Susret sa Allahom i Njegov lijepi prijem

Zdrav brak muškarca i žene karakterišu dvije vrste uzvišenih „susreta“, a to su: pogled na voljenog i biti sa voljenim

Allah, dž.š., kaže:

Reci vjernicima da spuste pogled svoj i da paze na čednost svoju: to će najviše pridonijeti njihovoj čistoći – (i,) uistinu, Allah zna sve što oni čine!

I reci vjernicama da spuste pogled svoj i da paze na čednost svoju, i da ne razotkrivaju (javno) svoje draži izvan onoga što je (pristojno), što može biti od njih očevidno; zato neka pokriju svojim pokrivačima za glavu prsa svoja! I neka ne otkrivaju (više od) svojih draži bilo kome osim muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili svojoj ženskoj čeljadi, ili onima koje one zakonski posjeduju, ili muškoj služinčadi koja je izvan svake spolne žudnje, ili djeci koja su još nesvjesna ženine golotinje; i neka ne njišu svojim stegnima (hodeći) da bi privukli pažnju na svoje skrivene draži! (An-Nūr, 30 – 31)

Poslanik, a.s., je rekao:

Idi i vidi je jer će to povećati ljubav među vama.

I odavde vidimo da u zdravom braku imamo gore pomenute dvije vrste susreta: pogled prema voljenom i bračni susret sa voljenim (osnova tog susreta u braku je spolni odnos).

U džennetu rob ima dvije vrste veličanstvenog susreta sa Allahom, dž.š.:

Prva vrsta susreta:

Pogled na Allaha, dž.š.. Allah, dž.š., kaže:

Neka lica toga Dana blistat će od sreće gledajući Gospodara svoga; ( Al-Qijāma, 22 – 23)

Druga vrsta susreta:

Ranije smo pominjali u poglavlju „Ljubav Allaha, dž.š., prema ljudima“ i u poglavlju „Faze ljubavi“, da između Allaha i roba može biti uspostvljeno opće stanje „sa Allahom“ i posebno stanje „sa Allahom“ (a postoji i stanje koje je iznad posebnog stanja „sa Allahom“). Objašnjenje posebnog stanja, koje je na stepenu „stanja sa Allahom“ , imamo u riječima Allah, dž.š.: Allah je sa vjernicima. Allah, dž.š., kaže:

Ako ste molili za pobjedu, (vjernici,) eto – pobjeda vam je sada, zaista došla! Pa ako se uzdržite (od grijeha), to će biti za vaše dobro; ali ako se tome vratite,Mi ćemo opozvati (Naše obećanje za pomoć) – i nikada vam vaša zajednica neće biti ni od kakve koristi, ma koliko brojna ona bila; jer Allah je (samo) s onima koji vjeruju! ( Al-Anfāl, 19)

Međutim, Allah, dž.š., niti jedan jedini put u Kur’anu ne kaže da su vjernici

– pa ni Poslanik, a.s., – „sa Allahom“[1] – najveću blagodat dženneta koju Allah, dž.š., pominje je blagodat „lijepog Allahovog prijema“ – uklanjanje zastora između roba i njegovog Stvoritelja. Allah, dž.š., kaže:

Allah je obećao vjernicima i vjernicama bašće kroz koje bistre vode teku, tamo će boraviti, i lijepa prebivališta u bašćama trajne radosti; ali lijep Allahov prijem najveća je (radost od svih) – jer to, to je uspjeh vrhunski!

( At- Tawba, 72)

Allah, dž.š., lijep Allahov prijem opisuje kao uspjeh vrhunski – otuda razumijevamo da je lijep Allahov prijem nešto što je veće od bilo čega drugog. Slijedom toga, lijep Allahov prijem je jedna vrsta stanja „sa Allahom u džennetu“, jer nema ništa veće od biti sa Allahom. Ovo potvrđuje i Poslanik, a.s., u sljedećem hadisu:

Allah će pozvati džennetlije: „O džennetlije!“ „Odazivamo Ti se, naš Gospodaru, uvijek smo ti na raspolaganju, svako je dobro u Tvojim rukama!“, reći će. „Jeste li zadovoljni?“, upitat će ih Allah. „Zašto da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kad si nam dao ono što nisi dao nijednom Svom stvorenju!“, odgovorit će oni. Allah će ih upitati: „Želite li da vam dam nešto bolje od onoga što ste dobili?“ Oni će odgovoriti: „Gospodaru, a šta je bolje od ovog!“ Allah će im reći: „Dopustit ću vam Svoje zadovoljstvo i nikad se na vas neću rasrditi.“

Riječ riḍwān (lijep Allahov prijem, uklanjanje zastora između roba i Allaha) u arapskom proizilazi iz arapske rijeći riḍā’ (zadovoljstvo) – i slijedom toga iz ljubavi, a lijep Allahov prijem veći je od zadovoljstva. Allah, dž.š., je Onaj Koji daje robu svome lijep prijem – on je na kraju budućeg svijeta koji kraja nema, on je na kraju ljubavi koja kraja nema – više od toga ne možemo reći, a Allah Jedini je Onaj Koji zaista zna.

