Svaki dan se prokopava brana Je’džudža i Me’džudža

Ibn Abbas, r.a., prenosi da mu je Seid ibn Džubejr, r.a., rekao: “Nevf el-Bikali smatra da Musa, poslanik Israelćanima, nije Hidrov saputnik, pa je on rekao: ‘Slagao je Allahov neprijatelj

Čuo sam Ubejja ibn Ka’ba koji kaže da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad je rekao: “Musa, a.s., je govorio Israelćanima, pa je upitan: ‘Ko je od ljudi najznaniji?’ On je rekao: “Ja sam najznaniji!” Allah se naljuti na njega što znanje o tome ne prepusti Njemu, pa mu Allah objavi da ima jedan Njegov rob na sastavu mora koji je znaniji od njega. Musa reče: “Moj Gospodaru! Kako da dođem do njega?!” Pa mu bi rečeno: “Ponesi ribu u korpi, pa gdje izgubiš ribu on je tu.” Pa je pošao, a s njim je krenuo i njegov mladić Juše’ ibn Nun. Musa je ponio ribu u korpi i krenuše on i njegov mladić, pa hodaše dok ne dođoše do neke stijene, pa zaspaše Musa i njegov mladić, a riba se uzvrti u korpi, izađe iz nje i skoči u more. Allah je onemogućio kretanje vode pa je izgledala nad ribom poput halke. Tako je riba imala putovanje, a Musa i njegov mladić čuđenje. Nastavili su ostatak dana i noći, a Musaov saputnik je zaboravio da ga obavijesti o tome. Kada je osvanulo Musa reče mladiću svome: “Daj nam naš doručak, jer smo se od ovog našegputovanja umorili.” (El-Kehf, 62.) A nije se umorio dok nije prešao područje koje mu je naređeno.”Vidi!” – reče on – “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan jeučinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!”(El-Kehf, 63.)

Musa reče: “E, to je ono što tražimo!” i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli…(El-Kehf, 64.), prateći svoje tragove, dok nisu stigli do stijene, pa vidje čovjeka pokrivenog odjećom. Musa mu nazva selam, a Hidr ga upita: “Otkuda u tvojoj zemlji selam?” Reče: “Ja sam Musa.” Upita: “Musa sinova Israilovih?” Musa odgovori potvrdno. Hidr onda reče: “Ti imaš Allahovog znanja kojem te je Allah poučio, a koje je meni nepoznato, a ja imam Allahovog znanja kojem je mene poučio, a koje je tebi nepoznato.” Onda ga Musa upita: “Mogu li da te pratim, ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?” (El-Kehf, 66.)

“Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati” – reče onaj – “a i kako bi izdržao ono o čemu ništa neznaš?” “Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da” – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”(El-Kehf, 67.-69.) Hidr mu reče: “Ako ćeš me već pratiti onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja otome prvi ne kažem!” (El-Kehf, 70.) Reče Musa: “Dobro.” Pa krenuše Hidr i Musa hodajući morskom obalom, a pored njih prolaziše lađa, pa pregovaraše s njima da ih povezu, a oni prepoznaše Hidra i besplatno ih prevezoše. Hidr tada krenu prema jednoj od dasaka lađe i otkinu je, a Musa mu reče: “Ljudi nas besplatno prevezli, a ti se namjerio na njihovu lađu i hoćeš da je probušiš da bi potopio one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!” “Ne rekohli ja” – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ne karaj me što sam zaboravio” – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!”(El-Kehf, 71.-73.) Potom su izašli iz lađe. I dok su pješačili obalom neki dječak se igraše s drugom djecom, a Hidr ga uze za glavu i otkide mu je svojom rukom i tako ga usmrti. Musa mu reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikogaubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!” “Ne rekoh li ja tebi” – reče onaj – da ti, doista, nećeš moćiizdržati sa mnom?” (El-Kehf, 74.-75.), a ovo ti je bilo teže od prvog slučaja.

“Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” – reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!” I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio… (El-Kehf, 76.-77.), reče da je bio nakrivljen, ali Hidr je učinio pokret rukom i popravio ga. Musa mu reče: “Došli smo ljudima, a oni nas ne ugostiše niti nas nahraniše, da si htio mogao si nadoknadu za to uzeti.” “Sada se rastajemo ja i ti!” – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.” (El-Kehf, 78.)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Smilovao se Allah Musau, volio bih da se strpio pa nam se još ispriča njihovih iskustava.” Još je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Prva Musaova reakcija bila je iz zaborava!” Nastavio je dalje rekavši: “Došao je vrabac i sletio na ivicu lađe, pa je kljucnuo u more. Hidr mu reče: ‘Moje i tvoje znanje nisu umanjila od Allahovog znanja ni koliko je ovaj vrabac umanjio od mora.’

