Supruga koja veseli svoga muža…

Ovo je prvo svojstvo koje je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi svaka žena, koja vjeruje u Allaha i boji Ga se, došla do bračne harmonije. Ovo svojstvo podaruje vjernici ljubav njenog muža i dovodi ih do međusobne sreće u braku.

Sestro muslimanko…
Uistinu je vanjska skladnost ono što traži svaka normalana osoba, pa bila ona muškarac ili žena, a islam je i došao radi ostvarenja čovjekove duhovne, umne, moralne, ali i tjelesne potpunosti. Tebi, sestro muslimanko, pripada pravo da tražiš sve ono što će upotpuniti tvoj izgled i učiniti ga prijatnim u očima tvog muža, u granicama onoga što je Allah dozvolio, kao stavljanje kane, podvlačenje očiju surmom, nošenje zlata i drugog nakita, oblačenje lijepe odjeće i sl. Čestita i dobra supruga je ona koja je u stanju učiniti da se sreća vihori ispred očiju njenog muža, čak i da samo spusti svoj pogled na nju.
Čovjek izlazi u život (radi privređivanja) i fizički se umara, a sigurno i psihički zbog opterećenja koja ga zadese na poslu i čeka, kao što kažu, “k’o na žeravici” da se vrati svojoj kući kako bi sabrao svoje umorne uzdahe i odmorio se. Pa kada, nakon ovakvog zamora i naprezanja, uđe u svoju kuću, a zatim ne nađe na svojoj ženi ono što će mu razveseliti pogled, to znači da si doživjela poraz u prvom stadiju svoje bračne veze. Ovdje se iznenada nameće pitanje: Zašto je došlo do neuspjeha? Ono što se desilo jeste da je muža zadesila tjeskoba i muka, i možda će tražiti bilo kakav način kako bi te naljutio, jednom sa riječima i govorom, a drugi puta gestovima i djelom.

Ali kada se vrati svojoj kući, pa vidi na svojoj ženi ono što ga razveseljava, čini sretnim i širokogrudnim, ubrzo zaboravlja svoje duševne brige i fizički zamor. Jer od najsnažnijih podsticaja na ljubav muža prema supruzi je radost i sreća kada je pogleda. Gledanje u voljenu osobu kada lijepo i blistavo izgleda je jedan od najjačih podupirača koji učvršćuju ljubav u srcu.

Zbog toga je vrijedno pomenuti da žena muslimanka treba da dobro pripazi kako pogled njenog muža ne bi pao na nešto što prezire ili osjetio neki neugodan miris i slično, vraćajući se na ono što se prenosi od ispravnih predhodnika vezano za ovu temu. Kaže Ibn-Abbas, radijellahu anhuma: “Uistinu se ja uređujem svojoj ženi kao što volim da se ona meni uređuje. I ne volim odjednom tražiti sva svoja prava koja imam nad njom da mi ne bi postala obavezom sva njena prava koja ima nadamnom, jer Allah Uzvišeni kaže: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, shodno zakonu.” (El-Bekare, 228) Ovo Ibn-Abbasovo uređivanje znači ukrašavanje u granicama dozvoljenog. (Vidi objašnjenje El-Kurtubija u njegovom tefsiru 3/82.)
Islamski historičari i životopisci spominju da je došao kod halife Omera ibn El-Hattaba, Allah bio zadovoljan s’ njim, prašnjav čovjek, prljave i raščupane kose, a sa njim i njegova žena govoreći: “Ja i ovaj nikad zajedno, o Vladaru pravovjernih.” Shvatio je Omer iz njenih riječi da prezire svoga muža, pa ga je poslao da se uredi i uljepša, da mu se skrati kosa, odsijeku nokti i dotjera vanjština i odijelo. Kada je došao naredi mu Omer da pristupi svojoj ženi. Ona se iznenadila i uplašeno ustuknula od njega. Zatim ga je prepoznala, te mu prišla, i opovrgla svoje optužbe. Rekao je Omer, neka je Allahovo zadovoljstvo s’ njim: “Ovako postupajte s’ njima (ženama), jer, tako mi Allaha, one vole da im se uljepšavate kao što i vi volite da se uljepšavaju radi vas.” Uljepšavanje se traži od svake supruge, a, takođe, i od muža.

