Svaki dan pitao sam svoju ženu isto pitanje i to mi je spasilo brak

Godinama smo se moja supruga Keri i ja mučili u braku. Kad pogledam unatrag, nisam baš siguran što nas je isprva i povezalo, no naše osobnosti se baš i nisu slagale. Što smo dulje bili u braku, to su te razlike postajale evidentnije i veće. Činjenica da smo iskusili “slavu i sreću” nije baš olakšala naš brak. Štoviše, to nam je prouzrokovalo još veće probleme. Napetosti među nama dvoma su bile toliko loše da se odlazak na turneju zbog knjige činio kao olakšanje, iako se činilo da smo tu cijenu uvijek iznova plaćali. Naše svađe su postale neprestane i bilo je jako teško zamisliti mirnu vezu. Postali smo neprekidno napadački raspoloženi te smo oko svojih srca gradili emocionalne utvrde. Bili smo na granici razvoda i o tome smo razgovarali više puta.

Bio sam na jednoj od turneja povodom svoje knjige kad sam postao svjestan stvarnosti. Upravo smo se bili gadno posvađali telefonom i Keri mi je spustila slušalicu. Bio sam sam i usamljen, frustriran i ljutit. Došao sam do točke kad nisam mogao više. U tom trenutku sam se okrenuo Bogu ili sam uključio Boga u to. Ne znam kako to nazvati, je li to molitva, ili možda vikanje na Boga ipak nije molitva, ili pak jeste, ali bilo što bilo – to što sam tada započeo, nikada neću zaboraviti. Stajao sam pod tušem u hotelu Buckhead, Atlanta Ritz-Carlton i vikao na Boga kako je naš brak loš i da ja tako više ne mogu. Koliko god sam mrzio pomisao na razvod, bol koju sam trpio u takvoj vezi je bila prevelika i nisam mogao više tako. Bio sam zbunjen. Nisam mogao shvatiti zašto je brak s Keri bio tako težak. Duboko u sebi sam znao kako je Keri dobra osoba. I ja sam bio dobra osoba. Zašto se onda nismo mogli složiti? Zašto sam oženio osobu koja je toliko drugačija od mene? Zašto se ona ne promijeni?

Naposljetku, sav slomljen i promuklog glasa, sjeo sam pod tuš i počeo plakati. U dubini mog očaja, dobio sam snažnu inspiraciju. Rick, ti nju ne možeš promijeniti, ali možeš promijeniti sebe. Tada sam počeo moliti. Bože, ako ja nju ne mogu promijeniti, onda Ti, Bože, promijeni mene. Tu noć sam proveo u molitvi. Sutradan sam molio na putu doma. Molio sam dok sam ulazio u kuću gdje me dočekala hladna supruga koja me jedva primijetila. Te noći, dok smo legli u bračnu postelju, ležali udaljeni centimetrima, a opet se činilo da smo kilometrima jedno od drugog, dobio sam poticaj i znao sam što trebam učiniti.

Sljedećeg jutra sam se u krevetu približio Keri i pitao sam ju: “Što danas mogu učiniti za tebe da ti uljepšam dan?”

Keri me ljutito pogledala i rekla: “Što?”

“Kako ti mogu uljepšati dan?”

“Ne možeš nikako”, rekla je. “Zašto me to pitaš?”

“Jer to mislim”, rekao sam. “Samo bih htio znati što mogu učiniti kako bih ti uljepšao dan.”

Cinično me pogledala i rekla: “Htio bi nešto učiniti? Hajde siđi i očisti kuhinju.”

Ona je očekivala da se na tu njezinu rečenicu razljutim, a ja sam samo kimnuo glavom i rekao: “Dobro.” Ustao sam i očistio kuhinju.

Sljedećeg dana sam ju opet pitao isto pitanje: “Kako ti mogu uljepšati dan?”

Pogledala me sa sumnjom i rekla: “Očisti garažu.”

Duboko sam udahnuo. Već sam imao naporan dan i znao sam kako je usprkos tomu ona to zatražila. Bio sam u iskušenju da joj sve saspem u lice, ali sam umjesto toga rekao: “Može.” Ustao sam se i sljedeća dva sata sam čistio garažu. Keri nije uopće znala što bi mislila.

Došao je i sljedeći dan. “Kako ti mogu uljepšati dan?”

“Nikako!” rekla je. “Ne možeš ništa učiniti i prestani me to pitati.”

“Žao mi je”, rekao sam. “Ali ne mogu te prestati to pitati. Sebi sam nešto obećao. Reci mi, kako ti mogu uljepšati dan?”

“Zašto to radiš?”