Ibn Džubejr je rekao: “Učio je: …pred njima je bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađuotimao…, …što se onoga dječaka tiče, bio je nevjernik…

Hadis navodi El-Buhari (4.725).

U jednoj od njegovih (Ibn Abbasovih), r.a., predaja se kaže:

“Dok je Musa bio u svome narodu i opominjao ih Allahovim danima, a to su vremena blagostanja i iskušenja, reče im: “Na Zemlji ne znam boljeg ili znanijeg čovjeka od mene.” U toj predaji stoji: …slanu ribu…, …pokriven odjećom koja mu je padala na potiljak ili na sredinu potiljka…, …neka je Allahova milost na nas i na Musaa, da nije bio nestrpljiv čudo bi vidio, a njega je prema njegovom saputniku obuzeo stid …”Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” –reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!” (El-Kehf, 76.). U njoj još stoji: …a kada su njih dvojica došli do zlobnih stanovnika sela, pa su obišli mjesta gdje su se sastajali i zatražili hrane…, …ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru… (El-Kehf, 79.) pa kada je došao onaj koji ju je oduzimao nađe da je probušena, pa je zaobiđe, a oni je popraviše daskama. A kada je u pitanju dječak on je formiran, na dan kada je formiran, kao nevjernik, a njegovi roditelji su bili vezani za njega, pa da je on stasao, navratio bi ih na nasilje i nevjerovanje.

Hadis navode El-Buhari (3.401) i Muslim (2.380).

Od tih predaja je i sljedeća: “…a u temelju stijene je bilo vrelo koje su zvali životom, sve ono što dotakne voda iz njega oživi, tako je riba došla u kontakt s vodom iz tog vrela, pa se pokrenula i išunjala.”

Predaju bilježi El-Buhari (4.727).

U jednoj od tih predaja se kaže da mu je rekao da uzme uginulu ribu kako bi joj se udahnula duša, pa je uzeo ribu i stavio je u korpu, a onda mu rekao: “Obavezujem te samo da me obavijestiš kada te riba napusti.” Reče: “Nije mi velika obaveza.” U njoj još stoji da je našao Hidra na zelenom ćilimu na morskoj obali i da mu je Hidr rekao: “Zar ti nije dovoljno da imaš Tevrat i da ti objava dolazi? Musa, ja imam znanje koje ti ne trebaš poznavati, a ti posjeduješ znanje koje ja ne trebam poznavati.” U njoj se navodi da je dječaka polegao i nožem zaklao. Također se navodi da su se pobojali da svoje roditelje ne navede na nasilje i nevjerovanje, da ih ne navede njihova ljubav prema njemu da ga slijede u njegovom svjetonazoru.

Predaju navodi El-Buhari (4.726).

U jednoj od njih se kaže da se Ibn Abbas, r.a., prepirao sa El-Hurrom ibn Kajsom ibn Hisnom el-Fezarijem o Musaovom, a.s., (zagonetnom) čovjeku. Ibn Abbas je tvrdio da se radi o Hidru. Pored njih je prošao Ubejj ibn Ka’b, pa ga je Ibn Abbas pozvao i upitao: “Ebut-Tufejle, prepirem se s ovim svojim prijateljem o Musaovom, a.s., čovjeku, za koga je Musa tražio načina kako da se s njim susretne, pa da li si čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da ga spominje.”

Čuo sam ga kako kaže: “Dok je Musa bio među grupom Israelćana dođe mu neki čovjek pa ga upita: ‘Da li znaš ikoga znanijeg od sebe?’

Musa mu na to reče: “Ne!” Pa Allah objavi Musau: “Da, to je naš rob Hidr!” Predaju na sličan način dalje navodi El-Buhari (74).

U jednoj od njih se kaže: “Pa njih dvojica pođoše dok ne sretoše djecu koja su se igrala te odmah priđe jednom od njih i ubi ga. Musa se kod toga jako uzrujaše, pa reče: “Zar ubi dijete?!”

Muslim navodi dalje predaju na sličan način (2.380).

U jednoj od njih u vezi s ajetom: “Ne rekoh li ja tebi…” stoji da je prva Musaova reakcija bila nehotična, druga kvalifikativna, a treća hotimična.”

Predaju bilježi El-Buhari (2.728).