*

U prethodnom poglavlju „Ljubav i smrt“ smo rekli da miljenik Allahov može ući u džennet i tokom života, kao što je Poslanika, a.s., bio na miradžu. A da li miljenik Allahov može vidjeti Allaha na ovom svijetu? Jer, pogled ne dopire do Njega:

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire: On je milostiv i upućen u sve. (Al-An’ām, 103)

Čak ni Poslanici nisu mogli svojim očima vidjeti Allaha, dž.š… Allah, dž.š., kaže:

I kad nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: „Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!“ – Ne možeš Me vidjeti“ – reče – , „ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjećeš Me!“ I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče:“Hvaljen nek si! Čim se osvijesti, reče:“Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!“ (Al-A’rāf, 143)

Ali srce može vidjeti znakove Allaha, dž.š..Allah, dž.š., kaže:

Srce nije poreklo ono što je vidio (An-Nadžm, 11)

Pa i ako se to desilo za zemaljskog života Poslanika, a.s., možemo zaključiti da srce Allahovog miljenika može vidjeti i na ovom svijetu znakove Allaha, dž.š.. A lijep Allahov prijem – da li ga Allah, dž.š., pruža čovjeku dok je još na ovom svijetu? Mi ne znamo odgovor na ovo pitanje, ali znamo da Allah, dž.š., daje robu svome na ovom svijetu „milost Svoju“ i znamo da mu daje znanje.

I nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili (Al-Kahf, 65)

I uz to, jer Allah, dž.š., dariva Ruhom koga On hoće od robova Svojih:

On čini da meleci silaze s ovim Božanskim nadahnućem, (podarenim) po Njegovoj zapovijedi onome kome On hoće od robova Svojih:“Opominji (sva ljudska bića) da nema nikakvog drugog Božanstva osim Mene stalno imaj na umu Mene! (An-Naḥl, 2)

Visoko iznad svih stupnjeva (bića) je On, u svemoći ustoličen. Svojom voljom On dariva Ruhom (nadahnućem), koga On hoće od robova Svojih, da bi opomenuo (sve ljude na dolazak) Dana kada će se sresti s Njim, (Ġāfir, 15)

Na nama je da čujemo riječi Jakuba, a.s, ne trebamo očajavati, zbog Allahovog Ruha, ni na ovom ni na budućem svijetu. Kako Allah, dž.š., kaže:

O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu: samo nevjernici gube milost u Allahovu milost.(Jūsuf, 87)

Ali za one koji se Prisustva Uzdržavatelja svoga boje dvije su Bašće (džennetske pripremljene) – (Ar-Raḥmān, 46)

Arabi u tumačenju ovog ajeta ( kažu da se radi o tumačenju Abdurrezaka Qašanija) navodi da su dvije Bašće džennetske : jedna je Bašća džennetska duše, a druga je Bašća džennetska srca.

A možda nam ovaj ajet ukazuje i na dvije vrste susreta sa Allahom, dž.š.: na

pogled na Allaha, dž.š., na budućem svijetu i „posebno stanje sa Allahom“ na budućem svijetu. Allah Jedini zaista zna.

Istinski cilj koji stoji iza svake ljubavi

Ranije smo u poglavlju „Postojanje i ljubav“ vidjeli da sve voli Allaha, dž.š., ljubavlju prirodom datom, s izuzetkom nevjernika, licemjera i nasilnika. Tome trebamo dodati da čovjek u svemu čemu teži, ustvari, teži Allahu, dž.š., pa makar on toga i ne bio svjestan. To je tako čak i kod nevjernika, licemjera i nasilnika. Ovo vidimo i u korjenima nevjerstva, licemjerstva i nasilja i to u lažnom, ništavnom obećanju koju šejtan daje Ademu, a.s., kako bi ga primamio sebi. Allah, dž.š., kaže:

Ali šejtan mu šaptaše:“Ademe, hoćeš li da te povedem do drveta vječnog života i (,tako,) do kraljevstva koje nikad propasti neće? (Ṭā hā, 120)

