Tajne i koristi dove: Kako je Poslanik, a.s., dovio?

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podučio nas je kako da upućujemo dovu Uzvišenom Allahu. On je imao dovu za svaku pri­liku, a svojim sadržajem one su vezivale cjelokupne životne aktivnosti čovjeka sa Svemilosnim Allahom. Ne možeš napraviti nijedan korak, a da za njega ne nalaziš dovu u sunnetu Poslanika, sallallahu ‘alej­hi ve sellem. Kada legneš u postelju, upućuješ dovu Allahu, kada se budiš jutrom, ustaješ i upućuješ dovu Allahu, kad izlaziš iz kuće, učiš posebnu dovu za tu namjenu, kada se dvoumiš u vezi s nekom odlukom, upućuješ dovu za ispravan i koristan potez, kada krećeš na putovanje ili se vraćaš kući, učiš putničku dovu, kada sjedaš u auto i namjeravaš negdje otići, učiš dovu za tu priliku…Svemilosni Allah želi da sve naše aktivnosti i život uopće vezujemo za Njega i Njegovu vjeru, da u sva­kom našem pokretu ili stanci mislimo na Allaha, da svaki učinjeni korak bude popraćen dovom traženja Njegove podrške i pomoći. On nas podučava da ži­vot vezujemo za Njega, Darovatelja, a ne za blagodati koje nam dariva, da svoje želje i ciljeve usklađujemo sa onim što On, Svemilosni, želi i traži od nas, zna­jući da su naše dobro i korist skriveni upravo u tome, te da prihvatimo činjenicu da su naše znanje i spo­znaja o dobru i zlu, o korisnom i štetnom, ograničeni i da smo bespomoćni dokučiti bit onoga za nas do­broga, što nas čini ovisnim o uputi Sveznajućeg, jer samo On zna šta nam koristi, a šta šteti, u čemu je dobro, a u čemu zlo za nas.Divan uzor i primjer imamo u lbrahimu, a. s., kada su ga nevjernici htjeli spaliti na lomači. Kada ga katapultom baciše u razjarenu vatru, u tom tre­nutku dolazi mu Džibril, a. s., i pita: ”lmaš li neku potrebu?!”, na što mu lbrahim, a. s., smireno uzvra­ća: ”Kod tebe nemam potrebe, a što se tiče moga Go­spodara, Njegovo znanje o meni i onome što se do­gađa, dovoljni su mi, pa ništa ne trebam ni tražiti.” lbrahim, a. s., nije rekao Džibrilu: ”Spasi me i oslo­bodi me ove situacije!” Zatim je uslijedila Allahova izravna intervencija i On je naredio vatri: ”Postani hladna, i spas lbrahimu!” (El-Enbija’, 69.)Svevišnji Allah je rekao, a riječi Njegove su isti­nite: ”Reci: ’Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše molitve…’ (El-Furkan, 77.) On od nas traži da Ga molimo i upućujemo dove, a dova je srž ibadeta – pokoravanja Uzvišenom Allahu. Ali, trebaš znati da svrha tvoje dove ne treba da bude ono što tra­žiš, već sam čin pokazivanja pokornosti, poniznosti i ovisnosti o Uzvišenom Allahu. Da pojasnimo šta je to poniznost pred Allahom. Mnogi, iz neznanja, misle da svojom snagom, stečenim znanjem i umi­jećem mogu postići sve što požele u životu, ali to nije tako. Čovjek ništa ne može učiniti bez Allahovog kudreta – Njegove moći i odredbe. Zato, neka te ne zavaraju tvoja snaga, znanje i opće predispozicije i uvjeti za ostvarenje željenoga. Čovjek je nemoćan i bespomoćan ako Uzvišeni Allah nešto ne dopusti i ne odredi. Pa, kada shvatiš svoju nemoć i slabost, jedini put ka ostvarenju nečega je dova i iskreno do­zivanje Svemoćnoga, Koji sve daje i određuje. Takva spoznaja poljuljat će i porušiti u tvojoj duši i srcu osjećaj snage i prividne moći, te će ugasiti vjeru u fizičke uzroke i uvjete postizanja nečega. Ovim ćeš se izliječiti od opake bolesti samodopadljivosti i sa­moobmane. Tada ćeš osjećati da si niko i ništa, što je zbilja prava istina, jer, ma koliku snagu i moć se činilo da posjeduješ, ti ovisiš o Svevišnjem Allahu u svakom svom postupku, djelu i namjeri. Kada doseg- neš taj osjećaj i položaj, tada će se na tebe odnositi riječi Svemilosnog iz hadisi-kudsijje: ”Koga obuzme sjećanje na Mene – zikr, pa zaboravi da traži ono što mu treba, Ja ću mu dati najbolje što darivam onima koji traže!”U svim Poslanikovim, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dovama nalazi se nit prethodnih poželjnih osobina; poniznosti pred Uzvišenim Allahom i priznavanja lične slabosti i potpune ovisnosti o Njemu, Svemo­gućem. Vjernik to osjeća u svakom svom postupku, koraku, pomisli, priznajući Allahovu snagu i moć i tražeći od Njega pomoć u svojim poslovima i zaštitu od svega što bi pokvarilo taj ropski odnos prema Njemu, Svemilosnom. Tome nas podučava Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u svojim do­vama – najvišoj i najpredanijoj pokornosti i poni­znosti pred Uzvišenim Allahom.

