Strpljenje u iskušenjima

Samo iskušenje nije zlo za čovjeka, jer se njime brišu grijesi, povećavaju stepeni i dobija se posebna nagrada za strpljivost. U stanju kušnje vjernik se okreće od ljudi ka svome Gospodaru, povećava svoju predanost Njemu, i ponizan Mu je tražeći Njegovu milost i pomoć. Vjernik kroz iskušenja, koja su neminovna, postaje bolji u imanu i pokornosti i zadovoljan Allahovom odredbom. Kada vjernika pogode ovosvjetske brige, problemi i nedaće, kao što je bolest ili smrt dragih osoba ili neimaština i slično, time se na ovom svijetu kažnjava za grijehe, pa mu bude oprošteno ono što je pogriješio. Na Sudnjem danu neće biti kažnjen, jer Uzvišeni Allah ne kažnjava dva puta, a kazna na ovom svijetu neuporedivo je manja i lakša od one na budućem. Tako se Allahov rob susretne na Sudnjem danu sa svojim Gospodarom bez grijeha i kazne, pa iskušenje i nedaća koja ga je pogodila na dunjaluku, pokazuje se da je ustvari bila milost od Uzvišenog Allaha. Dešava se da vjernik doživljava razna uznemiravanja zbog svoje vjere, poštenja, pružanja savjeta drugima, te pozivanja u dobro i naređivanja da se izvršavaju obaveze i emaneti i odvraćanja od zla. Ne treba da ti je žao i krivo kada si ispravan u svojoj vjeri i kada izvršavaš svoje obaveze prema svome Gospodaru i Njegovim stvorenjima, pa te snađe neka neugodnost. Za sve to pripremljena je velika nagrada onima koji su ustrajni i strpljivi.

Ovaj je svijet kuća iskušenja i nedaća kojima Uzvišeni Allah stavlja Svoje robove na ispit. Što je veće iskušenje na kojem je vjernik strpljiv u ime Allaha, i nagrada je za njega veća, što je u skladu sa potpunom Allahovom pravdom. Onaj koji ostane bez jednog člana porodice, nije kao onaj koji sve izgubi, a onaj koji ostane bez jednog dijela imetka, nije kao onaj koji izgubi sav svoj imetak. Čovjek se iskušava u pogledu sebe i svoga imetka i svoje časti i svoje porodice i onih koje voli. Vjernik koji ima jako ubjeđenje i čvrst oslonac na svoga Gospodara lahko podnosi i prevazilazi ovosvjetska iskušenja, dok onome koji nije takav, to predstavlja veliku muku i nesreću, što se svakodnevno može primijetiti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.’ To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovog i milost; oni su na Pravom putu.” (El-Bekara, 155–157)

I prije nas bili su iskušavani Allahovi vjerovjesnici i dobri ljudi, pogađale su ih nedaće, pa su se strpjeli i bili ustrajni na Pravom putu. Ebu Ubejda b. Huzejfa prenosi od svoje tetke Fatime da je rekla: “Došle smo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u grupi žena da ga posjetimo i ugledale smo mješinu obješenu iznad njega iz koje je na njega kapala voda od žestine temperature i vrućice koju je osjećao. Rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, kad bi zamolio Allaha, pa da te izliječi!’ Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najvećih su iskušenja vjerovjesnici, zatim oni koji slijede, zatim oni koji slijede, zatim oni koji slijede.’” (Ahmed, sahih)