Vječnost je Allah, dž.š., i kraljevstva koje nikad propasti neće je Njegovo. Šejtan je obećao Ademu, a.s., da će ga dovesti do njih, i kada je Adem, a.s., udovoljio šejtanu mislio je da mu šejtan može pokazati kako da se okiti svojstvima i kraljevstvom Allaha, dž.š.. Time je Adem, a.s., želio dobiti nešto što pripada samo Allahu, dž.š. Njegova greška je bila što je želio da dijeli ono što je samo Allahovo i da ima ono što pripada samo Allahu, dž.š.. Međutim, u oba slučaja, ono što je Adem, a.s., uistinu želio je Allah, dž.š., jer je želio njegova svojstva, a ko želi Njegova svojstva, to, ustvari, znači da želi da bude obdaren tim kvalitetima, iako on toga nije ni svjestan. Jer, zaista, Adem, a.s., nije želio ništa osim Allaha, dž.š..

Ludima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu:a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Ᾱli Imrān, 14)

Kroz ljubav prema ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, divnim konjima, stoci i usjevima, čovjek želi ljepotu, čast, bogatstvo, snagu i dobit. A sve to, uistinu, dolazi od Allaha, dž.š., i manifestira osobine i najljepša Allahova imena. Željeti njih znači ne željeti ništa mimo svojstava i djelovanja Allaha, dž.š., pa makar to bilo i putem pogrešnog voljenja – pogrešnog predpostavljanja ljubavi prema tome umjesto ljubavi prema Allaha, dž.š., vjeri i onome što Allah, dž.š., naređuje.

Allah, dž.š., kaže:

Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i o d pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu pravi put (An-Naml, 24)

Kraljica od Sabe se klanjala Suncu, mimo Allaha, dž.š.. Iako je, uistinu, tragala za Allahom, dž.š.., ona je mislila da je Sunce Allah. Sve ovo je jasnije u priči o Ibrahimu, a.s., kada je pokušavao da urazumi svoj narod i uputi ih na pravi put –put prema Allahu, dž.š.: Prvo se okrenuo prema zvijezdama, pa prema Mjesecu, pa prema Suncu, da bi ih na kraju urazumio da je Allah, dž.š., Onaj Koji stvara nebesa i Zemlju, da to ne rade ni zvijezde, ni Mjesec ni Sunce. Allah, dž.š., kaže:

I kad nastupi noć on ugleda zvijezde i reče:“Ovo je Gospodar moj!“A pošto zađe, reče:“Ne volim one koji zalaze!“ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče:“Ovo je Gospodar moj!“A pošto zađe, on reče:“Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biću sigurno jedan od onih koji su zalutali.“ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu:“Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!“ – A pošto zađe, on reče:“Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!“ I narod njegov se s njim raspravljao. „Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio’“ – reče on. „Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, biće samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.“ (Al-An’ām,76 – 82)

Jer, sve čemu čovjek, zaista, teži je Allah, dž.š., Njegovim svojstvima i Njegovim najljepšim imenima, ali on to ne shvata, jer on vidi samo, u svojoj gluposti, samo pojavni oblik stvari, njihovu spoljašnost. A to kod Allaha, dž.š., nije dovoljno. Allah, dž.š., kaže:

Oni znaju samo spoljašnu stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni. (Ar-Rūm, 7)

Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na ovom svijetu želi, – to je vrhunac njihova znanja -, Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu. (An-Nadžm, 29 – 30)

Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. (Jūnus,36)

Ono što je zapanjujuće u svemu ovome je to da čovjek ne zna da on želi Allaha, dž.š., i Njegove osobine u svakom djeliću svojih želja: jer kako bi išta moglo prekriti Allaha, dž.š.. Allah, dž.š., kaže:

O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – (Al-InfiṬār, 6-7)

Odgovor je da ništa ne može prekritiAllaha, dž.š., ali grijesi čovjeku zaklanjaju Allaha, dž.š., odvlače od Allaha, dž.š. Allah, dž.š., kaže:

A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova, (Al-Muṭaffifū, 14)

Kao i:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni :“Uh!“ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (Al-Isrā’, 23)

Ibn Adžiba u svom tefsiru tumači ovaj ajet:

– (Arapska riječ) qaḍā ovdje ima značenje „zapovijedati“ , ili „propisati“, ili narediti, ovdje nema značenje određenja, sudbine, jer da je tako čovjek ne bi obožavao drugog mimo Allaha, dž.š.