Pogledajmo kako nas poslanik Muhammed, sal­lallahu ‘alejhi ve sellem, uči životu uz zikr – veličanje i slavljenje Uzvišenog Allaha i kako nas uči bezuvjet­noj poniznosti Njemu, Velikome. U hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poručuje nam: ”Kad neko od vas pođe u postelju, neka tri puta sku­tom svoje odjeće opahne (pomete) svoj ležaj, a zatim izgovori dovu:

بِاسْمِكَ رَبِّي وَضَعْتُ جَنْبِي وَبِكَ أَرْفَعُهُ إِنْ أَمْسَكْتَ نَفْسِي فَارْحَمْهَا وَإِنْ أَرْسَلْتَهَا فَاحْفَظْهَا بِمَا تَحْفَظُ بِهِ عِبَادَكَ الصَّالِحِينَBismike Rabbii veda‘tu dženbii ve bike erfe‘uh. ln emsekte nefsii ferhamhaa, ve in erseltehaa fahfazhaa bimaa tahfezu bihii ‘ibadekes-saalihin.’S imenom Tvojim, moj Gospodaru, liježem i uz pomoć Tvoju ja ustajem. Ako zadržiš dušu moju (usmrtiš me), Ti joj grijehe oprosti, a ako je ponovo vratiš (u tijelo), onda je čuvaj onako kako čuvaš Svoje dobre robove.’”

DOVE PRED SPAVANJE l PRILIKOM BUĐENJA IZ SNA

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi, pri­likom lijeganja u postelju, skupio svoje šake, puhnuo u njih i proučio sure Kul Huwallahu ehad (El-lhlas), Kul eutzu bi Rabbil-felek (El-Felek) i Kul e‘uzu bi Rabbin-nas (En-Nas), a potom bi potrao šakama što može više od svoga tijela.Prilikom polaska na spavanje, on je preporučivao sljedeće: ”Kada hoćeš poći u postelju, uzmi abdest kao što to činiš prije namaza, zatim lezi na desnu stranu i prouči:

اللَّهُمَّ إِنِّي أَسْلَمْتُ نَفْسِي إِلَيْكَ ، وَفَوَّضْتُ أَمْرِي إِلَيْكَ ، وَوَجَّهْتُ وَجْهِي إِلَيْكَ وَأَلْجَأْتُ ظَهْرِي إِلَيْكَ ،رَغْبَةً وَ رَهْبَةً إِلَيْكَ ، لا مَلْجَأَ وَ لاَ مَنْجَى مِنْكَ إِلا إِلَيْكَ ، آمَنْتُ بِكِتَابِكَ الَّذِي أَنْزَلْتَ وِبِرَسُولِكَ الَّذِي أَرْسَلْتَ

“Allahumme eslemtu nefsii ilejke ve fevvadtu emrii ilejke ve vedždžehtu vedžhii ilejke ve eldže’tu zahrii ilejke ragbeten ve rehbeten ilejke, laa meldže’e ve laa mendžaa minke illa ilejke, aamentu bi kitabikel-lezii enzelte, ve nebijjikel-lezi erselte‘Allahu moj, ja predajem Tebi dušu moju, Tebi pre­puštam brigu o meni, zaklon moj budi, od Tebe samo strahujem i Tebi žudim, jer od Tebe se ne može pobjeći, niti skloniti, osim bijegom u okrilje Tvoje. Moj Allahu, ja sam povjerovao u Knjigu koju si Ti objaviož u Vjero- vjesnika kojeg si izaslao!”Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je stav­ljao svoju desnu šaku pod obraz dok je još budan, ležao je u postelji i učio ovu dovu:

