

Drugo, dopušteno je konzumirati meso životinje koju ulovi nedresiran pas ukoliko se žrtva zakolje prije nego što umre, na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ono što uloviš pomoću dresiranog psa, a spomenuo si Allahovo ime prilikom njegovog slanja – jedi meso te životinje; ono što uloviš pomoću nedresiranog psa a uspiješ preklati žrtvu prije nego što umre – i njeno meso jedi.”[6]

Treće, ako dresiran pas pojede nešto od žrtve, to onda nije dopušeno jesti jer je pas lovio za sebe; to je udavljeno.

Četvrto, ukoliko se obučenom psu u lovu pridruži drugi pas, nije dopušteno jesti meso te životinje; čovjek ne zna koji je pas ulovio: onaj prilikom čijeg je slanja izgovorena bismilla ili pak onaj prilikom čijeg slanja nije spomenuto Allahovo ime. Pa ipak, ako se ustanovi da je vlasnik onog drugog psa spomenuo Allahovo ime prilikom slanja svog psa, onda je taj ulov dopušteno konzumirati.

Peto, dozvoljeno konzumiranje mesa lovine koja je pogođena ošrticom strijele, za razliku od lovine koja je pogođena pljoštimice.

Šesto, ukoliko lovac rani žrtvu i ona pobjegne, njezino je meso dozvoljeno konzumirati, osim u dva slučaja: prvo, da je nađe u vodi, jer ne može pouzdano znati je li stradala od njegova oružja ili se pak ugušila; i, drugo, da prođe više od tri dana, pa se ulovljena životinja usmrdi.

Iz knjige: Enciklopedija zabrana u islamu 3 dio.

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović