TAJANSTVENE LIČNOSTI KUR’ANA: HAMAN, FARAONOV GRADITELJ

Faronu nije bilo dovoljno što vlada cijelim, njima poznatim, svijetom, nego je još želio i da ubije Musaovog Boga. S ciljem da se popne do nebesa, naredio je da se napravi najveća građevina ikad sazidana. A posao je povjerio Hamanu, svom najpouzdanijem i najsposobnijem saradniku …

Piše: Nezir Halilović

Dok prolazimo glavnim gradom naše zemlje, pažnju nam neizostavno privlače novi neboderi što se izvijaju visoko ka nebu i dominiraju nad gradom. Taj prizor nam posebno privlači pažnju ako se nalazimo u nekoj svjetskoj metropoli. Po pravilu te zgrade nam se urezuju duboko u sjećanje i uglavnom se tokom čitavog života prisjećamo njihove ljepote i grandioznosti. Za razliku od njih rijetko, ili uglavnom nikada, ne znamo za ime njihovog konstruktora i graditelja. Zato, nemojte se nimalo čuditi što Uzvišeni Allah u Svome Vječnom Govoru spominje ime jednog od najčuvenijih arhitekata i graditelja svih vremena, jer taj čovjek je imao zadatak da izgradi zgradu do nebesa, ili još tačnije do Uzvišenog Allaha, a njegovo ime je bilo Haman.

Prvi do faraona

Nimalo slučajno, Uzvišeni Allah nam u tri kur’anske sure (El-Kasas, El-Ankebut i El-Mu’min) govori o Hamanu. Ujedno nam govori da je bio savremenik Musa, a.s., i u redoslijedu kazivanja spominje ga odmah poslije faraona.

Kur’an u svome navodu Hamana stavlja odmah poslije faraona, ukazujući da se radi o prvom čovjeku poslije njega i upravo to svi mufessiri i historičari i potvrđuju. Haman je bio Kopt, tj. Egipćanin, i bio je faraonova desna ruka, njegov prvi ministar, savjetnik i arhitekta. Za razliku od Karuna, koji je bio faraonov ministar za Izraelćane, faraonove sluge i robove, Haman je bio ministar za Egipćane, upravnike i vlastodršce, pa šta tek mislite kolika je bila njegova moć i ugled!? Na toj funkciji, kako to obično i biva, Haman je uvijek bio uključen u sva zbivanja i događaje unutar faraonovog carstva, pa je tako neizostavno osvjedočio i sve događaje između Musa, a.s., i faraona, naravno, uvijek u skladu sa svojom funkcijom faraonovog savjetnika i ministra i uvijek iza zavjese. Ovdje nećemo navoditi cijelo kazivanje o Musau, a.s., i faraonu, zbog širine tog kazivanja, a svi, manje – više poznaju osnove tog kazivanja. Kao i sve njegove kolege, savjetnici vlastodržaca i Haman je uvijek negdje tu i stoga je sasvim bespotrebno da ga Kur’an ističe kroz cijelo kazivanje o Musau, a.s., i faraonu, pa ipak u nekoliko ajeta Uzvišeni Gospodar svjetova odjednom ga ističe i spominje napominjući i razlog za to. Sigurno se pitate: Zašto?

Prateći kazivanje o Musau, a.s., i faraonu, Haman se u kur’anskom tekstu odjedanput pojavljuje i uz to posebno ističe, ali ponovo svojim zadatkom, a ne svojom ličnošću. Priključimo se kur’anskom tekstu da sami osjetite taj momenat i vidite zašto i o čemu se, ustvari, radi: «I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: ‘Ovo je samo smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!’ ‘Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega’ – reče Musa -, onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista, neće uspjeti!’ ‘Velikaši’ – reče faraon ‘ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!’» (El-Kasas, 36-38.). U drugoj kur’anskoj suri se malo detaljnije pojašnjava ova naredba: «O Hamane” – reče faraon- «sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.» (El-Mu’min, 36-37.).Možemo slobodno reći da je u nizu faraonovih bisera ovaj zasigurno ponajveći. Sjetimo se samo njegovih riječi: «Ja sam gospodar vaš najveći!» (En-Nazi’at, 24.); «Pustite vi meni» – reče faraon – «da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.» (El-Mu’min, 26.). Zatim, njegove naredbe o ubijanju muške novorođenčadi samo iz straha pred predskazanjem i ponovne naredbe za života Musa, a.s., kako bi ukazao na svoju moć i ‘božanske ovlasti’, itd. Sve to su zasebni primjeri koji se mogu posebno istraživati i tumačiti, ali ovo je zasigurno najveći i definitivno najteži zadatak koji je ikada postavljen od strane čovjeka na Zemlji. Zar da čovjek naredi drugom
čovjeku da mu napravi građevinu toliko veliku i visoku da se njome može popeti na nebesa i lično provjeriti, i potvrditi svoj stav, da li ima ili nema Boga!!? Iz ovog primjera možemo vidjeti koliko je Musa, a.s., odabrani Allahov poslanik, imao snažne mu’džize, argumente i koliko je bio uspješan govornik i daija. Pa ipak, nikako ne mislite da je ovo bio puki govor i bezazlena šala. Ovo je bilo bespogovorno
naređenje čovjeka koji je mislio da je najmoćniji na ovom svijetu, štaviše, čovjeka koji je mislio da je on najveći Gospodar!! Sada je jasnije zašto Kur’an govori o Hamanu, a ne govori o mimaru Sinanu, Hajrudinu, ili bilo kojem drugom graditelju i arhitekti.