اللَّهُمَّ قِنِي عَذَابَكَ يَوْمَ تَبْعَثُ عِبَادَكَ

Allahumme qinii ‘azabeke jeume teb‘asu ‘ibadeke”Allahu moj, sačuvaj me Tvoje kazne na Dan kada proživiš Svoje robove.”Također je učio i ovu dovu, kada bi se namjestio za počinak:”S imenom Allahovim spustio sam svoje tijelo. Moj Allahu, oprosti mi grijehe, ponizi i otjeraj mog šejtana, razriješi moje obaveze i uvrsti me među one iz društva visokoga (el-mele’ul-ala).”Ovo su neke od Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dova pred polazak u postelju i prije spavanja, a u svakoj od njih izražen je odnos poniznosti, po­trebe i skrušene molbe, pri čemu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, moli od Uzvišenog Allaha zaštitu i pažnju prilikom sna i udaljavanje šejtana i njegovih spletki.Na što nas asociraju prethodno navedene dove? Asociraju nas na našu slabost i veliku potrebu za Allahovom snagom i zaštitom. Kroz ove dove, mi molimo Svemoćnog Allaha da oprosti našim grje­šnim dušama ako ih. usmrti i ne vrati ih u naša tijela, a, ako nam ih ponovo preda, da ih čuva i učini njihov život plodonosnim i čestitim.Uzvišeni je objavio u Kur’anu: ”Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadr­žava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.” (Ez-Zumer, 42.)Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je javno obznanio da on nema nimalo udjela u svojoj sudbini, pa i nas uči tome. Kada zaspimo, naše duše su kod Uzvišenog Allaha, pa, ako hoće, On ih može zadržati i tako nas usmrtiti, a, ako želi, On ih ponovo vraća u naša tijela.

Naravno, dova u prethodnim primjerima ne do­lazi u oprečnost sa Allahovim htijenjem, već je to samo način pokornosti i poniznosti pred Uzviše­nim Allahom, putem kojih tražimo od Svevišnjega da nam u Svojoj odredbi i onome što On hoće da bude da dobro i uspjeh, za nas i naše duše – ako ne­čiju dušu zadrži kod Sebe, da joj se smiluje i opro­sti, a, ako je vrati u tijelo, da joj ukaže na put dobra i spasa.Doista u . snu imamo veliku opomenu i upozore­nje, jer čovjek zanoći i utone u san, a možda se više nikada ne probudi, umre i preseli na ahiret. To je ve­liki znak Allahove moći da bez muke zaspiš, a onda ti duša bude oduzeta. Nije li to za vjernika ozbiljan povod da se svake noći sjeti svoga Gospodara?Kad spustiš glavu na jastuk, sjeti se šta si uradio u tome danu i razmisli o onome što kaniš uraditi sutra. Ako si naumio učiniti neki grijeh i loše djelo, odu- stani od toga, jer znaj da se ništa ne može učiniti bez znanja Uzvišenog Allaha i snage koju ti On daje. Šta misliš, možda ti u toj noći Uzvišeni Allah oduzme dušu, a ti sutra kaniš počiniti grijeh!Ovo je pouka, opomena i podsjećanje na moć i snagu Svevišnjega. On je cijeli tvoj život vezao za Sebe i ti u svakom trenu i na svakom mjestu ovisiš o Njemu, Uzvišenom.To je bilo u vezi sa snom, a, ako se probudiš iza duge noći, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, po­dučava kako da počnemo novi dan. U hadisu se na­vodi da je on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učio poslije buđenja:

الحَمْـدُ لِلّهِ الّذي أَحْـيانا بَعْـدَ ما أَماتَـنا وَإِلَيْهِ النُّـشُور

El-hamdu lillahil-lezii ahjaanaa ba‘de maa ematenaa ve ilejhin-nušuur”Hvala Allahu Koji nas je ponovo oživio nakon što smo mrtvi bili, i Njemu ćemo se vratiti.”Također je učio:

الحَمْدُ لِلهِ الَذِي عَافَانِي في جَسَدِي ورَدَ عَلَيَّ رُوحِي وأَذِنَ ليِ بِذِكْرِه

El-hamdu lillahil-lezii redde ‘alejje ruuhihii, ve ‘aafaani fii džesedii, ve ezine lii bi zikrihi”Hvala Allahu Koji mi je povratio dušu, dao mi zdravlje u tijelu i dopustio mi da Ga veličam.”U drugoj se predaji navodi i ova dova:

الحَمْدُ لِلّهِ وَحْدِهِ لَا شَرِيْكَ لَهُ وَاللّهُ اَكْبَرُ وَلا حَوْلَ وَلاَ قُوَّة إِلَّا بِاللّهِ الْعَلِىّ الْعَظِيْم

El-hamdu lillahi vahdihii, la šerike lehuu, vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahil-‘Alijjil- -‘Azim”Hvala pripada samo Allahu, jedan je i nema sudruga, Allah je najveći i ništa se ne mijenja, niti snagu ima osim uz dozvolu Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog.”

Odlomak iz knjige: “TAJNE I KORISTI DOVE” Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Ša’ravi akos.ba