U jednoj od njih se kaže da su jeli ribu, ali kada je voda pala na nju ona je oživjela.

Hadis bilježe El-Buhari, Muslim i Et-Tirmizi (3.149).

Et-Tirmizi bilježi od Ebud-Derdaa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao da je zakopano blago bilo zlato i srebro.

Hadis navodi Et-Tirmizi (3.152).

Zejneba bint Džahš, r.a., prenosi da joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao uplašen govoreći: “Nema boga osim Allaha, teško Arapima od zla koje se približilo. Otvorilo se na Je’džudžovoj i Me’džudžovoj brani ovoliko” i napravi krug palcem i kažiprstom, pa ga upitah: “Božiji Poslaniče, zar ćemo biti uništeni, a među nama ima dobrih?” Reče: “Kada se pokvarenost raširi!”

Hadis bilježe: El-Buhari (3.346), Muslim (2.880) i Et-Tirmizi (2.187).

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao da će branu svakodnevno prokopavati, pa kada je skoro prokopaju, nadređeni im kaže: “Vratite se pa ćete je sutra prokopati”, a Allah je povrati u najčvršće stanje u kojem je bila. A kada se približi njihovo vrijeme i kada Allah bude htio da ih pošalje na ljude, nadređeni će im reći: “Vratite se pa ćete je sutra, ako Bog da, prokopati. Reći će “Ako Bog da” i oni će se vratiti i zateći je onakvu kakvu su je ostavili, pa će je prokopati i navalit će na ljude. Popit će vode i ljudi će bježati od njih. Odapinjat će strijele u nebo i one će se vraćati krvave, pa će osoro i nadmeno govoriti: “Savladali smo ove na Zemlji i nadvladali one na nebu!” Allah će potom dati crve u njihovim potiljcima koji će ih uništiti. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedov život, gmizavci će se od njihovog mesa ugojiti i živnuti.”

Hadis navodi Et-Tirmizi (3.153).

Ummu Mubeššir el-Ensarijja prenosi da je čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kod Hafse govori: “U Džehennem, ako Bog da, neće ući niko od onih koji su pod drvetom dali prisegu.” Reče Hafsa: “Dakako, Božiji Poslaniče!” Poslanik, s.a.v.s., je prekori, a Hafsa reče: “I svaki od vas će do njegastići!” (Merjem, 71.), a to Poslanik, s.a.v.s., poprati riječima: “Allah, dž.š., je već rekao: Zatimćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima klečeostaviti. (Merjem, 72.)

Hadis navodi Muslim (2.496).

Et-Tirmizi bilježi od Ibn Mesuda, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi će stići do Džehennema zatim će biti udaljavani od njega na osnovu svojih djela. Prvi od njih poput bljeska munje, potom poput vjetra, onda poput trka konja, zatim kao osoba na jahalici, onda kao trk čovjeka te poput hoda čovjeka.”

Hadis bilježi Et-Tirmizi (3.159).

Ahmed bilježi da je Džabir, r.a., usmjerio svoje prste ušima, pa je rekao: “Oglušile, ako nisam čuo Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Pod stizanjem u Vatru misli se na ulazak u nju. Neće ostati ni jedan dobročinitelj ni grešnik, a da neće ući u nju, pa će vjernicima biti hladna i spasonosna, kao što je bila Ibrahimu, tako da će Vatra…’, ili je rekao: ‘…Džehennem cvrčati od njihove hladnoće. Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemuna koljenima kleče ostaviti. (Merjem, 72.)

Hadis navodi Ahmed (3/328.-329.).

Habbab ibnul-Erett kazuje da je u predislamskom periodu bio kovač, pa je El-Asu ibn Vailu radio mač i kada je došao da naplati ovaj mu je rekao: “Neću ti dati, dok ne zaniječeš Muhammeda, s.a.v.s.!” Rekoh: “Tako mi Allaha, neću ga zanijekati dok ti ne umreš i Allah te ne proživi!” Reče: “A ja ću umrijeti i biti proživljen?!” Rekoh: “Naravno.” Reče: “Pusti me dok ne umrem i ne budem proživljen pa kada budem imao imovine i djece nadoknadit ću ti.” Potom je objavljeno:

Zar nisi vidio onoga koji u dokaze naše ne vjeruje i govori: “Zacijelo će mi biti dato bogatstvo idjeca!” Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio? Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti, a ono što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat će Nam se vratiti. (Merjem, 77.-80.)

Hadis bilježe: El-Buhari (4.735), Muslim (2.795) i Et-Tirmizi (3.162).

Preporod