“Jer mi je stalo do tebe”, rekao sam. “Stalo mi je do našeg braka.”

Sljedećeg jutra sam ju opet pitao isto pitanje, i opet sljedeći dan, i sljedeći, da bi se tijekom drugog tjedna i mojih upornih pitanja, dogodilo čudo. Dok sam ju pitao kako joj mogu uljepšati dan, njezine oči su se napunile suzama. Počela je plakati i konačno kad je uspjela nešto izustiti, rekla je: “Molim te nemoj me to više pitati. Nisi ti problem. Ja sam ta koja je problem. Sa mnom je teško živjeti i meni uopće nije jasno kako si ostao sa mnom.”

Nježno sam joj podigao bradu dok me nije pogledala u oči i rekao sam joj: “Ostao sam s tobom jer te volim. Kako ti mogu uljepšati dan?”

“Ja bih to tebe trebala pitati.”

“Trebala bi”, rekao sam. “Ali ne još. Sada ja trebam biti taj koji se mijenja i ti trebaš znati koliko mi značiš.”

Naslonila je glavu na moja ramena i rekla: “Žao mi je što sam bila tako zla.”

“Volim te”, rekao sam joj.

“I ja tebe volim”, rekla je.

“Kako ti mogu uljepšati dan?”

Nježno me pogledala i rekla: “Možemo li provesti malo vremena skupa?”

Nasmiješio sam se: “Volio bih to.”

Nastavio sam ju pitati ovo pitanje duže od jednog mjeseca i stvari su se doista promijenile. Svađe su prestale, a onda je Keri počela mene pitati: “Što ti ja mogu dati? Kako ja mogu postati bolja supruga?”

Zidovi koji su bili oko nas su se srušili. Počeli smo smisleno razgovarati o stvarima koje smo željeli u životu i o tome kako jedno drugo možemo usrećiti. Ne, nismo našli rješenje za naše probleme. Ne mogu ni reći kako se nikad nakon toga nismo ni posvađali. No, narav naših prepirki se promijenila. Ne samo da smo se sve manje svađali nego u našim svađama nije više bilo one snage kao ranije. Iz njih smo isisali sav kisik. U nama nije bilo više onoga čime smo jedno drugo toliko u prošlosti vrijeđali.

Keri i ja smo u braku više od trideset godina sada. Ne samo da volim svoju ženu nego mi se jako sviđa. Volim provoditi vrijeme s njom. Ona mi je potrebna. Mnoge naše razlike su postale naša snaga i ostalo nije ni bitno. Naučili smo kako se brinuti jedno za drugo, i još važnije, dobili smo želju za tim.

Brak je težak. Ali teško je i biti roditelj i biti u formi i pisati knjige i sve drugo činiti što mi je bitno i vrijedno u mom životu. Imati nekoga u životu je nevjerojatan dar. Također sam shvatio da nam brak može pomoći u zacjeljenju naših osobnosti i onih dijelova nas samih koje baš i ne volimo. A svi mi imamo te dijelove.

Tijekom vremena sam shvatio kako je naše iskustvo bilo ilustracija mnogo veće lekcije o braku. Pitanje koje svatko tko je u predanoj vezi treba pitati onu drugu osobu je: “Kako ti mogu uljepšati dan?” To je ljubav. Romantični romani (i sam sam napisao nekoliko takvih) govore o žudnji i sretnom završetku, ali sretan završetak ne dolazi od žudnje – barem ne od one koja je opisana u većini tih poznatih ljubića. Prava ljubav nije žudnja za osobom, nego žudnja za srećom te osobe, nerijetko i nauštrb naše vlastite sreće. Prava ljubav ne znači da od voljene osobe trebamo načiniti kopiju i preslik. Ta ljubav je tu kako bi se proširile naše mogućnosti tolerancije i brige, kako bi se aktivno težilo za dobrobiti te druge osobe. Sve drugo osim toga je samo spektar vlastitih interesa.

Ne kažem kako je ono što se dogodilo Keri i meni recept koji će funkcionirati za svakoga. Ne tvrdim niti kako svaki brak treba biti spašen. No, što se mene tiče, ja sam nevjerojatno zahvalan za poticaj kojeg sam dobio davno onog dana. Zahvalan sam jer je moja obitelj ostala sačuvana i jer ja još uvijek imam svoju suprugu, svog najboljeg prijatelja, svako jutro kad se probudim ona je uz mene. Zahvalan sam jer se jedno od nas svako malo još uvijek u krevetu približi onom drugom i kaže: “Kako ti mogu uljepšati dan?” Za to pitanje se doista isplati probuditi.

Richard Paul Evans | www.richardpaulevans.com

Prijevod: T.S. | Bitno.net