Samo iskušenje nije zlo za čovjeka, jer se njime brišu grijesi, povećavaju stepeni i dobija se posebna nagrada za strpljivost. U stanju kušnje vjernik se okreće od ljudi ka svome Gospodaru, povećava svoju predanost Njemu, i ponizan Mu je tražeći Njegovu milost i pomoć. Vjernik kroz iskušenja, koja su neminovna, postaje bolji u imanu i pokornosti i zadovoljan Allahovom odredbom. Kada vjernika pogode ovosvjetske brige, problemi i nedaće, kao što je bolest ili smrt dragih osoba ili neimaština i slično, time se na ovom svijetu kažnjava za grijehe, pa mu bude oprošteno ono što je pogriješio. Na Sudnjem danu neće biti kažnjen, jer Uzvišeni Allah ne kažnjava dva puta, a kazna na ovom svijetu neuporedivo je manja i lakša od one na budućem. Tako se Allahov rob susretne na Sudnjem danu sa svojim Gospodarom bez grijeha i kazne, pa iskušenje i nedaća koja ga je pogodila na dunjaluku, pokazuje se da je ustvari bila milost od Uzvišenog Allaha. Dešava se da vjernik doživljava razna uznemiravanja zbog svoje vjere, poštenja, pružanja savjeta drugima, te pozivanja u dobro i naređivanja da se izvršavaju obaveze i emaneti i odvraćanja od zla. Ne treba da ti je žao i krivo kada si ispravan u svojoj vjeri i kada izvršavaš svoje obaveze prema svome Gospodaru i Njegovim stvorenjima, pa te snađe neka neugodnost. Za sve to pripremljena je velika nagrada onima koji su ustrajni i strpljivi. Onaj koji je nepokoran svome Gospodaru, ogrezao u grijesima, i ne pomišlja na pokajanje i svoje obaveze prema Allahu i ljudima, vidimo da i pored otvorenog griješenja, prkosa i oholosti ne bude kažnjen na ovom svijetu, što je ustvari približavanje kazni koja ga očekuje na ahiretu. To je jedno od najopasnijih stanja u kojem se neko može naći, a to je da što on više griješi, Allah mu više daje i pruža, ali kada mu odredi propast, niko ga od Allaha ne može zaštititi niti sačuvati. Njegova je kazna ostavljena za budući svijet, što je neuporedivo teže i gore za njega nego da ga je nešto pogodilo na ovom svijetu, pa da mu se time obrišu grijesi.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah htjedne Svome robu dobro, dadne mu kaznu na ovom svijetu, a kada mu želi zlo, ne kažnjava ga za njegove grijehe dok mu na Sudnjem danu ne dadne ono što zaslužuje”; “Veličina nagrade je prema veličini iskušenja, a kada Allah zavoli neki narod, iskuša ga, pa onaj koji bude zadovoljan, njemu pripada zadovoljstvo, a onaj koji se srdi, njemu pripada srdžba.” (Tirmizi, hasen) Ko bude zadovoljan iskušenjima i nedaćama koje mu je Allah odredio, i Allah će biti zadovoljan njime, a onda će time postići svako dobro i sačuvati se svakog zla. A onaj koji se bude ljutio zbog belaja i musibeta koje mu je Allah odredio, i Allah će se na njega naljutiti, a dovoljna mu je to kazne. Šejhul-Islam, rahimehullah, rekao je: “Nedaće i iskušenja su kao vrućina i hladnoća, pa kada Allahov rob zna da je to neizbježno, ne ljuti se kada ga pogodi i nije zabrinut, niti je tužan zbog toga.”

Onaj koji je iskušan treba znati da je Onaj koji ga je iskušao Najmudriji i Najmilostiviji, i da nije došlo iskušenje da ga uništi, već da se pokaže strpljivost u nevolji i zadovoljstvo svojim Gospodarom i vjerovanje u Njega, da bi čuo vapaj Svoga roba i usrdno moljenje, da ga vidi pred Svojim vratima kako traži, kako Mu se obraća skrušenog srca, žaleći se samo Njemu na teškoću svoga stanja. Zato neka se raduju velikoj nagradi oni koji su iskušani raznim nedaćama, pa su se strpjeli!

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak i trn kada ga ubode, a da Allah time ne obriše njegove grijehe.” (Buhari i Muslim)

Strpljivost ima visok stepen u islamu, a spomenuta je na više od devedeset mjesta u Kur’anu, što ukazuje na njenu veliku važnost i značaj. Za strpljivost je određena jedna od najvećih nagrada, koja je neprocjenjiva. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! Oni koji na ovom svijetu dobra djela budu činili imat će dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo će onima koji budu strpljivi nagrada njihova biti isplaćena bez obračuna.” (Ez-Zumer, 10) Neki iz prvih generacija rekli su: “Ne mjeri se i ne vaga nagrada strpljivima, već im se dadne bez mjere, obilno.” Strpljivost obuhvata ustezanje duše od neobuzdanosti, sprečavanje jezika od žaljenja i izražavanja nezadovoljstva, i ograničenje organa da ne čine nedozvoljeno, izražavajući tako srdžbu Allahovom odredbom.

