Suosjećanje i pažnja među partnerima

Svima nama je potrebno osjećanje da se za nas neko brine. Također, potrebno nam je da osjetimo kako neko s nama suosjeća i tješi nas kada smo povrijeđeni. Ta povrijeđenost može izazvati nekoliko emocija kao što su ljutnja, uzrujanost ili tuga. Važno je da osjetimo da postoji neko ko se brine zbog naše povrijeđenosti, boli, patnje i osjećanja.

Sposobnost izražavanja osjećanja je nesumnjivo neophodna za naše zdravlje pa i pomoć kada smo u nevolji i kad nam je nečija pomoć neophodna. Što smo nekoj osobi vaţniji, to ona pokazuje veću briţljivost i pažnju prema nama i našim osjećanjima. Zato svako od nas ima potrebu da osjeća da je koliko toliko vaţan i da ga se drugi ne bi nikada odrekli. Naprotiv, oni će pohitati da mu pomognu i ukažu pažnju. Kada je neko povrijeđen ili kada ima uznemiravajuću emocionalnu potrebu moţda to i nije baš pravo vrijeme za pridobijanje pažnje druge osobe. Bolje je da ta pažnja započne prije njegove povrijeđenosti ili prije pojave uznemiravajućih osjećanja. U trenucima povrijeđenosti čovjek osjeća ljutnju i gnjev, zato što od drugih nije dobio paţnju i brigu kakvu on smatra da zaslužuje.

Tada nije bitno uslijed čega su mu paţnja i briga uskraćene. Ako ovaj čovjek napadne ljude oko sebe koji mu nisu ukazali pažnju, oni će u većini slučajeva zauzeti odbrambeni stav. Uslijed tog stava mogućnost da će se povrijeđenom čovjeku pomoći postaje još manja. Osoba koja je svjesna sagovornikovih osjećanja bavit će se „samo odbranom“, neće pronalaziti ispirke za sebe niti će opravadavati vlastite propuste. Ponekad je čovjeku teško da bude suosjećajan i ponudi emocionalnu potporu osobi koja ga upravo napada i optužen.Bude li čovjeku potrebna briga i pažnja od strane druge osobe nije ni pametno ni korisno da počne napadati druge. Pogrešno je koristiti izraze poput “da ti je imalo stalo do mene uradio bi tako i tako“, ili izraz “tebi nije stalo do mene.“ Iako će ovakvi izrazi odmah pokrenuti drugu osobu da uradi ono što se od nje traži, oni ipak u njoj neće pokrenuti lijepa i iskrena osjećanja. Ti izrazi neće navesti sagovornika da ukaţe istinsku i iskrenu pažnju. U većini slučajeva ovakvi izrazi će uzrokovati da se sagovornik osjeti krivim, a to je negativno osjećanje što nije najbolji motiv za rad i davanje.

Čovjek koji je naučio koristiti takve izraze kako bi se bitno udovoljilo njegovim potrebama, zapravo se služi sagovornikovim osjećanjem krivice i poigrava se njime kako bi ga naveo da uradi određeni posao. Sagovornik će nakon određenog vremena sigurno početi da osjeća uzrujanost pa čak i gnjev. Njegovo samopoštovanje će oslabiti jer drugoj strani ne ukazuje pažnju slobodno i vlastitom voljom, nego uslijed nametnutih pritisaka. Između njih će izbiti bezbrojna osjećanja, rivalstva, tlačenja, dominacije i iskušenja. Sva ta osjećanja su za bračnu vezu pogubna. Sada možemo zaključiti da je u skladu s emocionalnom inteligencijom da čovjek svoja osjećanja izrazi na “nenapadački“ način, uzimajući u obzir osjećanja i reakcije koje će eventualno uzrokovati kod sagovornika.

Izvor: Bračni život

Priredio: Esmin Mehić