Gradnja najveće građevine svih vremena

U poređenju sa faraonom Hitler, Staljin, Tito, Čaušesku i svi ostali, nama poznati i nepoznati vladari, su bili male pitome mace. Zajedničko za sve totalitarne režime je da svi, ili barem ogromna većina, misli i podržava isto – po pravilu ideju svoga vođe. Neki to čine iz ličnog uvjerenja, neki iz čistog interesa, neki iz svoje zaslijepljenosti – jer su kroz škole naučeni da to čine, a neki iz straha. Svi Egipćani su iz nekog od navedenih razloga priznavali i tvrdili da je Faraon bog, jednako kao što su svi komunisti tvrdili da je komunizam najbolji režim na Zemlji, da je njihov vođa najbolji čovjek, itd.. Tako i u ovom slučaju veliki vožd – faraon, je svome prvom čovjeku – Hamanu, naredio da se izgradi građevina do Boga i ona je morala biti izgrađena. Kako navodi Kurtubi, u svome tefsiru, Haman se odmah zdušno dao na izvršenje naredbe, te je mobilizirao 50 000 radnika i robova i odmah počeo sa pripremama i izgradnjom. Faraonova ideja je bila da se građevina napravi od opeke i, bez problema, opeku su izumili i sa njom počeli gradnju. Mufessiri i historičari navode od Katadeta da su oni prvi koji su izumili opeku, počeli je peći i graditi sa njom. Upravo ta činjenica će kasnije djelovati na pojedine učenjake pa zbog toga nisu željeli spavati u građevinama od opeke, niti su ih ikada htjeli koristili. Kako navodi Kurtubi, izgradili su najveću građevinu ikada sagrađenu na zemlji, od stvaranja nebesa i Zemlje.
Bila je toliko visoka da na kraju ni graditelji više nisu mogli stajati na njoj.Kad god muslimani dođu sa neoborivim argumentima, nevjernici im na to odgovaraju ukazujući na svoje kuće, imanja, novac, itd. Tako Musa, a.s., dolazi sa svojim mu’džizama kao najjasnijim dokazom da je on poslanik Gospodara svjetova, navodi najjasnije logičke dokaze o postojanju Gospodara svjetova, a faraon kao odgovor na te dokaze ukazuje na svoju građevinu, dotada neviđenu u cijelom svijetu i nezabilježenu na pločama povijesti. Njegovi obožavatelji, mase njegovog carstva su bile zadovoljene, jer pred sobom su imali nešto što nikada niko prije njih nije imao. Haman je zdušno izvršio svoj zadatak. Prvi ministar je opravdao svoj ugled i položaj i faraonu, a i narodu, dao ono što žele. Imaju ono što niko nema, a Musa, a.s., ima samo svoje riječi i svoju ‘magiju’, kako oni (tj. faraon) misle. Musaove mu’džize i razumski argumenti su sasvim beznačajni pred tim veličanstvenim zdanjem – a, da li je baš tako!?

Detalje svečanog otvaranja te zgrade ne možemo pronaći ni u jednoj knjizi historije, kao ni u tumačenjima Kur’ana, a na kraju, zar nam je i potrebno? Otvaranja, kao otvaranja, sva su ista, bez obzira na mjesto i vrijeme, pa ipak faraon nam je za taj dan ponudio nešto sasvim posebno, a o tome se već govori u tefsirima. Naime, Taberi u svojoj ”Historiji naroda i carstava” navodi predaju od Es-Suddijja da se Faraon, po okončanju izgradnje, prilikom svečanog otvaranja, popeo na vrh najveće zgrade na dunjaluku i naredio da mu dodaju strijelu. Kad je to učinjeno ispalio je strijelu prema nebu i nakon toga ona mu se vratila, kad vidješe da je strijela krvava. Tada je faraon rekao: «Ubio sam Musaovog Boga!»