O vrijednosti sabura izrečeni su mnogi hadisi. Ebu Malik el-Ešdžei prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čistoća je pola imana, a elhamdulillahi napuni Mizan, vagu kojom se mjere ljudska djela, a subhannallahi vel-hamdu lillahi ispune ili ispuni sve između nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, a sadaka je dokaz, strpljivost je blještavilo, a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe, svi ljudi idu raditi, pa sebe zalažu, neki se oslobode, a neki upropaste.” (Muslim)

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da su neke ensarije zatražili nešto od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je dao, zatim su od njega ponovo zatražili, pa im je dao, zatim su opet od njega zatražili, pa im je dao, dok se nije potrošilo ono što je imao, pa im je rekao: “Koliko god dobara imam kod sebe neću ih čuvati od vas. Onaj koji bude nastojao sačuvati se traženja od drugih, Allah će ga sačuvati, onaj koji bude nastojao biti neovisan od ljudi, Allah će ga učiniti neovisnim, onaj koji bude nastojao biti strpljiv, Allah će ga strpljivim učiniti, a niko nije dobio nešto bolje i veće od strpljivosti.” (Buhari i Muslim)

Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Sabur je u pogledu imana kao glava u tijelu”, zatim je podigao glas, rekavši: “Nema imana onaj koji nema sabura.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rastužio se i zaplakao kada mu je preselio sin Ibrahim, a to je ono što je dopušteno čovjeku u tuzi, ali nije rekao niti uradio nešto čime nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Time nam je dao primjer strpljivosti u iskušenjima i nedaćama.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oči plaču, a srce je tužno, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo zbog rastanka sa tobom, o Ibrahime, rastuženi.” (Buhari) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na djela i riječi kojima se izražava nezadovoljstvo kaderom i obznanio je da je to u suprotnosti sa uputom islama i da je od paganskih običaja.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nama ne pripadaju oni koji se udaraju po licu i cijepaju svoju odjeću i pozivaju pozivom džahilijeta.” (Buhari i Muslim) To su oni koji se udaraju po licu prilikom musibeta, izražavajući svoje nezadovoljstvo odredbom, ili cijepaju svoju odjeću nekontrolirano se ponašajući kao i oni koji nariču za umrlim, što je prošireno među onima koji nemaju znanja o vjeri i propisima. Vjernik traži zaštitu kod Allaha od teških iskušenja.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu kod Allaha od iscrpljujuće nedaće i pogađanja nesreće i loše odredbe i naslađivanja neprijatelja. (Buhari i Muslim) Kada vjernika pogode neka iskušenja, tada je dužan da bude strpljiv, očekujući Allahovu nagradu, imajući najbolje mišljenje o svome Gospodaru, znajući da se tome krije velika mudrost i da se time opraštaju grijesi i podižu stepeni i povećavaju sevabi.

Sa‘d b. Ebu Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahovog roba neprestano pogađaju iskušenja sve dok ne bude išao po Zemlji, a pri njemu nema ni jednog grijeha.” (Ahmed, hasen) Sabur je uzrok ulaska u Džennet, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Njih sam Ja danas nagradio zato što su se strpjeli, oni su, doista, uspjeli.” (El-Mu’minun, 111) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je dovi koja se uči kada nekoga pogodi iskušenje.

Ummu Selema je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kojeg god muslimana pogodi iskušenje, pa kaže ono što mu je naredio Allah: ‘Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo, O Allahu, daj mi nagradu u ovom mom iskušenju i zamijeni mi ga nečim što je bolje od njega, Allah će mu to zamijeniti nečim boljim.” (Muslim)

Da nas Uzvišeni Allah učini strpljivima na iskušenjima, koji se samo Njemu obraćaju i od Njega pomoć traže i koje On Svojom mudrošću vodi i usmjerava ka dobru na ovom i budućem svijetu! Amin!

El-Asr.com