Stav o prosjačenju

Pitanje:

Molio bih Vas da mi obrazložite šeri’atski aspekt danas aktualne, sve češće i sve veće, pojave prosjačenja i raznoraznih prosjaka. Naime, po našim džematima skoro da ne prođe dan da neko ne dođe pred kuću tražeći (isključivo novac) – nekad za sebe, a najčešće za nekog bližnjeg koji teško boluje. Najčešće pri tom imaju neke izgužvane i izbledjele papire, a lično sam u nekoliko slučajeva se uvjerio da varaju (jedan je čak iz službenog akta potpisanog od reisul-uleme iskružio njegov potpis i kopirao ga na tekst koji je sam napisao). Da li nam je grijeh vratiti današnje prosjake ispred vrata, jer su to većinom ‘profesionalci’, a s druge strane da li smo griješni ako se među takvima nađe neko ko je zaista potreban, pogotovo što je u narodu duboko uvriježen stav da je grijeh vratiti ispred kuće?

Odgovor:

Ne može se dati generalan sud da sve prosjake koji dođu na kućni prag treba vratiti i odbiti dati im traženu pomoć pod izgovorom da su svi oni “profesionalci”. Možda među njima ima onih koji doista zaslužuju da im se pomogne. Ukoliko neko otkrije da ga prosjak vara falsifikovanim papirima ili na neki drugi način, ima puno opravdanje da ga ljubazno odbije, primjenjujući kur’anski ajet: “A na prosjaka ne podvikni!” (Ed-Duha, 10) U svakom slučaju neka svako procijeni na licu mjesta kako je najispravnije postupiti u konkretnom slučaju. Ne zaboravimo, također, kur’anski ajet: “Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od sadake koju prati vrijeđanje”. (El-Bekare, 263) Bolje je pogriješiti dajući sadaku nego pogriješiti odbijajući prosjaka. Naravno, sve treba činiti s mjerom i islamskim edebom, pa i kada se radi o odnosu prema stvarnim ili lažnim prosjacima, dajući ili odbijajući dati sadaku.

Preporod