Ibn Adžiba ovdje ističe jednu važnu tačku, a to je značenje riječi „qaḍā“. Prema njegovom tumačenju značenje riječi „qaḍā“ ovdje se razlikuje od njenog pravog značenja, jer on smatra da je rečenica Gospodar tvoj zapovijeda obavezujuća naredba, a da je tumačenje ove rečenice kao „naredbe koja je sadražna stvaranjem“ nemoguće. Ibn Adžiba kaže: – Jer da je tako, čovjek ne bi obožavao nikog drugog mimo Allaha, dž.š.

Allah, dž.š., kaže:

Kad ti licemjeri dolaze, oni govore:“ Mi tvrdimo da si ti, Allahov poslanik!“ – I Allah zna da si ti zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. (Al-Munāfiqūn, 1)

Riječi licemjera u ovom ajetu da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik, su u biti istinite, ali Allah, dž.š., je presudio da oni lažu – i to, jer mu govore sa neiskrenom namjerom. Allah, dž.š., kaže:

…Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. (Al-Fatḥ, 11)

Poslanik, a.s., je rekao:

Svi poslovi ovise o nijetu (o namjeri s kojom ili zbog koje ih radi). Svakom čovjeku pripada ono što je naumio.

Zbog toga, da li ovdje možemo smatrati rečenicu Gospodar tvoj zapovijeda „naredbom koja je sadržana stvaranjem“, a ne „naredbom na koju se obavezuje“, suprotno od onoga što je rekao Ibn Adžiba? Ili, drugim riječima, možemo li smatrati da u ajetu broj 23 sure Al-Isrā’ imamo ono što ukazuje da je istinski cilj iza svake ljubavi Allah, dž.š.? U ovom slučaju mnogobošci imaju za cilj samo pridruživanje Allahu, dž.š., druga, a ne obožavanje Allaha, dž.š. – zbog toga njihov predmet obožavanja ostaje pridruživanje druga Allahu, dž.š. – ali Allah, dž.š., sa Svojim osobinama stoji iza njihovog cilja, a da oni to i ne znaju, a Allah, dž.š., dobro zna. Zaista, to je leksičko značenje arapske riječi „qaḍā“. Allah, dž.š., kaže:

U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha božanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostavkama i samo uobražavaju. (Jūnus, 66)

U tefsiru Al-Dželalejn ovaj ajet se tumači na ovaj način: – U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji – i rob i kralj i stvaranje. A oni koji se božanstvima klanjaju – obožavaju pored Allahaidole, oni su idolopoklonici, a kod Njega je istina, a oni se povode samo za pretpostavkama i samo uobražavaju , lažu o tome.

Tako idoli idolopoklonika nemaju ništa od onog što je istina ili pravo postojanje – i zbog toga jer je, zaista, njihovo obožavanje samo uobraženje – i zbog toga jer je njihovo obožavanje nužno obožavanje nečega što je potpuno drugačije od onoga što oni uobražavaju. Jer sve što je na nebesima i na Zemlji je Allah, dž.š., a to znači da je ono što idolopoklonici obožavaju u stvarnosti, uistinu ništa drugo nego Allah, dž.š., – i naravno Niko nije kao On (Aš-Šūrā,11) – ili sve pripada Allahu, dž.š., i onda Njegovim svojstvima ili Njegovom manifestovanju.

Allah, dž.š., kaže:

Pazi, licemjeri nastoje da prevare Allaha – a On čini da oni varaju sami sebe. „Kad ustaju da klanjaju oklijevaju – samo da bi ih ljudi vidjeli i hvalili, a Allaha se samo rijetko sjećaju (An-Nisā’,142)

Možda nam i riječi Allaha, dž.š., : a On čini da oni varaju sami sebe također, ukazuju na taj koncept, a Allah je Onaj Koji zaista zna.

U svakom slučaju, Allah, dž.š., je istinski cilj koji stoji iza svake ljubavi – spoznao to čovjek ili ne – a kako da ne spozna kad:

On je Prvi i Posljednji, i Vidljiv i Nevidljiv; i On zna sve! (Al – Ḥadīd, 3)

Kako da ne bude Allah, dž.š., istinski cilj koji stoji iza svake ljubavi kad je On kaže:

A Allahov je istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (Al-Baqara, 115)

Možda je jedna od tajni u Njegovim riječima:

I onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je. (At-Tawba, 118)

Drugim riječima, Allah je istinski cilj koji stoji iza svake ljubavi i

nema nikakvog utočišta kod Allaha osim povratka Njemu i time nema utočišta u Njegovoj ljubavi osim da se, spoznajno i ciljano, ide prema Njemu.

[1] Prim.prev,: Obratiti pažnju na razliku između: Allah je sa vjernicima i Vjernici su sa Allahom.

Prijevod: Ajša Hafizović-Hadžimešić