Fenomeni čovječanstva

Zaista je čudna ta opsjednutost nevjernika da ‘poraze’, ‘ubiju’, ‘istjeraju’ i ‘opsuju’ Boga. Faronu nije bilo dovoljno što vlada cijelim, njima poznatim, svijetom, nego još želi i da ubije Boga. Komunisti u Rusiji, u najezdi svoje ideje kao vrhunski domet komunizma, lijepe plakate na kojima piše: «Kako je komunizam istjerao Boga iz nebesa». Mušrici Mekke pred bitke sa muslimanima izazivaju muslimane na dvoboje tražeći i njih i njihovog Boga da ih zajedno sasijeku! Pa šta je s tim ljudima i kako mogu povezivati svoje gluposti sa Uzvišenim Gospodarom svjetova? Kakva je to pamet, razum i logika, ali zar takvima razum uopće i treba!Kurtubi u svome ”Tefsiru” navodi da je Uzvišeni Allah poslao meleka Džibrila, koji je nakon toga srušio tu zgradu i njene dijelove razbacao na sve strane svijeta, s tim da ne navodi vjerodostojnost tog navoda. No, bez obzira na to svima je dobro poznat Faraonov završetak i kraj. Ko od vas stigne može ga i vidjeti u glavnom kairskom muzeju. Zaista, ko izazove Uzvišenog Gospodara svjetova uopće ne treba razmišljati da li će mu odgovoriti. To je potpuno sigurno da hoće, ukoliko se prije toga ne pokaje i opameti. A ako se pitate zašto Uzvišeni Allah istog trena ne kažnjava nevjernike, nego ih ostavlja da godinama vršljaju i prave nered na Zemlji, jedan od odgovora možda je – da bi im jeza od Allahovog odgovora bila što veća!A faraonove ljude je zadesila zla kob. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: «Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu! I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: ‘Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?’, onda će glavešine reći: «Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim». I oni koji će u vatri biti govorit će stražarima džehennemskim: «Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan svoju patnju ublaži!’ ‘A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili? – upitaće oni.’ ‘Jesu! – odgovoriće. «Molite onda vi!» – reći će oni. Ali će molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti». (El-Mu’min, 45-50.).

Kur’an o Hamanu

Ako se sjetimo kazivanja o Karunu vidjet ćemo da Uzvišeni Gospodar svjetova navodi Karunove riječi i govor, dok u slučaju Hamana, tako nešto ne možemo pronaći, kako ne u Kur’anu tako isto ni u tefsirima, historijama i drugim dostupnim izvorima. Naravno, Haman je sigurno bio sposoban graditelj, jer da nije bilo tako sigurno mu i ne bi bio povjeren tako težak zadatak. Razlog za to je krajnje jednostavan: Haman je faraonov ministar i savjetnik, i kao takav on je potpuni poslušnik, koji dobro pazi i govori samo ono što faraonu odgovara. Na sve što faraon govori on klima glavom, a čak i kada ga savjetuje, savjetuje ga onako kako je faraonu drago. Kod takvih osoba sasvim je suvišno ponavljati njihove riječi i govore, jer sve što ima da se kaže, već su rekle njihove vođe. Pogledajmo ovaj kur’anski ajet: «Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: «Čarobnjak i lažov!» (El-Mu’min, 23-24.)Očigledno je da se on, kao i Karun u tom pogledu, potpuno slaže sa faraonom, i da nije postojala nikakava razlika između njih u tom pogledu. Zato se ne čudite što se u govoru o njemu više govori o naređenju koje je primio, nego o njegovom samostalnom razmišljanju i govoru. «I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli» (El-Ankebut, 39.). «A da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali» (El-Kasas, 6.). «I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili» (El-Kasas, 8.). «O Hamane” – reče faraon – ”sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.» (El-Mu’min, 36.). «O velikaši” – reče faraon – ”ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac!» (El-Kasas, 38.). «A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni, pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici! A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći – i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu biće od svakog dobra udaljeni» (El-Kasas, 39-42.). «Mi smo poslali Musaa sa znamenjima
Našim i dokazom jasnim faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: ‘Čarobnjak i lažov!’» (El-Mu’min, 23-24.). Imami Ahmed u svome ”Musnedu” bilježi hadis od Abdullaha b. Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednog dana je spominjao namaz, pa je rekao: «Ko čuva namaz bit će mu svjetlost, dokaz i spas na Kijametskom danu, a ko ga ne čuva neće mu biti ni svjetlost, ni dokaz, ni spas, i na Kijametskom danu će biti zajedno sa Karunom, faraonom, Hamanom i Ubejj b. Hal

Izvor: Saff.ba, br. 131