Sestro muslimanko…
Pogledaj u svoju odjeću prije muževljevog povratka i zapitaj se: Da li će se moj muž obradovati kada me vidi u ovakvoj pojavi i vanjštini? Naravno svaka supruga će znati odgovoriti. Uistinu čovjek ima urođenu osobinu da voli sve što je lijepo, osim onaj ko je promijenio svoju prirodnost i poveo se za svim onim što je ružno i odvratno. Kada čovjek uđe u svoju kuću i zatekne svoju ženu ljupku i otmjenu, u blistavoj i privlačnoj pojavi, lijepog izgleda i elegantnog držanja, on osjeća naklonost i ljubav prema njoj, jer spoznaje obim i dalekosežnost ženinog truda radi njeg.

Neke žene se opravdavaju uzimajući za izgovor svoje kućne poslove kao što su kuhanje, pranje i sl. Treba im se reći: Neka svaka od vas obavi te poslove prije dolaska muža, pa makar to bilo teško i naporno, jer uistinu plodovi tog truda su neusporedivo veći od poteškoća i zamaranja. A zatim, ako čovjek u svojoj kući ne nađe ono što će ga razveseliti i učiniti sretnim ubrzo će ga savladati sumnje i zle misli napasnog smutljivca (šejtana), pa će mu lijepim izgledati druge što se šeću po putevima, a njegova žena će, u njegovim očima, postati prezrena.

Sestro muslimanko…
Neka osmijeh treperi i blista na tvojim usnama svaki put kada te tvoj muž pogleda. Zaista taj osmijeh neće zahtjevati duže od treptaja oka, ali će uspomena i sjećanje na njega biti uvijek u memoriji čovjeka. Uistinu će taj smiješak sa usana raširiti harmoniju i idilu u kući, jer on je najljepše što čovjek može da vidi nakon dana punog napora i opterećenja.

Sestro muslimanko…
Zaista je izraz lica, kojeg posmatra tvoj muž, u stvarnosti puno važniji od odjeće koju oblačiš ili nakita kojim se kitiš. Uistinu “govor” osmijeha, svjetlucavi pogledi krišom i vedrina koju vidi muž na licu svoje žene ostavljaju dublje tragove nego govor jezika. Čovjek će ubrzo umisliti da mu njegova supruga, sa ovim istinskim osmijehom koji ne obmanjuje i iza kojeg se ne krije nikakav materijalni cilj, kaže: Sa tvojim dolaskom osjećam se sretna i zadovoljna. Kada te pogledam ispunjavaš me radošću i veseljem.

Vjerovatno je prilika ukazati da će ti se taj smiješak brojati kao dobro dijelo na Budućem svijetu, jer se on smatra sadakom, to jest milostinjom, koja ulazi u tvoju knjigu dobrih dijela. Poslušaj šta kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Osmijeh u lice brata (muslimana) je sadaka.” (Hadis je sahih. Bilježe ga Et-Tirmizi 2022, i El-Buhari 128 u knjizi “El-Edebul-mufred” od Ebu-Zerra, a u drugom poglavlju i od Ibn-Mes’uda, Džabira, Huzejfe i Aiše.)
Čak su mudri ljudi postavili pravilo kako da postaneš draga srcima svih ljudi. Utvrdili su da se to postiže putem nepatvorenog i iskrenog osmijeha. Kaže Urve ibn Ez-Zubejr, Allah mu se smilovao: “Obavješten sam da je napisano u mudrosti: Sinko, nek’ ti lice bude otvoreno i vedro, a govor fine i prijatne riječi, bićeš draži ljudima nego da im daješ darove.” A Habib ibn Ebi-Sabit, radijellahu anhu, kaže: “Od lijepog ahlaka čovjeka je da se smiješi dok razgovara sa prijateljem.”

Pa hajde, sestro muslimanko, učini neka ljubaznost i vedrina ispunjavju tvoj život, a prijaznost i nasmijanost nek’ vesele tvoga muža i privlače radost i sreću u tvoju kuću. I znaj da je tvoj muž najpreči da mu se smiješiš i poklanjaš svoju srdačnost.

Iz knjige: “Čestita supruga”, Napisao: Medždi F. Es-Sejjid,
Preveo: Jasir F. Dizdarević / minber.ba