Stid je oklop

Mnogo sam čitala o stidu i njegovoj važnosti posebno za ženu. Nikad nisam mogla do kraja da dokučim zašto je stid toliko bitan. Nekad sam čak mislila da je on negativan, jer nas sputava da nešto uradimo ili kažemo, a trebali bismo.

Onda sam konačno napravila sebi u glavi jasniju predstavu o stidu i njegovim granicama. Šta sam shvatila? Stid je umjerenost. Stid je granica poštovanja i sebe i onog preko puta nas. Stid je oklop, čista svilena folija s kojom se rađamo.Svako dijete se stidi, a kako zrijeva, preobražava se u čovjeka, “prlja se” grijesima i svlači tu svilu od stida sa sebe.

Jedno je sigurno: kada jednom skinete taj zaštitni oklop sa sebe, nikad ga više nećete povratiti. To je ono “rušenje granica”. Neprijatno ti bude prvi put, frka ti, grize te savjest, poslije ti svejedno.Ni ne razmišljaš više da je to nešto loše. Čak počne da ti prija. Tako je u svemu što je loše, od čega nas stid čuva dok to uspijeva, dok mi čuvamo njega,a kad ga skinemo i zafrljačimo onda nam pukne sve pred očima i više granice ne postoje – granice koje su nas pazile i čuvale ljudskost u nama.

Učite i sebe svoju djecu stidu.Njegujte ga i kod njih i kod sebe. Stidu da ne sjede raskreljeno već skupljenih nožica, stidu da ne upadaju u riječ nikome, ni mlađem ni starijem, da ne govore glasno, da se ne hrepeću i smiju na javnim mjestima i privlače pažnju, da hodaju normalno, da razgovaraju otvoreno i ozbiljno, da se oblače ukusno, sa stilom i mjerom, a ne razuzdano, životinjski, gadljivo gdje se sve vidi i kipi. Meni kao ženi je to gadno, a SIGURNA sam da je gadno i onima zbog kojih se žene tako oblače.Kad nešto nije lijepo i ukusno – nije pa ga ti zovi kako hoćeš.

Učite djecu da je lijepo sve što je zaista lijepo i stidom ih čuvajte od svega što je loše i ružno.Nemoj da to ne rade zato što to ne smiju i što je to zabranjeno, nego zato što to njima ne priliči.Gradite im visoko mišljenje o sebi. Nek se stide Boga. Kad ih tome naučite – prebrinuli ste im.

Autor: Sara Sabri